Nadležni u Kantonu i dalje tvrde da je sve pod kontrolom, no, krenimo redom.
Godinu je otvorila pucnjava na Amira Pašića Faću. Desila se već 2. januara, na njega je ispaljen veći broj metaka, oštećena su tri vozila, ali niko nije ranjen. Par sedmica kasnije dvije osobe su ranjene u pucnjavi na Džidžikovcu u ugostiteljskom objekta Que Pasa.
Javnost je najviše potreslo ubistvo 19-godišnjek Farisa Pendeka koje se dogodile sedam nakon nakon pucnjave u Que Pasi. To je bio tek prvi mjesec, u februaru je bilo “nešto mirnije”, no u martu su se sarajevske ulice ponovno užarile.
Na dan žena, 8. marta, na Baščaršiji dogodila se pucnjava u kojoj je povrijeđena žena. Nju je, utvrdiće se kasnije, slučajno ranio njen momak braneći je od bivšeg momka. U međuvremenu događali su se mnogobrojni navijački incidenti koji su kulminirali na dan odigravanja derbija, srećom, nije bilo žrtava.
Građane je potresla i prošlosedmična pucnjava u naselju Kovači. Na Emira Kundu pucano je iz motocikla u pokretu na očigled mnogobrojnih građana. Srećom, niko nije stradao.
Dva dana kasnije na vijestima smo gledali dva nova, ozbiljna incidenta. Prvo je u 19:50 sati došlo do fizičkog napada na žensku osobu. Napalo ju je pet nepoznatih osoba za kojima policija traga. Par sati kasnije u ulici Muse Ćazima Ćatića u predijelu potkoljenice ranjen je maloljetni tinejdžer.
“Mora se pogledati istini u oči i mora se konstatovati da je zabrinjavajuća sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevo”, konstatovao je Zastupnik u Skupštini KS Aljoša Čampara u svojoj Facebook objavi.
“Pitanje sigurnosti je pitanje koje prevazilazi politiku i koje se mora otvoriti na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo”, stoji u nastavku objave.
No, kako od ljudi koji se tuku na sjednicama očekivati na rješavaju problem nasilja?
Sarajevo postaje najnesigurniji grad za život u regionu”, smatra Zuhrić, napominjući također da su pucnjave na ulicama postale svakodnevnica.
Uzroke bi, dodaje, mogli pronaći u mnogim društvenim i političkim pojavama i nedostacima, ali “ovaj put je isključivi krivac vlast Trojke”.
“Zašto? Zato što zabranjuje da o sigurnosnoj situaciji uopšte razgovaramo na Skupštini, zato što ne čini ništa, zato što se zbog svog imidža ponašaju kao da se ništa ne dešava. Ova vlast šalje poruku, pucajte, niko neće učiniti ništa”, zaključio je.
Muhamed Budimlić, član Komisije za sigurnost Kantona Sarajevo, nakon ubistva Farisa Pendera ponudio je ostavku na svoju poziciju zbog ‘loše sigurnosne situacije’.
“Kao razlog navodim veoma lošu sigurnosnu situaciju u Kantonu Sarajevo u dužem periodu, te veoma neadekvatnu reakciju nadležnih zakonodavnih, izvršnih (policijskih) i pravosudnih tijela u Kantonu Sarajevu, u čijem lancu se nalazi i ova komisija čiji sam član te nemogućnosti da dam efektiniji doprinos u sprečavanju i suzbijanju najtežih oblika protivpravnih ponašanja što smatram kako ličnom tako i odgovornošću navedenih institucija”, naveo je Budimlić u svom zahtjevu, nakon čega se na isti potez odlučio još jedan član ove komisije, Muamer Bandić.
Šta je razlog ovakve, neosporno i činjenično utvđene, loše sigurnosne situacije u glavnom gradu BiH? Je li to posljedica slučajnosti, uvjetovana decenijskim ignoriranja problema – odnosno njihovim guranjem pod tepih. Ili je, pak sve, rezultat lošeg političkog upravljanja nadležnim službama.
“Teško je govoriti o razlozima bez kriminološko – psihološke analize gdje bi se duboko ušlo u uzroke takvih ponašanja. Takvu analizu nam moraju dati psiholozi, kriminolozi i sociolozi, a ja vjerujem da naše nadležni organi imaju dovoljno dobar kadar koji će utvrditi uzroke”, smatra profesor Fakulteta za kriminalistiku i sigurnosne studije UNSA-e Nedžad Korajlić.
(Vijesti.ba / Kenan Čopra)
