POVJESNIČARKA i novinarka Anne Applebaum, izvrsna poznavateljica prilika u Rusiji i općenito istočnoj Europi, napisala je vrlo zanimljiv članak za Atlantic o smrti Alekseja Navalnog, najžešćeg oporbenog kritičara ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je prekjučer umro u zatvoru u kaznenoj koloniji na krajnjem sjeveru zemlje. Njezin tekst prenosimo u cijelosti.
Aleksej Navalni vratio se u Rusiju u siječnju 2021. godine. Neposredno prije nego što je ušao u avion, na YouTubeu je objavio film pod naslovom Putinova palača: Priča o najvećem mitu na svijetu.
>> VIDEO Ovo je Navalnijev film o Putinovoj palači, pogledan je 130 milijuna puta
Video dug gotovo dva sata bio je nesvakidašnji pothvat istraživačkog novinarstva. Koristeći tajne planove, snimke dronom, 3D vizualizacije i svjedočanstva građevinskih radnika, video Navalnog ispričao je priču o nevjerojatnoj vili na Crnom moru vrijednoj 1.3 milijarde dolara koja sadrži svaki luksuz koji diktator može zamisliti: nargila bar, hokejaško igralište, heliodrom, vinograd, uzgajalište kamenica, crkvu…
Video također opisuje enormne troškove, ali i financijske trikove koji su korišteni u izgradnji palače za njenog pravog vlasnika Vladimira Putina.
Ali snaga tog filma nije bila samo u slikama, pa čak ni u opisima potrošenog novca. Snaga je bila u stilu, humoru i produkciji filma na holivudskoj razini, od čega je velik dio bila zasluga samog Navalnog.
Navalnijev izniman dar
To je bio njegov izniman dar: mogao je uzeti suhoparne činjenice o kleptokraciji – brojke i statistike koje obično zbune čak i najbolje financijske novinare – i učiniti ih zabavnima. Na ekranu je bio samo običan Rus, ponekad šokiran razmjerima mita, ponekad ismijavajući loš ukus.
Drugim se običnim Rusima činio stvarnim i pričao je priče koje su bile važne za njihove živote. Vi imate loše ceste i lošu zdravstvenu skrb, rekao je Rusima, jer oni imaju privatna klizališta i nargila barove.
Rusi su ga itekako slušali
I Rusi su slušali. Anketa provedena u Rusiji mjesec dana nakon objave videa pokazala je da ga je vidio svaki četvrti Rus. Drugih 40 posto čulo je za to. Može se pretpostaviti da su u tri godine koje su od tada prošle te brojke porasle. Do danas je taj video pogledan 129 milijuna puta.
Navalni je sada mrtav. Ruski zatvorski sustav rekao je da je kolabirao nakon što je mjesecima bio u lošem zdravstvenom stanju. Možda je ubijen direktnije, ali detalji nisu važni: ubila ga je ruska država. Putin ga je ubio – zbog njegovog političkog uspjeha, zbog njegove sposobnosti da dopre do ljudi istinom i zbog njegovog talenta da se probije kroz maglu propagande koja sada zasljepljuje njegove sunarodnjake, ali i neke na Zapadu.
Mrtav je i jer se 2021. vratio u Rusiju iz egzila, nakon što je dva puta otrovan, znajući da će biti uhićen. Time je od običnog Rusa postao nešto drugo: model građanske hrabrosti u zemlji u kojoj je ima jako malo.
Ne samo da je govorio istinu već je to želio učiniti i unutar Rusije, gdje bi ga Rusi mogli čuti. “Ako Navalni pokazuje svojim sunarodnjacima kako da budu hrabri, Putin im želi pokazati da je hrabrost beskorisna”, napisala je tada autorica teksta.
Putin ga se i dalje bojao
Da se Putin i dalje boji Navalnog bilo je jasno u prosincu, kada ga je režim premjestio u zabačeni arktički zatvor kako bi ga spriječio da komunicira sa svojim prijateljima i obitelji. Bio je u kontaktu s mnogim ljudima. Poruke je slao tajno, preko odvjetnika, policajaca i čuvara, baš kao što su zatvorenici Gulaga nekoć slali poruke u Staljinovom Sovjetskom Savezu.
I dalje je stajao iza Zaklade za borbu protiv korupcije, tima ruskih disidenata koji nastavljaju istraživati korupciju i govore istinu Rusima, čak i iz inozemstva. Ranije ovog tjedna, svojoj je supruzi Juliji na Telegramu poslao poruku za Valentinovo: “Osjećam da si tu svake sekunde i volim te sve više i više.”
Poštovali ga i oni koji ga nisu voljeli
Odluka Navalnog da se vrati u Rusiju i ode u zatvor izazvala je poštovanje čak i među ljudima koji ga nisu voljeli, nisu se s njim slagali ili su mu zamjerali. Također je bio uzor drugim disidentima u drugim nasilnim autokracijama diljem svijeta.
Samo nekoliko minuta nakon objave vijesti o njegovoj smrti, autorica teksta je razgovarala sa Svjetlanom Cikanovskajom, bjeloruskom oporbenom čelnicom. “I mi smo zabrinuti za naše ljude”, rekla je. Ako Putin može nekažnjeno ubiti Navalnog, onda bi se diktatori drugdje mogli osjećati slobodnima da ubijaju druge hrabre disidente.
Ogroman je kontrast između Navalnijeve građanske hrabrosti i korumpiranosti Putinova režima. Putin vodi krvavi, ilegalni, nepotreban rat, u kojem su stotine tisuća običnih Rusa ubijene ili ranjene, bez ikakvog razloga osim služenju njegovoj egoističnoj viziji.
Navalni je bio prijetnja Putinu i iza rešetaka. Zato i jest ubijen
On vodi kukavičku kampanju reizbora, onu u kojoj su svi pravi protivnici eliminirani, a jedini kandidat ekranima je on sam. Umjesto da se suoči s pravim pitanjima ili izazovima, on se susreće s pitomim propagandistima poput Tuckera Carlsona, kojima ne nudi ništa više od dugih, cirkularnih i potpuno lažnih verzija povijesti.
I iza rešetaka Navalni je bio stvarna prijetnja Putinu, jer je bio živi dokaz da je hrabrost moguća, da istina postoji, da Rusija može biti drugačija zemlja. Za diktatora koji opstaje zahvaljujući lažima i nasilju, takav je izazov bio nepodnošljiv. Sada će Putin biti prisiljen boriti se protiv sjećanja na Navalnog, ali to je bitka koju nikada neće dobiti, zaključuje Anne Applebaum za Atlantic.
Index
