Zašto se odbija stečaj?
Posljednje dešavanje oko štrajka radnika “Dite” i odbijanja stečajnog postupka sve više liči na priču popularne serije ” Lud , zbunjen, normalan” u kojoj je protagonista i glavni lik Izet Fazlinović. On bi mogao odgovarati u sadašnjoj ulozi države jer se ” pravi” luda i nije joj jasno šta se dešava.
Piše: dr. Izudin Kešetović
Sva briga vlasti je zaokupljena oko “velike” politike. I dok su tzv. lideri u Briselu i “naduravaju” se sa međunarodnom zajednicom u zemlji je haos.
Rekoše da penzije kasne, što je sasvim realno, jer treba da prođe najmanje 15 dana da se nakupi tranša za mjesečnu isplatu. Isto je sa platama budžetskih korisnika u TK kantonu koje kasne u prosjeku 20 dana što odgovara nedostatku 2/3 mjesečnih prihoda kako bi se pokrio nesklad između priliva i odliva. U privredi je to nemjerljivo i teško je izračunati kolika je dubioza u potraživanja od plata do repromaterijala ili kao što je slučaj sa strujom u JP” Gras” Sarajevo.
Postavlja se pitanje ko je zbunjen. Očito se radi o narodu koji misli da će se samo od sebe otpetljati i nasijeda na istu priču.
Normalni su oni koji su “našli sebi nafaku” i žive od svog rada ili nafaku traže po cijelom svijetu tj. dunjaluku jer je ona, i po svjetovnim i duhovnim učenjima “rasuta po dunjaluku”.
Stoga pitanje stečaja se postavlja za cijelu državu koja je očito na putu da se pretvori u posljednju “rupu” u Evropi.
Sve vrijednosti koje su građene kroz generacije padaju u novim uslovima novog “tranzicijskog” perioda. Stoga je nerealno očekivati da će radnici “Dite” naplatiti sve svoje dugove jer imovina nije dostatna da pokrije sva potraživanja od strane povjerilaca. Država nije u mogućnosti naplatiti svoje prihode, preduzeća grcaju u dugovima, a stanovništvo “krpi” rupe kreditima. Cijeli sistem polako klizi u opću provaliju jer, se kraj ne nazire.
Sve ekonomske teorije o sistemu i državi padaju pred stanjem koje postaje bezizlazno, a čija agonija je se mogla naslutiti već od 2009. godine kada smo bili u uvjerenju da nas kriza neće pogoditi “i da je to stvar drugih”. I dok ” drugi”s manje ili više uspjeha pokušavaju ili uspjevaju kod nas , BIH, i dalje vlada latargija i uspavanost. I pored velikih problema u Republici Srpskoj se ” zabavlaju” sa pitanjem treba li Vrhovni sud BiH, u Federaciji je pitanje ko je s kim u kolaiciji i kako očuvati vlast do narednih izbora, u Distriktu Brčko koji se deklarira kao “napredni ” dio BiH i dalje hiljade je nezaposlenih a vlast “izmišlja”kako zahvatiti dohodak i pored stotinu miliona viška budžetskih prihoda. Investicije su na nezavidnom nivou tako i tamo gdje su se viđali kranovi ukazuje se besprespektivnost. Javni radovi i veliki projekti su još u papirima ili priči.
Stoga priča o stečaju postaje priča za cijelu državu koja u krajnjem neće bankrotirati , u klasičnom smislu, osim što će narod osiromašiti i ostati sa najnižim dohotkom per capite (po glavi) stanovnika u Evropi i šire.
indikator
