Izjašnjavanje Republike Hrvatske u UN-u o Trumpovom priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela podsjetilo me na upozorenja čitateljice na navodnu vrlo intenzivnu suradnju Katoličke Crkve u RH (kao vjerske zajednice) s dijelom struktura (obavještajnih i političkih) u Izraelu, a nakon početka rada mješovite pravoslavno-katoličke komisije koja razmatra držanje Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata.
Prema čitateljici Katolička Crkva u RH će, kao vrlo utjecajna zajednica na politiku vlasti Republike Hrvatske, sukladno tom dogovoru utjecati na to da Republika Hrvatska i službeno podrži politiku Izraela prema pitanjima s Palestincima u UN-u i Parlamentu EU, te ostalim međunarodnim institucijama, a ”službeni Izrael” zauzvrat neće suviše inzistirati na prijeporima u postupku predložene kanonizacije Stepinca.
Čitateljica je navodila brojne susrete izraelske veleposlanice Zine Kalay Kleitman u Zagrebu s crkvenim velikodostojnicima, osobito s biskupom Šaškom, ali i posjetima istaknutih svećenika Izraelu u kojima se razgovaralo i o suradnji.
Procjena je da otpor samo srpskih (pravoslavnih) zajednica kanoniziranju Stepinca bez jasnog protivljenja Izraela (židovskih zajednica) neće moći zaustaviti procese Stepinčeve kanonizacije. I zbog toga je započela ”snažna potpora hrvatske Vlade Izraelu u EU i UN-u”, osobito pojačana u mandatu Davora Ive Stiera kao potpredsjednika Vlade premijera Plenkovića i ministra vanjskih poslova.
U početku sam tu temu potisnuo zbog suviše spekulacija i premalo utvrđenih i dostupnih činjenica, ali sam počeo s više pozornosti pratiti događaje na tu temu, osobito nakon dvodnevnog posjeta Andreja Plenkovića Izraelu i jasno izraženoj zahvalnosti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua ”na snažnoj potpori vlasti Republike Hrvatske Izraelu u EU i UN-u”, te neuobičajeno ”mlakom” reagiranju iz Izraela na u to vrijeme u Republici Hrvatskoj najavljeni bojkot službene komemoracije žrtvama ustaških logora u Jasenovcu.
Stekao se dojam da se u hrvatskim medijima jako naglašava ”zahvalnost Izraela Hrvatskoj zbog sudjelovanja dva hrvatska protupožarna zrakoplova Canadaira u gašenju požara u Izraelu”, a gotovo nezapaženo prolazi dio izjave o zahvalnosti premijera Netanyahua ”na snažnoj potpori vlasti Republike Hrvatske Izraelu u EU i UN-u”.
Promatrajući događanja i međunarodne aktivnosti hrvatskih vlasti, nesporno se nameće zaključak da se puno toga u vođenju međunarodnih poslova i politike skriva od domaće javnosti, a znatan dio tih aktivnosti ”pokriven” je i velom tzv. ”klasificiranih informacija”, odnosno proglašen i formalno ”državnim tajnama”.
Otuda iznenađenje dijela domaće (neupućene) javnosti i medija izjašnjavanjem Hrvatske suprotno glasovima čak 128 članica u UN-a o Trumpovom priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela.
A onda je vidljivo postalo i iznenađenje Ministarstva vanjskih poslova reakcijama znatnog dijela hrvatske javnosti postupkom Hrvatske u UN-u pri izjašnjavanju o Trumpovom priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela.
Objavljeno je posebno priopćenje Ministarstva vanjskih poslova koje kaže da izjašnjavanje suprotno glasovima čak 128 članica UN-a o Trumpovom priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela ”ne znači promjenu međunarodne politike Republike Hrvatske”.
Tim priopćenjem ostvarilo se suprorno od željenog – umjesto smanjivanja nelagode i smirivanja dijela hrvatske javnosti zbog izjašnjavanja Hrvatske u UN-u o Trumpovom priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela nelagoda se još pojačala.
”Objašnjenje” Ministarstva vanjskih poslova vrijedi još jednom u cijelosti objaviti:
”Stajališta smo kako o ovom pitanju nije trebalo raspravljati u predmetnom forumu te da usvojena rezolucija ne može pridonijeti rješenju statusa Jeruzalema, kao niti izgledima za mir i mirovni proces, a ni poboljšanju ionako delikatne situacije u regiji Bliskog istoka. Smatramo i da status Jeruzalema treba rješavati u okviru izravnih pregovora dviju strana koji će dovesti do prihvatljivog rješenja za obje strane.
Kad je riječ o bliskoistočnom mirovnom procesu, ništa se ne mijenja u stajalištu Republike Hrvatske koje je i dalje na liniji dogovorenoga unutar Europske unije te ostajemo predani dvodržavnom rješenju i pronalasku pravednog, održivog i sveobuhvatnog mirovnog dogovora između Izraelaca i Palestinaca. Hrvatska će zajedno sa svojim partnerima u međunarodnoj zajednici i Europskoj uniji nastaviti raditi na stvaranju pretpostavki za izravne pregovore dviju strana”.
Ako je sve to tako kako se u tom priopćenju navodi, zašto je onda to priopćenje objavljeno? Pa zar se to što stoji u tom priopćenju nije trebalo podrazumijevati umjesto da se mora objaviti?
No, činjenica je da je to priopćenje objavljeno, kao i da se Republika Hrvatska izjasnila suprotno većini članica EU u UN-u, a ne samo 128 zemalja članica UN-a, kao i da javnost šuti nakon tog priopćenja Ministarstva vanjskih poslova i izjava ministrice Marije Pejčinović Burić.
Sve koji su pozornije pratili odnose Hrvatske i Izraela u proteklom razdoblju dakle nije iznenadilo što je u slučaju Trumpovog priznanja Jeruzalema kao glavnog grada Izraela Hrvatska interese Izraela i SAD-a pretpostavila svojim interesima kao članice EU-a.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
AUTOR: /
autograf.hr
