Neetično izvještavanje o slučajevima u Bijeljini, Osmacima i Jardolu.
Novinari i urednici su dužni da budu krajnje obazrivi u postupanju sa djecom i maloljetnicima, naročito kada izvještavaju o tragičnim, traumatičnim događajima i krivičnim postupcima.
Smjernice UNICEF-a nalažu da novinari ne bi smjeli svojim izvještavanjem dovoditi dijete ili maloljetnika u opasnost od odmazde ili obilježavanja, a Kodeks o programskim sadržajima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) Bosne i Hercegovine (BiH) da identitet i privatni podaci maloljetnika se ne smiju objavljivati ukoliko bi to dovelo do ugrožavanja dobrobiti i dostojanstva maloljetnika.
Posljednji mjesec mediji u BiH su izvijestili o više traumatičnih događaja u kojoj su bili uključena djeca i maloljetnici. Brojni su pritom propustili zaštititi identitet maloljetnika i paziti na moguće posljedice i dostojanstvo maloljetnika i njihovih porodica.
Veliki broj medija je objavio identitet maloljetnika iz Bijeljine koji je širio govor mržnje putem TikToka, a pojedini i identitet četrnaestogodišnjaka koji je izjavio da su ga u policijskoj stanici u Osmacima kod Zvornika pretukli policajci. Prije nekoliko dana mediji su izvijestili i o samoubistvima maloljetnih lica u mjestu Jardol kod Viteza, pojedini senzacionalistički nagađajući motive.
Širenje mržnje kroz slučaj iz Bijeljine
Početkom avgusta mediji su objavili vijest o maloljetniku iz Bijeljine koji je u videu na društvenoj mreži TikTok širio govor mržnje prema Bošnjacima, vrijeđao ih i prijetio.
Novinarska etika, brojne smjernice, međunarodne konvencije nalažu medijima da ne objavljuju identitet maloljetnika u situacijama kada može nastati šteta po maloljetno lice. No, to nije spriječilo medije da objave puni identitet mladića, njegove fotografije, video snimak, ali i detalje iz njegovog privatnog i porodičnog života.
“Nemojte objaviti priču ili sliku koja bi dijete, njegovu braću i sestre ili vršnjake mogla dovesti u opasnost, čak i kada su im imena promijenjena, zamućena ili se uopće ne koriste”, jedno je od načela iz UNICEF-ovih smjernica.
Većina medija propustila je djelovati u skladu sa smjernicama te je maloljetnika izložila opasnosti od odmazde, linču, a narušeno je i njegovo pravo na privatnost.
Umjesto da su istražili temu etničke mržnje, šta su uzroci, koliko je raširena među mladima i šta institucije rade da se ona spriječi, mediji su senzacionalistički izvijestili o slučaju, stigmatizirali maloljetnika, a pojedini su koristili nedopustive kvalifikacije.
Novinar Dragan Bursać je objavio kolumnu punu senzacionalizma i nedopustivih kvalifikacija o maloljetnom licu, prenoseći njegovo ime i detalje iz privatnog života i navode da je cijela BiH skupljala novac za njegovo liječenje.
“Bez komšija Bošnjaka bi doslovno bio mrtav. Ne bi te bilo, a ti im se zahvaljuješ prijeteći im smrću. A ta bolest je već neizlječiva”, Bursaćeva je poruka maloljetnom licu.
Poznati kolumnista nije se vodio tim da novinari ne smiju dodatno obilježavati maloljetnike, da moraju izbjegavati svrstavanje ili opise koji dijete i maloljetnu osobu izlažu odmazdi – uključujući dodatnu fizičku ili psihičku patnju, ili doživotno zlostavljanje, diskriminaciju ili odbacivanje od strane njegove lokalne zajednice, a kako se navodi u UNICEF-ovim smjernicama.
Redakcija BIRN-a i portal Detektor.ba jedan su od svijetlih primjera etičnog i profesionalnog izvještavanja. Oni su cijelom slučaju pristupili studiozno, vodeći računa o najboljem interesu maloljetnika.
Novinarka Detektora, koja je i autorica priče, Aida Trepanić za Media.ba kaže kako BIRN BiH uvijek izvještava sa oprezom o maloljetnicima.
“Iako je ovdje riječ o mladiću koji je svojevoljno objavljivao uvredljiv sadržaj i govor mržnje, smatram da smo kao novinari dužni poštovati novinarske kodekse, međunarodne konvencije, ali i domaće propise. Na portalu Detektor, kao i u našim TV emisijama, imena maloljetnika, kao i njihove fotografije objavljujemo u rijetkim temama i uz pismeno dopuštenje roditelja”, kaže Trepanić.
Njegov TikTok profil ne nosi njegovo ime te iako je on možda u svojim videima i iznosio svoje puno ime i prezime, Trepanić smatra da bi do njegovog imena bilo teže doći da ga mediji nisu objavili.
Novinari moraju nastaviti izvještavati o zapaljivoj retorici na društvenim mrežama, od govora mržnje, prijetećeg sadržaja i ugrožavanja sigurnosti, ali ovaj slučaj, kako govori Trepanić, iskorišten je za senzacionalističko izvještavanje i dodatno širenje mržnje.
“Ukoliko idemo sa pretpostavkom da maloljetno lice još uvijek nema toliku svijest o djelu koje je počinio, onda bih mogla kazati da je ovdje potrebno na drugačiji način pristupiti njemu, jer ne bih rekla da mu trenutni senzacionalistički naslovi koje on viđa na internetu i u medijima u nekoj većoj mjeri pomažu da vidi gdje je pogriješio”, zaključuje Trepanić.
Identitet počinioca krivičnog djela poštovati u svim fazama postupka
Kodeks za štampu i online medije BiH nalaže da, između ostalog, novinari i urednici ne smiju direktno ili indirektno identificirati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su djeca žrtve, svjedoci ili optuženi u krivičnom postupku.
Pored etičkih smjernica i pravila RAK-a, postoje i zakonski propisi koji zabranjuju objavljivanje identiteta maloljetnika koji su uključeni u krivični postupak.
Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije BiH i Republike Srpske (RS) nalažu da se pravo na privatnost maloljetnog počinioca krivičnog djela poštuje u svim fazama postupka te se u medijima ne bi trebali objavljivati ime, prezime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.
Ovo, kako Trepanić objašnjava, znači da u slučaju da se donose određena tužilačka odluka u vezi sa slučajem iz Bijeljine, a mediji objave identitet maloljetnog lica, oni zapravo čine krivično djelo.
“Bez obzira što se radi o mladiću koji je identifikovan i saslušan u Policijskoj stanici u Bijeljini, za BIRN BiH je obavezno poštovati dostojanstvo i pravo svakog djeteta i maloljetnika”, govori Trepanić.
Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka kaže da standardna minimalna pravila UN za uređenje maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila) predviđaju da pravo na privatnost maloljetnika treba da bude poštovano u svim fazama kako bi se izbjegle štetne posljedice po maloljetnika usljed pretjeranog i neodgovarajućeg publiciteta i etiketiranja.
“Te da se u načelu neće objavljivati nikakve informacije na osnovu kojih se može identifikovati maloljetni prestupnik”, dodaje Lučka.
Čak i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta iz 1989., koja je navedena u Aneksu i Ustava BiH, kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH, propisuje da je država dužna da svakom djetetu za koje se tvrdi, koje je optuženo ili za koje je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, obezbijedi da se poštuje njegova privatnost u svim fazama postupka.
Prema Kodeksu o programskim sadržajima RAK-a, pravosnažna sudska odluka u postupku protiv maloljetnika ili mlađeg punoljetnika može se objaviti, ali bez navođenja podataka na osnovu kojih se može utvrditi njegov identitet.
“Dakle čak i da protiv maloljetnika bude donesena sudska odluka, identitet se ne bi trebao otkrivati. Osim toga, kod ovakvih slučajeva i osjetljivih tema za bosanskohercegovačko društvo, postoji bojazan da upravo medijski napisi budu motiv za napad na osobu o kojoj se izvještava”, kaže Trepanić.
Izvještavanje o maloljetnicima jedna od najtežih novinarskih zadaća
Dženana Burek, direktorica Vijeća za štampu i online medije, kaže kako je izvještavanje o maloljetnicima jedna od najtežih novinarskih zadaća, koja zahtijeva visoke etičke standarde i promišljanje o posljedicama, neovisno o kakvoj tematici se radi.
“Nažalost, površnost i motiv ‘biti prvi po svaku cijenu’, te želja za klikom, donose gotovo svakodnevno kršenja Kodeksa za štampane i online medije i nanose u tom trenutku nesagledljivu štetu”, uočava Burek.
Dodaje da novinari zbog nedovoljne educiranosti o etičkom izvještavanju često indirektno otkriju identitet djeteta tako što, recimo, otkriju identitet roditelja ili opišu detalje iz života, prema kojima javnost lako dokuči o kome se radi, čak i ukolilo to ne želi.
“Posebno je to slučaj u malim sredinama. Podsjećam novinare i urednike da se pridržavaju odredaba Kodeksa za štampane i online medije BiH pri svakoj temi koju obrađuju. Time će pokazati svoju profesionalnost, ali i profesionalnost medija za koji izvještavaju, zaštititi se od potencijalnih tužbi za klevetu, i u konačnici sačuvati dignitet profesije”, kaže direktorica Vijeća za štampu i online medije.
Veliki broj medija je objavio identitet maloljetnog lica koji je izjavio da su ga pretukli policajci u policijskoj stanici Osmaci kod Zvornika 22. avgusta. Kanal 21 je snimio izjavu dječaka ne krijući njegov identitet i ime. Ostali mediji poput FTV-a objavili su izjavu ali su dječaku zamaglili lice.
“Bojim se da su mediji i u ovom slučaju iskoristili dijete za dobijanje klikova, gledanosti. Nisu razmišljali o onome šta je najosnovnije, o čemu svaki novinar i novinarka treba da razmišlja u ovakvim situacijama, a to je interes djeteta. Interes djeteta mora biti prvi i čak iznad interesa javnosti i interesa roditelja”, govori Almir Panjeta, novinar i jedan od autora publikacije Mediji u najboljem interesu djeteta.
Kaže da objavljivanje identiteta djeteta i u ovom slučaju nije u najboljem interesu djeteta jer se on pojavljuje kao moguća žrtva i svjedok krivičnog djela.
“Ne samo da nije u interesu djeteta, nego je takvo izvještavanje na štetu samog djeteta, može mu donijeti i trenutnu štetu, štetu u školu i u njegovoj srediti. Bilo bi dobro da se više razmišljalo o interesu ovog djeteta i generalno u interesu djece’’, kaže.
Također navodi da zamagljivanje lica djeteta nije dobro rješenje jer se na taj način djeca dodatno stigmaziraju ili kriminaliziraju.
“Dijete ima pravo da bude zaštićeno ali ima i pravo da se izrazi. Ako ima potrebu da kaže ono što se desilo, moglo se to uraditi na puno bolji način, moglo se snimiti s leđa”, kaže Panjeta. Napominje da dozvola roditelja da se snima dijete ne mora značiti da novinari i urednici moraju objaviti snimak naročito ako to nije u skladu sa pravilima struke.
“Ako niste sigurni kako izvještavati o djetetu samo razmislite da je to vaše dijete ili dijete nekog vašeg bliskog”, poručuje Panjeta.
Pri izvještavanju o djeci i maloljetnicima mediji trebaju paziti na dostojanstvo djece i njihovih porodica.
U izvještavanju o samoubistvima maloljetnika u mjestu Jardol kod Viteza, mediji nisu objavili njihove identiteta, ali pojedini su senzacionalistički izvijestili o cijelom slučaju, te nagađali motive. U nedostatku sagovornika N1 je objavila intervju sa lokalnim sveštenikom koji je čitavu situaciju objasnio kao taktiku đavla da zaposli oba roditelja, zbog čega i žene rade te djeca ostaju sama kući.
Jedna ozbiljna medijska kuća ovakvo izvještavanje sebi ne smije dopustiti.
media.ba
