Općeprihvaćeno je stajalište da svi društveni slojevi i uzrasti neminovno trebaju biti uključeni u edukaciju o vrijednostima, značaju i potrebi zaštite očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa. S tim u vezi, 18. aprila 1982. godine na simpoziju ICOMSA (Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline) izglasana je odluka, a odobrena od strane UNESCO-a, da države članice ovaj datum obilježavaju kao Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina. Također, tradicionalno, ovaj se datum još naziva Svjetskim danom naslijeđa.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, žalosti činjenica da je veoma veliki broj spomenika oskrnavljen, uništen ili prepušten propadanju. Izdvojit ćemo neke od njih: Fondovi i zbirke Historijskog arhiva Sarajevo, Ferhat – pašina biblioteka u Banjaluci, džamija i medresa Mehmed – paše Kukavice u Foči, itd. Kada je u pitanju grad Visoko, generalno se može reći da je stanje sa nacionalnim spomenicima poprilično zadovoljavajuće. Tu bismo izdvojili Staru džamiju sa haremom u Goduši, Stari grad Visoki, Tabačku džamiju, Samostan Sv. Bonaventure te crkvu Sv. Prokopija, dok je lokalitet Mili izuzetak u tom smislu, te zahtijeva, kako ljudska tako i jako velika novčana ulaganja.
Konvencija o svjetskoj baštini opominje na to da „oštećenje ili nestanak bilo kog predmeta kulturne ili prirodne baštine predstavlja štetno osiromašenje baštine svih naroda svijeta“. Stoga je važno raditi na afirmaciji i osvještivanju građana kao pojedinaca da je svaki spomenik svjedok određenom vremenu i događaju te ga treba tako i doživljavati.
