Piše: Muharem Cero
Član III – nadležnosti institucija i entiteta stav 1 dopunjuje se novom alinejom i glasi: ‘Iza stavke J dodaje se nova stavka K koja glasi „Država je titular i vlasnik opštih dobara od opšteg interesa (zemljišta, šume, vode, vodotoci, more i morska obala, rudna blaga, divljač, ribe i druga prirodna bogatstva) i cjelokupne imovine iz kontinuiteta kao i one iz sukcesije SFRJ, te upravljanje, korištenje i raspolaganje ovom (državnom imovinom) reguliše svojim zakonima“.
Strateški kompas EU 21. marta 2022. predložen od strane ministara vanjskih poslova i bezbjednosti a koji su čelnici EU 25. marta usvojili odnosi se na strateški kompas narednih pet do 10 godina.
Dio dokumenta koji se odnosi na zapadni Balkan se bavi i Bosnom i Hercegovinom te upućuje na nužnost žurnog donošenja ustavnih promjena u BiH.
Ovoga puta više se ne radi o tzv. ograničenim promjenama podrazumijevajućih za rješavanje izbornog zakonodavstva. Kako je cjelokupni dokument s namjerom jačanja sigurnosti u EU, a i na Balkanu i u BiH to, obavezu ustavnih promjena treba iščitavati daleko šire od one ranije tzv. ograničene promjene.
Nestabilnost i nesigurnost u BiH je dominantno iz jednog izvorišta, a ono se odnosi na neriješeno pitanje državne imovine i regulisanja načina njenog upravljanja, korištenja i raspolaganja.
Takvo stanje je posljedica Dejtonskim sporazumom i Aneksom 4 neregulisanog ovog pitanja, pa se ono ima smatrati i smatralo se tzv. dejtonskom prazninom.
Neposredno po petoj ratifikaciji Sporazuma o sukcesiji SFRJ tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown je prepoznao ovu ‘dejtonsku prazninu’ i u aprilu 2005. uputio na nužnost njenog popunjavanja. Uslijedio je Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, a koji je još uvijek na snazi na cijelom teritoriju BiH.
Kasnije pokrenute ustavne apelacije su okončane odlukom Ustavnog suda BiH U-11 gdje je nedvojbeno utvrđeno da je principom kontinuiteta RBiH-BiH članom I/1 Ustava BiH stvorena i obaveza da samo isključivo i jedino država BiH svojim zakonima donesenim u PSBiH može i mora regulisati zakonom pitanja upravljanja, korištenja i raspolaganja ‘cjelokupnom državnom imovinom’ (opisanom u predloženom amandmanu).
Upravo odbijanje prihvatanja ovakve stvorene obaveze stalnim opstrukcijama i ‘pogrešnom’ percepcijom iščitavanja Ustava BiH, dominantno jedna strana – bh. entitet Republika Srpska i dalje nastoji unilateralno, neustavno, i pravno nasilno ovo pitanje uzurpirati isključivo za administrativne aranžmane u BiH – entitete.
Postojeće stanje proizvodi tenzije i dominantno utječe na prijetnju ugrožavanja sigurnosti u BiH i regionu. Slijedom navedenog jedini način stavljanja tačke na trenutno, već dobro sigurnosno ugroženo stanje, jeste usvajanje predloženog amandmana na Član III Tačku 1 Ustava BiH.
Ostavljanje ovog pitanja (zakonskog regulisanja upravljanja i raspolaganja državnom imovinom) sasvim sigurno produbljuje nestabilnost i ohrabruje secesionističke političke agende u nastavku rata protiv BiH.
Ostrašćeno i iskrivljeno tumačenje Strateškog kompasa EU bez navedenog, bi BiH moglo odvući na stranputicu disolucije.
Bojati se da upravo takve agende nisu imale namjeru i ugraditi se u Strateški kompas.
Patria
