Ko je ubio srednju klasu u BiH
Buka
Gladnih je sve više. Viđamo ih svaki dan na ulicama kako traže novac da kupe hljeb ili čekaju pred javnim kuhinjama svoj, možda jedini obrok u danu. Nekada su ti ljudi pripadali srednjoj klasi….
U posljednje dvije do tri decenije došlo je do porasta ekonomske nejednakosti unutar većine zemalja svijeta, što je za rezultat imalo koncentraciju bogatstva kod malog broja najbogatijih građana te porast siromaštva kod zaposlenog sloja stanovništva.
Iako je u ovom periodu određen broj zemalja u razvoju ostvario ubrzan ekonomski rast (npr. Kina), i u tim zemljama najveći porast prihoda su ostvarili najbogatiji stanovnici.
Kada posmatramo čitav svijet kao cjelinu, današnji nivo nejednakosti je zapanjujući, a ovo su najdrastičniji primjeri: Vrijednost imovine najbogatijih 1% stanovnika svijeta danas premašuje vrijednost imovine ostatka svijeta zajedno, dok najbogatija 62 pojedinca na planeti posjeduju bogatstvo koje premašuje bogatstvo siromašnije polovine svijeta.
Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, situacija nije nimalo svijetla. BiH se nalazi u samom vrhu Evrope i regiona kada je ekonomska nejednakost stanovništva u pitanju i možda jedino Makedonija ima veću nejednakost od BiH.
Centar za istraživanja i studije GEA sredinom ove godine objavila je istraživanje o ekonomskoj nejednakosti u BiH. Za potrebe ovog istraživanja poslužila su dva parametra.
Rezultati Ankete o potrošnji domaćinstava u BiH iz 2011. godine, te podaci Poreske uprave o oporezovanom dohotku svih poreskih obveznika RS za 2014. godinu.
Tako je iz podataka koje je dostavila Poreska uprava RS vidljivo kako samo 1% lica koja ostvaruju dohodak u Republici Srpskoj zarađuje 3.000 KM mjesečno ili više.
Preostalih 99% lica su ostvarila u prosjeku oko 584 KM mjesečno u 2014.1% najbogatijih je zaradilo koliko i 139.000 lica (42% svih lica koja ostvaruju dohodak).
Najbogatija 23 lica (od kojih je svaki imao godišnji dohodak veći od 1 milion KM) je zaradilo koliko i 76.700 lica (23% svih lica koja ostvaruju dohodak);
Najviši godišnji dohodak u RS u 2014. godini je iznosio 10,9 miliona KM (nakon plaćenog poreza).
Najznačajniji izvor dohotka za 99% lica je bilo zaposlenje, a za 1% najbogatijih dividende i udjeli u dobiti zajedno su značili više od zaposlenja.
Podaci Ankete o potrošnji domaćinstava govore da je u BiH nejednakost po osnovu dohotka (koji uključuje sve prihode od rada ili imovine, penzije, socijalne transfere i doznake) veća od nejednakosti po osnovu potrošnje, što ukazuje na postojanje značajne neformalne ekonomije i/ili na određene greške u mjerenju. Takođe, nejednakost u BiH se povećala u „postdejtonskom“ periodu.
Zanimljivo je napomenuti kako je iz istraživanja vidljivo da ljudi u BiH više troše nego što zarađuju.
Ovaj nesrazmjer potrošnje potvrđuju podaci o ukupnom prosječnom dohotku od 316 KM i ukupnoj prosječnoj potrošnji od 501 KM, što ukazuje da je ukupna potrošnja u Bosni i Hercegovini u prosjeku za 58,6 % veća od ukupnog dohotka.
Ognjen Đukić iz GEA-a je jedan od autora istraživanja.
On je ranije za BUKU izjavio kako rezultati istraživanja pokazuju da je BiH u samom vrhu Evrope kada je u pitanju ekonomska nejednakost njenih građana, te da ova nejednakost vjerovatno ima rastući karakter.
“I u BiH je prisutan fenomen koncentracije dohotka, a tako i bogatstva, u rukama malog broja građana, dok je evidentan nedostatak snažnije „srednje klase“. Moja pretpostavka je, mada se ovo istraživanje time nije bavilo, da je i postojeći srednji sloj dobrim dijelom vještački iskreiran kroz javni sektor. Drugim riječima: vrijeme je da realnosti pogledamo u oči”, tvrdi Đukić.
A realnost je sve okrutnija. Građani BiH su sve siromašniji. Političari ne nude kvalitetan odgovor na rastuće zaduživanje entiteta i države, što se direktno odražava na ekonomsko stanje stanovništva. Zbog dugova koji prijete da pređu evropski limit, nema novca za investicije i razvoj. Reforme koje su političari dužni da sprovedu a na šta su se obavezali Reformskom agendom, provode se selektivno i nekvalitetno.
Mnoge bolne reforme prebačene su za neki naredni period, jer niko ne želi da vuče nepopularne poteze.
A rezanje budžetske potrošnje i otpuštanje radnika u javnom sektoru su prvo što se očekuje, a na udaru će biti i socijalna davanja. Plate u javnoj administraciji duplo su veće od onih u privredi.
Tako je nedavno šef misije MMF-a u BiH Nadim Ilahi izjavio kako je trenutna tekuća potrošnja veoma visoka te da se mora ići putem boljeg usmjeravanja socijalnih davanja sa jedne strane ali i putem smanjenja mase plata sa druge strane smanjiti tekuću potrošnju i omogućiti program javnih ulaganja koji je itekako potreban za ekonomski rast ove zemlje.
Iz Vlade Republike Srpske na najave otpuštanja radnika sliježu ramenima. Prema njihovom, ništa se bitno neće promijeniti. Smanjenje plata zaposlenih više puta vezivali su za prirodni odliv.
Prema analizi Stanje nacije koje je nedavno objavio CCI vidljiv je trend opasnog zaduživanja Bosne i Hercegovine. Javni dug već sedam godina raste.
Blizu dvije prosječne plate ili četiri prosječne penzije potrebne su za jednu potrošačku korpu. Penzioni sistem u oba entiteta je trajno destabilizovan i neodrživ. Više od četvrtine zaposlenih je na budžetu, više od četvrtine svih budžeta u BiH se troši na plate. Borba protiv korupcije ne daje velike rezultate.
U ovakvom začaranom krugu veoma je teško prognozirati šta nas čeka u narednom periodu. Reformama se mora pristupiti odgovornije, transparentnije, obuhvatnije, i ciljano na životni standard građana, a ne na ispunjavanje uslova za nova kreditna zaduženja. Umjesto da se nešto pod hitno ne uradi po pitanju zaduženja entiteta i države, naši političari vješto izbjegavaju ovu temu.
