Sreću ćemo pronaći na putu ljubavi
„Ovaj svijet nije nastao da bi bio smak svijeta. Nego on nastaje i nestaje i tako vječito traje. Ovoga trena imate milijardu, bezbroj smrti, biljaka, životinja i ljudi, ali imate veći broj rađanja ljudi, životinja i biljaka, iz makro svijeta i mikro svijeta. Živi svijet nestaje i nastaje u svakome trenutku i tako vječito traje.
Osnovni poticaj nastanka svijeta je ljubav. Ne bi bilo ljudi na planeti, da nema ljubavi. Mi smo nastali iz ljubavi naših roditelja, ne bi nas bilo da nije ljubavi. Prirodno stanje za čovjeka je stanje ljubavi. Ako je čovjek na putu ljubavi, on će biti sretan, ljubavi generalno, ljubavi prema čovječanstvu, prema prirodi, prema svakome danu i svakome trenutku. Mržnja je neprirodno stanje. Čovjek, ako se na nekoga naljuti, on ga kratkoročno mrzi, pa ne može zaspati. Mržnja je štetno stanje i neprirodno stanje za čovjeka. Ljubav je prirodno stanje za čovjeka jer je čovjek nastao iz ljubavi.
Trebalo bi poštovati jedinstvo i različitosti. Ovaj svijet je, od atoma do kosmosa, sačinjen od različitosti, živi svijet, neživi svijet, makro svijet, mikro svijet. To je bezbroj različitosti. Ako među razlikama vlada disharmonija, nikome nije dobro. Ako među razlikama vlada harmonija, onda je svima dobro. Sam čovjek je jedinstvo različitosti. Pohvala različitostima, ali i jedinstvu, koje mora postojati radi harmonizacije u pozadini svega“.
Jasmin Imamović-gradonačelnik Tuzle (fragment njegovog intervjua)
Spomenik kralju Tvrtku u Tuzli
Prvi bosanski kralj Tvrtko I., pripadnik dinastije Kotromanića, umro je 10. ožujka 1391. godine. Po svojoj majci – Jeleni Šubić – bio je kralj Tvrtko praunuk znamenitog hrvatskog bana Pavla Šubića. Po jednoj liniji potjecao je Tvrtko i od srpske dinastije Nemanjića, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. iz dinastije Arpadovića. Dakle, podrijetlo prvog bosanskog kralja bilo je vrlo kompleksno.
Tvrtko I. rodio se oko 1338. godine, a već sa samo 15 godina postao je bosanski ban. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva, te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko se 1377. godine okrunio za kralja. Tijekom vladavine uvelike je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne.
Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša.
Spomenik kralju Tvrtku u Herceg Novom
ŠETAJUĆI ULICOM KRALJA TVRTKA U SARAJEVU
Nekadašnji ministar kulture u kantonu Sarajevo Emir Hadžihafizbegović je srednjovjekovnu Bosnu stavio u fokus svoga djelovanja. Ulagao je i napore da se original Povelje Kulina Bana otkupi od Dubrovnika. Vjerojatno bi i gradnja spomenika kralju Tvrtku došla na red da mandat nije tako brzo proletio. I dok se u Sarajevu još ne zna hoće li i kada biti podignut spomenik bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću, u Herceg Novom je legendarni vladar prije nekoliko godina dobio svoj spomenik. Novljani su osnivaču Herceg Novog podigli spomenik visok preko 5 i pol metara i težak preko jedne tone.
Ova vijest bi sigurno puno obradovala velikog Zuku Džumhura koji je posljednjih dvadestak godina života proveo u ovom lijepom gradu. Njegov duh se i danas može osjetiti u njegovoj omiljenoj kafani Hercegovina. Nije zabilježeno od koga je ideja o gradnji spomenika potekla, ali se ona rodila. Iako je sama ideja „u boli rođena“, u upravi grada je prihvaćena i brzo realizirana. Dali su obećanje i oni su hrabro ušli u ovaj projekat. Kako su i obećali gradski oci, spomenik bosanskom kralju Tvrtku, osnivaču Herceg Novog podignut je na gradskom trgu neposredno uoči proslave Dana te opštine 28. oktobra, kada je Herceg Novi proslavio 631. godišnjicu osnivanja.
U istoriji i starim spisima je zapisano kako je bosanski kralj Tvrtko 1382. godine udario temelje Herceg Novog.
Spomenik kralju Tvrtku je djelo beogradskog vajara Dragana Dimitrijevića. Visok je 5, 6 metara i težak je 1, 2 tone. Izliven je u Zagrebu u livaonici ”Ujević”, a autor ga je poklonio Herceg Novom.
U povodu otkrivanja spomenika gradonačelnik Herceg Novog Dejan Mandić je pored ostalog rekao:
– Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću postavljen je na ovom mjestu simbolično, na ulazu u grad sa mora, na izlazu iz zaliva u svijet, na mjestu sa kojeg se hvata ili sa kojeg puca pogled u budućnost. Tvrtkova vizija je netragom nestala i pripala istoriji, ali onom dijelu istorije koji se nalazi i živi u nama, i samo nama, a ne svijetu oko nas. Želimo da ovaj spomenik bude i ostane sinonim sudbine našeg grada, osjećanja čovjeka da je uvijek kod kuće, među svojima, sinonim sigurne luke, pripadnosti i podrške, mjesta gdje svako uvijek može naći svoj dom. Spomenik osnivaču grada kralju Tvrtku I Kotromaniću postavljen je kao simbol prkosa i ljubavi, osvita i sumraka, susreta dirljive prošlosti i surove sadašnjosti, granici kraja i beskraja i dokaz da prave stvari nemaju alternativu. I čuvajmo ga u ime ponosa i odgovora na pitanje starog filozofa koliko malo dječijih snova ostvari odrastao čovjek.
Otkrivam spomenik u čast i dar gradu, našem zavičaju, Hercegu među gradovima koga će opčiniti šarmom i pomoći nam da odgonetnemo tajnu šifru našeg dobrovoljnog zatočeništva u njemu – poručio je Mandić.
I naša literarna scena nije ostala nijema. Ponovo je Jasmin Imamović u glavnoj roli. O njegovoj novoj knjizi pjesnik Mile Stojić zapisao je sljedeće: „Novi roman Jasmina Imamovića Ljetopis o kralju Tvrtku, tematski zahvaća srednjovjekovnu bosansku povijest, jedan nedovoljno istraženi i u novije vrijeme često mitologizirani diskurs. Ali, Imamović ne piše historijski roman, on stvara roman o povijesti na temelju dostupnih znanstvenih fakata. On, dakle, ne slijedi i ne iznosi, poput historičara, puku rekonstrukciju događaja, već kao pisac ulazi u dramu bosanskog srednjovjekovlja, u vrijeme kad je vladao bosanski kralj Tvrtko Kotromanić. Dramu koja se ponavlja sve do naših dana, a to ponavljanje mogli bismo nazvati paradigmom bosanskog udesa, gdje jedna mala evropska država uvijek iznova biva plijen interesa velikih evropskih sila“.
Pripremio: Marko Raguž
Sarajevo, 20. 04. 2020. god.
