Zaboravljeni visočki alimi
(Serijal uređuje Ibrahim Hadžić)
Hfz. DŽEMAL ef. OMERBEGOVIĆ
Hfz. Džemal ef. Omerbegović rođen je 28. 02. 1923. godine u Donjem Moštru. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a osnovno vjersko obrazovanje pred Salihom ef. Semićem u Smršnici. Pohađao je dersove Osmana ef. Redžovića, ali je pohađao i Visočku medresu o čemu svjedoči prijepis njegove svjedodžbe o završenom petom razredu te medrese. Prijepis se nalazi u Arhivu Medžlisa IZ Visoko iz 1943. godine. Hifz je završio pred Salihom ef. Semićem sa nepunih dvanaest godina. Hafiska dova njemu i hfz. Safetu Buzi je održana 01. 07. 1938. godine u džamiji u Porječanima. Hafisku dovu im je proučio hfz. Džemal ef. Hadžijahić, tadašnji imam i hatib Careve džamije u Sarajevu. Kratak izvještaj sa te svečanosti objavljen je u El-Hidaji br. 8. od 08. 07. 1938. godine na stranici 128. Prvo njegovo službovanje u Islamskoj zajednici bilo je 22. 07. 1943. godine u rodnom Moštru i traje do odlaska u vojsku 1947. godine. Po završetku vojnog roka ponovo se vraća u rodni kraj i veoma kratko radi kao imam – matičar (godinu i tri mjeseca), a onda odlazi u džemat Mokronoge gdje ostaje sve do izgradnje džamije u Donjem Moštru 1968. godine. Kao imam, hatib i muallim u Donjem Moštru ostaje sve do penzionisanja 1988. godine. Mensur Alibegović u svom obraćanju prilikom ispraćaja hfz. Omerbegovića u penziju u augustu 1988. godine je između ostalog rekao da hafiz u svom radnom vijeku nije nikada izostao sa dužnosti, niti je kada bio u bolovanju, a nije koristio ni godišnji odmor. Kad je došao u penziju bio je desna ruka novopostavljenom imamu u Donjem Moštru, Salki ef. Omerbegoviću. U toku agresije na našu domovinu, kad je Salko ef. otišao u Armiju BiH, on je preuzeo da ga mijenja, sve dok je fizički mogao. Preslio je 1995. godine. Ukopan je u mezarju ispod Golog brda. U njegovom privatnom arhivu našao sam interesantne podatke, iz kojih se vidi da se on borio, skoro 25 godina, da mu se prizna srednja stručna sprema u PIO-u, ali i u Zajednici, zato što je bio hafiz. To je dočekao tek 1983. godine, dakle, skoro pred samu penziju. Zbog narušenog zdravlja nije se usudio krenuti na hadž. Nakon njegove smrti za njega kao i za njegovu hanumu je obavljen hadž (bedeli).
Uzvišenom Allahu sam neizmjerno zahvalan, da je moj prvi muallim u životu bio upravo hafiz Omerbegović. Sjećam ga se kao vrsnog, prijatnog muallima, blage naravi i nurli lica. U mektebu nas je bilo veoma mnogo, ali je on nalazio vremena da svima nama da potrebnu pažnju. Do iznemoglosti bi nam ponavljao kako treba ispravno izgovarati koji harf. U mektebu je tada bila šipka, ali je veoma rijetko koristio. Pričao nam je poučne priče kroz koje je uvijek pokušavao da nam približi tematiku onoga što smo taj dan u mektebu obrađivali. Volio je određene nastavne jedinice pokazati praktično kako bismo lakše savladali. Na nastavu nikada nije kasnio, niti je ranije odlazio s iste. Svojom pojavom je plijenio nas polaznike u mektebu, tako da smo mi bili ubijeđeni da musliman treba da bude baš takav kakav je on bio. Mi djeca smo ponekad mislili da se on više stidi od nas, kad mi napravimo kakav problem. U to toba se za takve govorilo da su arli. On je baš bio arli. Njegovo poštovanje svakog od nas, svakog džematlije s kojim je dolazio u kontakt, bili su zaista nešto posebno. Koliko nam danas nedostaju baš takvi?! Tim odnosom on je upravo gradio svoj autoritet kod svih nas. Danas većina autoritet gradi potpuno pogrešnim metodama, zato ga skoro pa i nema. Znali smo mi da je on hafiz, ali nam je uvijek bilo čudno, kako nas prati dok učimo u Kur’anu, a ne gleda u Kur’an. Nikad mu niti jedna naša greška nije mogla promaći. Kasnije, mnogo kasnije, od nekih hafiza čuo sam da je bio veoma kavvii (jak, postojan) hafiz. Bio je omiljen među džematlijama. Mokronožani su bili ponosni što je bio njihov imam i bilo im je žao kad je prešao u svoje Moštre. U džematu je imao veoma obrazovanih džematlija u tom vremenu. Sjećam se da je svaki petak pred džumu, dok smo mi bili još na nastavi, dolazio Mustafa ef. Begovac i kadija Salih Dlakić. Tad bi oni otvorili diskusije (mesele) u kojima smo mi uživali. Nekih od tih mesela se još uvijek sjećam. Dok je radio u džematu Mokronozi, ali i kasnije u Moštru, bio je neprikosnoveni autoritet. Hfz. Džemal ef. je ostavio neizbrisiv trag u džematu Donje Moštre, ali i šire. Uzvišeni da ga nagradi za trud koji je učinio na polju islama.
Ibrahim Hadžić
magazinplus.eu
