Sve institucije Republike Hrvatske predvođene premijerom Plenkovićem, šefom diplomatije Gordanom Grlićem Radmanom i predsjednikom Milanovićem godinama unazad vode jasnu, preciznu i nimalo dvosmislenu politiku prema BiH.
Oni Bosnu i Hercegovinu vide kao političku zajednicu tri naroda, čiji suverenitet počiva na njenim kolektivima, a ne građanima u cjelini, pristup u koji nisu ostavili ni malo sumnje. Današnji potez Plenkovića simbolična je potvrda izjava koje šalju hrvatski zvaničnici.
Cilj takve politike je da Ustav i sve zakone u BiH treba prilagoditi takvoj percepciji i shvatanju našeg društva i procesa u njemu. S tim u vezi insistiraju na promjeni Izbornog zakona po vertikali od Predsjedništva do kantona u smjeru koji bi omogućio tzv. “legitimno predstavljanje” na svim nivoima.
Nebrojeno puta smo čuli od zvaničnika Hrvatske da Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata (iako naša legislativa ne traži da to bude), da uzurpira hrvatsku izbornu volju, da provodi izborni inženjering i slično. Svi Hrvati koji su dobili pozicije u domovima naroda ili izvršnim funkcijama, a koji nisu dolazili iz hrvatskih nacionalnih stranaka doživljavaju se isto.
S druge strane, istina je da je Plenković danas doputovao u timu koji su činili predsjednica Evropske komisije i nizozemski premijer, čija evropska forma se ubrzo raspala kada je hrvatski premijer odbio sastati se sa Predsjedništvom zbog prisustva predsjedavajućeg te institucije. Drugim riječima, Plenković je sletio kao evropski zvaničnik u Sarajevo, a odletio kao hrvatski.
Priče o evropskom putu i najvećem zagovorniku ulaska BiH u Evropsku uniju, Zagreb “prodaje” prvenstveno zvaničnicima Brisela. Evropski put je sredstvo ucjene koje Zagreb koristi u odnosu prema BiH.
Članstvo u EU za BiH je na dugom štapu, toliko dugom da će Hrvatska za svaki korak tražiti dodatnu koncesiju do ispunjenja cilja da BiH učini zemljom u kojoj vlast čine predstavnici naroda, jer ona formalno-pravno to još uvijek nije, koliko god se neki upirali objasniti da jeste.
S tim u vezi savjetnik hrvatskog šefa diplomatije Domogoj Knežević bio je jasan.
“BiH po meni ima jednu veliku šansu da krene naprijed nakon prošlogodišnjih izbora. Sve to uključuje i rješenje ključnog pitanja, pitanja legitimnog političkog predstavljanja Hrvata u BiH”, rekao je Knežević u novembru prošle godine dodavši da nikakvog pomaka na europskom putu BiH neće biti dok se to pitanje ne riješi.
Nije Hrvatska izuzetak u tom smislu, sve zemlje koje su ušle u EU bile su u većoj ili manjoj mjeri ucjenjivane ciljevima susjeda koji su se već nalazili u EU. Pa tako i sama Hrvatska od naprimjer Slovenije.
Interes Zagreba uvijek je bio i bit će nadređen interesima Evropske unije kada je u pitanju BiH i tu suštinski nema ništa sporno, jer Bosna i Hercegovina ne može odrediti kakvu će politiku voditi Hrvatska, već samo svoju. Hrvatska nije dužna ispunjavati želje bilo koga u Sarajevu.
Ono što Sarajevo može je da zaštiti dignitet državnih institucija gdje god to može jer ako ono to neće, to sigurno neće uraditi ni neko drugi.
S tim u vezi, na spomenutom sastanku u Zagrebu Milanovića i Bećirovića, predsjednik Hrvatske je rekao da je Bećirović predstavnik Bošnjaka ponižavajući svog gosta. Član Predsjedništva opravdanje je našao u izgovoru da “dijalog nema alternativu”. Nekoliko mjeseci kasnije Plenković je odbijanjem sastanka sa Komšićem poslao poruku da dijalog ima alternativu kada su u pitanju interesi Hrvatske.
Piše: Senja Mahinić
Klix
