Aeromodelarstvo. Sport, hobi, strast, životna škola.
Promocija, utorak, 27. 8. 2024. u 18,00 sati u Kulturnom centru u Prijekom.
Piše: Zdenko Antović
U siromašnoj sportskoliteralnoj ponudi Visokog danas se pojavila, kao neophodno osvježenje, dugo očekivana monografija: ”Aeromodelarstvo, sport, hobi, strast, životna škola”.
U neprekidnom vapaju što visočki sportovi i kultura gube svoj identitet jer se njihova istorija polako pretvara samo u usmena predanja, izbija na svjetlost ovaj pisani trag, izuzetno značajan kako zbog ovjekovječenja velikog broja ljudi, učesnika, istinskih sportskih heroja, tako zbog događaja i postignutih rezultata aeromodelarskog sporta.
Vrijedni autori skupili su na jednom mjestu veliku građu uz podsjećanje na bogatu prošlost, ali isto tako oni ovom knjigom podstiću budućnost….
Knjiga je imala komplikovanu evoluciju i zbog toga izaziva još veću pažnju i poštovanje.
Moj prvi susret sa tekstom ovog djela bio je prije 7 godina.
Bilo je to u onoj formi koja je i tada obećavala.
U dugom narednom periodu tekst se proširivao, fotografije su postojale brojnije sve dok se nije pojavio završni oblik, marta 2024.
Sam naslov djela otkriva mnogo.
U njemu su prezentirani osnovni sadržaji i sama poruka.
Naročito su značajne riječi: hobi, strast, životna škola.
Hobi podrazumijeva da se radi o unošenju ljubavi u ovaj sport koji učesniku ne stvara interes.
Strast kao trajno usmjerenje čovjekove duše upravo je usađeno u glavnim junacima ove monografije.
Ona u slučajevima aktera: Izeta Kurtalića, Kenana Jusufbašića i Mirsada Kapetanovića prerasta u opcesiju i na kraju u fanatizam.
U knjizi se oučava da životno iskustvo, kao određena percepcija, ima veliki uticaj na odnos aktera monografije prema vanjskom svijetu, prije svega svom gradu Visokom.
Koristeći se tradicionalnim izvorima, ali uz svestranu pomoć nove tehnologije, autori rekonstruišu prošlost naglašavajući njenu kontinuiranost od početaka do današnjih dana.
Analizirajući formu i sadržaj djela dolazi se do niza zaključaka.
U knjizi se uočava namjenska i sistematski dobra podjela građe što je veoma bitno za ovaj tip pisanja.
Dešavanja su hronološki poredana tako da čitaocu olakšava uvid u događaje.
Autori su se svjesno upustili u isplativi rizik sa odličnim epilogom navodeći imena i prezimena ljudi, sudionika (70) sedamdesetogodišnje istorije vezane za sve segmente Kluba.
Uz veliki oprez i nevjerovatnu posvećenost sistematski prilaze biografiji svakog zaslužnog člana uz odlično dizajnirano fotografsko predočenje, potkrijepljeno portretima i akcijama.
A sve to im još više uspijeva koristeći se nebrojno sačuvanim citatima uz simbiozu sa narativnim prikazima što za rezultat ima da se dolazi se do spoznaja njihovog životnog puta.
Poznato je da koautorstvo ima svoje prednosti i nedostake.
Ono ponekad stvara problem u predočenju željenog.
Jazić pisanju više prilazi narativno.
Kao novinar sa ranijim i sličnim iskustvom unosi snalažljivost u varijacijama, ubacivanjem novih spoznaja koje su evolouirale tokom pisanja.
Kapetanović to čini više autobiografski kao sudionik velikog broja događaja, uz čestu upotrebu izražavanja u prvom licu.
Poučen pisanjem tema iz profesionalne oblasti djelo obogaćuje, osim svojim sjećanjima i zbirkom fotografija, a fotografskom preciznošću dočarava trenutke otrgnute od zaborava.
Sve zamke u koje su autori mogli upasti zajedničkim pisanjem, vješto su izbjegli podijelivši građu na područja u kojima su pojedinačno mogli dati svoj maksimum.
Stoga se može konstatovati da u knjizi vlada sinergija spisatelja, te se sva građa skladno komponuje u jasnu sintezu teksta i fotografije uz elegantan i razumljiv način koji je prihvatljiv čitaocu, pa čak i onome van sfere ovoga sporta i pored toga što u pojedinim dijelovima gradivo ima obilježja komplikovane tehničke sadržine predmetne sportske discipline.
Iako se navodi da je knjiga namijenjena užem spektru ljudi i ciljanoj publici ona otvara vrata opštoj tematici razvoja grada i postaje gradivo iz kojeg će se crpiti analize ukupnog razvoja sportskih i društveno političkih segmenata šire zajednice u okruženju.
Jazić i Kapetanović nam pokazuju da je znanja i volje bilo na pretek i da su se posljednjih deset godina istinski borili da nama ovom knjigom prirede pravi užitak čitanja i sjećanja.
Ovo djelo je zvijezda vodilja budućim autorima i različitim sportovima u Visokom i mnogo šire.
Ova knjiga bi trebala do dođe u mnoge ruke i domove: i Visočana i prijatelja Kluba.
Pretpostavljam da će Kapetanović uspjeti razviti ne lagani marketinški put.
Ako budete imali priliku, knjigu stavite u svoju malu ili veliku biblioteku i to na ono mjesto na dohvat ruke.
Vidjet ćete da ćete je često uzimati i listati, jer nema ništa ljepše od knjige koja specifično miriše, a ova će vam izazvati asocijaciju na modelarsko ljepilo i miris metanola.
Inače, u spektru poruka knjige, izdvaja se jedna specifična:
”Budite dio ovoga lijepog sporta, letite dalje”.
Praktično, himna ove knjige postaje stari svjetski hit Domenika Modunja: ”Volare, cantare, nel blu di pinto di blu” ili uz oprost na slobodi i prilagođenom prijevodu:
Leti, pjevaj u plavetnilu…
Ako dublje analiziramo dijelove teksta knjige može se naslutiti i savjetodavna poruka koju bih pretočio u onu istorijsku:
”Imajte srce Ikara, ali i mudrost njegovog oca Dedala”.
Kao promotor završit ću rečenicom koju sam pročitao prije dva dana u sličnoj monografiji, ali o ljubuškom rukometu, gdje je autor napisao u predgovoru:
”Verba volant, scripta manent ”
”Riječi lete, zapisano ostaje”
Još jednom čestitam autorima…..
Čestitam Klubu jer da njega nije bilo ne bi bilo ni današnjeg događaja.
Hvala i živjeli.
