BiHPrivreda

Zbog čega je privatizacija dobra za društvo i ekonomiju

Centralno pitanje početka i trajanja dubokih reformskih promena u eks-socijalističkim zemljama, bez sumnje je odnos prema svojini i svojinskim odnosima. Potpuno je izvesno da je potrošen koncept bilo modela državnog, bilo modela samoupravnog socijalizma u kome je svojina bila svačija i ničija, stvar aparata i predmet moći politike ili institucija koje su posredovale politiku. Zato proces tranzicije u tim zemljama, koji nema alternativu, zapravo pretpostavlja snažnu političku volju za korenitim promenama ekonomskih institucija, a čiji krajnji cilj je tržišna privreda, utemeljena na vladavini prava, reformi svojinskih odnosa, liberalizaciji, deregulaciji i stvaranju efikasnog finansijskog sistema.

Tranzicija nije samo promena vlasničke strukture u eks-socijalističkim zemljama. Ali, da je privatizacija u osnovi tranzicije i conditio sine qua non tranzicije, u to definitivno ne treba sumnjati. To zbog toga što privatizacija čini suštinu i osnovnu pretpostavku ekonomskih reformi u eks-socijalističkim zemljama u tranziciji. Bez njenog uspešnog sprovođenja nije moguće stvaranje tržišne ekonomije zasnovane na čvrstoj finansijskoj disciplini, preduzetništvu i preduzetničkoj filozofiji, tržištima radne snage i kapitala, konkurenciji i slobodnom formiranju cena, efikasnoj alokaciji oskudnih privrednih resursa.

Ono što danas nije sporno jeste generalni cilj privatizacije, koji se ogleda u stvaranju uslova za poboljšanje upravljanja preduzećima u tržišnim uslovima privređivanja i postizanje optimalne disperzije svojine, koja bi trebalo da bude upravo onolika da se neometano formira aktivno tržište kapitala, poboljša raspored dobiti i izbegne preterana privredna koncentracija koja je i dovela do ekonomske neefikasnosti. Isto tako, ona ne bi smela ni da bude toliko velika da izazove rasplinjavanje svojine, što bi sprečavalo vlasnike u vršenju nadzora nad njenim upravljanjem.

CILJEVI I KORISTI PRIVATIZACIJE

Zašto privatizacija predstavlja najznačajniji aspekt privrednih reformi u eks-socijalističkim zemljama u tranziciji?

Naprosto zbog toga što privatizacija donosi brojne koristi kako na mikroekonomskom, tako i na makroekonomskom planu. Otuda ne čudi što se u osnovi makroekonomske stabilizacije privrede u svim eks-socijalističkim zemljama težište stavlja na privatizaciju državnih/društvenih preduzeća i njihovu reformu na novim vlasničkim osnovama. Zapravo, potpuno je sigurno da kratkoročne politike stabilizacije ne mogu imati trajnijeg uspeha ukoliko se makroekonomski ambijent ne menja na ključnim segmentima, u koje prevashodno spadaju procesi privatizacije i dugoročne tržišne liberalizacije.

Brojne su koristi privatizacije na mikroekonomskom planu:

Prvo, novi investicioni kapital. Privatizacijom se ubrizgava novi, svež kapital u preduzeća, koji se obezbeđuje prodajom ili investicijama novih vlasnika, što je posebno značajno ako se radi o stranim investitorima.

Drugo, smanjivanje troškova poslovanja i veća efikasnost u poslovanju preduzeća.

Treće, nova upravljačka struktura u preduzeću, najčešće nije opterećena političkim faktorima i bliža je preduzetničkoj filozofiji i liderstvu, kao ključnim faktorima u savremenoj tržišnoj privredi.

Četvrto, svež kapital i nova upravljačka struktura sa sobom obično nose i viši nivo stručne osposobljenosti, kako rukovodećih i upravljačkih kadrova, tako i samih radnika.

Koristi privatizacije na mikroekonomskom nivou u velikoj meri se reflektuju i na privredu kao celinu. Naravno, to važi samo u okvirima celokupnosti reformi koje garantuju stvaranje otvorenijih i konkurentnijih tržišta. U tom kontekstu privatizacija predstavlja najznačajniji korak u pravcu privrednog rasta i prosperiteta.

Na makroekonomskom planu koristi privatizacije takođe su višestruke.

Među njima posebno su značajne:

Prvo, veća konkurencija. Sa privatizacijom državno/društvena preduzeća gube privilegovani status i posebnu državnu zaštitu od konkurencije. Pojava većeg broja preduzeća na tržištu nateraće konkurente da efikasnije proizvode i pružaju kvalitetnije usluge. Pritisak konkurencije, zapravo i predstavlja suštinu privrednih sistema zasnovanih na tržištu. Međutim, ovde je posebno važna i sklonost države tržišnim reformama, što pretpostavlja da država mora da uspostavi odgovarajuće kontrolne mehanizme, kako bi na tržištu obezbedila dovoljan obim konkurencije, jer se državno/društvena preduzeća nikada dobrovoljno neće odreći svog privilegovanog monopolskog statusa.

Drugo, fiskalna stabilnost. Sa privatizacijom država ima šansu da popravi svoj fiskalni položaj po dva osno va. Prvi osnov predstavljaju redovni golemi izdaci koji se nagomilavaju zbog subvencioniranja poslovanja državno/društvenih preduzeća i pokrivanje njihovih gubitaka. Privatizacija tih preduzeća će te 

izdatke smanjiti ili potpuno eliminisati. Paralelno sa smanjenim budžetskim izda cima u tom pravcu, smanjuju se i inflatorni pritisci koji podrivaju celu privredu i destabilizuju celokupni program reformi. Drugi osnov predstavlja prihod od prodaje državno/društvenih preduzeća, koji bi bilo najbolje reinvestirati u privredu kako bi se izbeglo inflatorno delovanje zbog naglo povećane količine novca u opticaju.

Treće, stvaranje efikasnije svojinske osnove ekonomije. Efikasnost privatne svoji ne kao dominantnog oblika svojine ispoljava se u: kontrolnom mehanizmu koji počiva na interesu vlasnika da maksimira profit; u razvoju cirkulacije kapitala; u jačanju preduzetništva; u većoj primeni inovacija i jačanju menadžerskih podsticaja; u motivaciji za očuvanje i uvećanje kapitala. Zapravo, privatizacijom se udaraju temelji demokratizaciji ekonomije.

Četvrto, socijalni program. Sredstva koja nisu mala i koja su se po pravilu trošila na održavanje u životu državno/društvenih preduzeća, država može koristiti za različite vrste socijalnih programa, kako bi se amortizovale posledice prilagođavanja stanovništva na privatizaciju. Na taj način privredna reforma dobija opštu podršku.

Peto, pri vlačenje stranih investicija. Stabilno makroekonomsko okruženje predstavlja najvažniji uslov za privlačenje stranih, posebno direktnih investicija, bez čijeg priliva nema uspešne tranzicije u eks-socijalističkim zemljama. One sa sobom dono se značajne kori sti zemlja ma u koje se ulažu. Tu se pre svega misli na transfer tehnologije, otvaranje novih, modernizaciju i rekonstrukciju starih kapaciteta, otvaranje novih radnih mesta, povećanje izvoza. Privatizacija predstavlja gotovo najznačajniji preduslov za privlačenje stranih investitora, pošto se njome stvaraju nova tržišta, smanjuje rizik ulaganja, reduciraju uvozna ograničenja i sl.

I šesto, otvaranje domaće privrede prema svetskoj privredi. Nova svojinska struktura, koja je komplementarna svetskim normama omogućuje potpuniju integraciju domaće privrede u svetsko tržište, olakšava domaćim preduzećima izlaz na strana tržišta, kao i ulaz stranog kapitala na domaće tržište.

Pobrojane koristi privatizacije u eks-socijalističkim zemljama u tranziciji, koje bise mogle definisati i kao ciljevi privatizacije u njima, ne mogu se ostvariti sami po sebi, niti spontano, već samo njima odgovarajućim metodama privatizacije.

Odlomak iz djela: Slobodan Barać; Budimir Stakić, Osnovi ekonomije, str. 369-371.

Priredio: Resul Mehmedović

Dialogos

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close