Zablude oko “znanja”
Kako neki tvrde “znanje je vaša najveća zaštita”.
Slažem se sa time, no, što je to znanje?
Znanje je istina, istina je znanje. Dakle, istina (znanje) je ono što jest, bilo i bude. Istina (znanje) se ne može stvoriti, jer sva istina (znanje) već postoji. Istina, odnosno znanje kao takvo se jedino može spoznati. Jedino istinsko znanje je “spoznaja”, spoznaja istine, a do spoznaje istine jedino možemo doći u nama, tako da svako traženje istine, odnosno znanja, van nas samih, je ujedno i udaljavanje od istine, znanja.
Knjige, predavanja, radionice, razgovori, … mogu u najboljem slučaju ukazati na istinu, no ono nisu istina, isto kako i riječ cvijet nije cvijet, već samo ukazuje na cvijet. Cvijet je samo riječ, a ono što cvijet uistinu jest, se ne može opisati, odnosno spoznati riječima.
U današnje doba, doba interneta, informacije sa različitih strana dostupnije su nego ikad, tako da u koliko čovjek ne može razlikovati riječi od onoga na što ukazuju riječi, odnosno u koliko prihvati riječi kao istinu, znanje, može se zarobiti, uhvatiti u krug zabluda. Nažalost, to je upravo ono što većina nas i čini. Putokaze (riječi) do spoznaje istine, znanja, smo zamijenili istinom, znanjem, odnosno riječi smo prihvatili kao istinu, znanje, i samim time spriječili spoznaju istinskog znanja koje se nalazi u nama. Istinsko znanje je spoznaja, sve ostalo u najboljem slučaju može ukazivati na znanje, što ne znači da ono jest znanje.
Još jedna od zabluda današnjeg čovjeka jest vjera. Vjeru u nekoga, nešto, smatra znanjem o nekom, nečem. Vjera nije znanje, vjera nije istina, vjera može biti usmjerena ka istini, no vjera nije istina. Kada čovjek vjeruje da je riječ cvijet, cvijet, ujedno se ograničava unutar kruga vjerovanja, što znači da taj čovjek, u koliko ne iskorači van kruga vlastitih vjerovanja, ograničenja, nikada neće spoznati ono na što riječ cvijet ukazuje, jer on vjeruje da je riječ cvijet, cvijet, odnosno riječ cvijet, smatra cvijetom.
Kako vjerujemo da je riječ cvijet, cvijet, isti tako vjerujemo da je vjera u nekoga, nešto, znanje, istina, i samim time, ograničavamo sami sebe, odnosno prihvačanjem vjere kao istine, znanja, završava naša potraga za istinom, znanjem, jer čemu tražiti nešto za što već vjerujemo da smo pronašli, da znamo. Tek kada iskoračimo van kruga vjerovanja, odnosno ograničenja u koja smo se uhvatili, koračamo ka istini, spoznaji istinskog znanja koje se nalazi u nama, ne izvan nas. Vjera je uvijek usmjerena na izvanjsko, na nešto što je bilo, odnosno što smatramo da bude, dok je spoznaja, istine, znanja, jedino moguća ovdje i sada.
Istina je znanje, znanje je istina. Istina, odnosno znanje se ne može stvoriti, svo znanje već postoji, što znači da znanje, istinu, jedino može spoznati.
Velimir Gašparić
2012-transformacijasvijesti.com
