Crkveni brak je u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj izjednačen s civilnim, obred crkvenog vjenčanja istoznačan je s obredom civilnog vjenčanja. Crkveno vjenčanje, dakle, jedan je od službeno priznatih načina vjenčanja u Republici Hrvatskoj, čime ono izlazi iz čisto vjerskih okvira i postaje i javni, od civilne države službeno priznati čin. To podrazumijeva da bi i sami taj čin, odnosno obred morao biti usklađen s važećim propisima u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj. A najviši i najvažniji propis u istoj je Ustav Republike Hrvatske. Koji propis je u svoje temelje, među temeljna prava i slobode svojih građana ugradio i ničim, osim pukom biologijom, uvjetovanu ravnopravnost spolova. U članku 3. Ustava Republike Hrvatske taksativno se nabrajaju najviše vrednote ustavnog poretka RH, među koje vrednote spada i ravnopravnost spolova, kao jedna od tamo nabrojenih „najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava“.
Članak 41. Ustava RH propisuje: „Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede…“
Crkveni (u Hrvata), dakle i službeni (za Republiku Hrvatsku) obred vjenčanja izuzetno dragih mi mladenaca nekidan u Mihajla počeo je čitanjem ko prstom u g…. za ovu prigodu izabranim tekstom iz biblijske Knjige postanka:
I reče Jahve, Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.“ Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
„Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Onda je u propovijedi, koja je, eto, također dio tog crkveno – službenog obreda, mlađahni svećenik pokušao relativizirati anakronost odnosno neprimjerenost tog teksta petljajući nešto o pomoćnicima koji ponekad rade i važnije i bolje od…koga ono reče? Gazda, gospodara, pater familiasa? Nevažno, kad u Svetom Tekstu jasno stoji da je Jahve,Bog stvorio ženu kao zadnju rupu na svirali svekolikog biljnog, životinjskog i humanog svijeta…I nema te Istambulske koja će promijeniti ono što je od pamtivijeka za vijeke vjekova definirano na prvim stranicama Biblije. Jer Biblija je Sveto Pismo, a ne tamo neka Konstatinopolskaja…
Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, državni odvjetniče, predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, kako ovakve suštinski protuustavne poruke mogu biti sastavni dio službenog obreda vjenčanja u Republici Hrvatskoj?
Župniče xy, biskupe Roko, papa Frano, zar baš morate kontaminirati najsvečanije i najradosnije prigode svoga vjerničkog puka ovakvim apsolutno, pa i glede vašega Boga, kompromitirajućim, anakronim i, da, da…idiotskim tekstovima?
Hoće li praktična posljedica ovoga moga vriska biti makar ta, da više nikad nikome u Crkvi u Hrvata ne padne na pamet posezati, makar i samo na obredu vjenčanja, za citiranim tekstom iz Starog, pretkristovskog, zavjeta?
Darko Kaciga Evropljanin
PS
Kršćanin,musliman, židov… može se biti, ako se mora. Ako se ne mora, a hvala Evropi ne mora se, slobodnomisleći Evropljanin ne može više biti kršćanin, musliman, židov…
Izvor: Glas Grada (Dubrovnik)
Preuzeo: magazinplus.eu
