07. avgusta 2020. Nefail Čehić na stranici “Detektor” Balkanske istraživačke mreže ostavio je prijeteće komentare kojima je ugrozio sigurnost novinara. Njega je Općinski sud u Sarajevu, nakon priznanja, osudio na uslovnu kaznu od tri mjeseca zatvora, saopštilo je kantonalno Tužilaštvo prije nekoliko dana.
Ova presuda predstavlja izuzetak koji potvrđuje pravilo da se prijetnje i nasilje nad novinarima ne procesuiraju. Novinari su godinama izloženi brojnim napadima i tužbama, a vlast umjesto da pristupi rješenju, kreira nove probleme. Omogućiti novinarima nesmetan rad nije samo dobra volja bh. vlasti već i obaveza iz 14 prioriteta Evropske komisije koja je pred BiH postavila zadatke na putu ka ulasku u EU.
12. prioritet odnosi se na osiguranje odgovarajućeg sudskog procesuiranja predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim radnicima. Iskustva novinara/ki govore da se na ispunjenju ovog prioriteta nije puno uradilo.
Semira Degirmendžić, novinarka portala Fokus, koja je otkrila aferu respiratori ne broji prijetnje i slučajeve nasilja kojima je izložena. Za neke prijetnje saznala je od kolega, neke su joj stizale na e-mail adrese, profile na društvenim mrežama, SMS ili Viber porukama, a trpila je i verbalne provokacije ili uvrede. “Također, prije desetak godina, u Sarajevu i u još nekoliko gradova u BiH bili su izlijepljeni plakati s mojom fotografijom i popratnim podrugljivim tekstom pisanim u prvom licu s čime se htio stvoriti privid da ja stojim iza tih riječi i s čime su oni koji su kreirali taj sadržaj željeli da mi “stave metu na čelo” i izlože me napadima određenih grupa u čemu su i uspjeli. Jer u to vrijeme sam dobijala brojne prijeteće i uvredljive poruke i bila izložena javnom linču na društvenim mrežama. Iako sam prije nekoliko mjeseci dobila viber poruku da će mi “život biti pretvoren u pakao”, moram priznati da je takvih poruka u posljednjih godinu dana manje nego što ih je bilo u ranijem period”, kaže Degirmendžić za BUKU.
Jedan period je bila pod policijskom zaštitom, ali zaštitu pravosudnih institucija nikada nije dobila. Napadači su ostali nekažnjeni iako se često obraćala policiji koja je prva adresa prilikom prijave napada i prijetnji.
“Imala sam različitih iskustava s policijskim službenicima. Od toga da su neki, konkretno u Policijskoj upravi Novi Grad Sarajevo u jednom slučaju prijave primjerice online prijetnji ili nasilja prema meni, pitali mene “kako da kvalifikuju to djelo”, pa do pozitivnih iskustava s Federalnom upravom policije čiji službenici su proslijeđivali detaljne izvještaje Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Međutim, nikada me nije kontaktirao niko iz Tužilaštva Kantona Sarajevo, izuzev što sam dobila nekoliko obavijesti da istraga o slučajevima koje sam prijavila neće biti ni provedena”,kaže Degirmendžić.
Slična iskustva ima i novinarka Žurnala Zinaida Đelilović koja je je radeći novinarski posao, dobila niz prijetnji poput “ako si iz Sarajeva naći ću te”, “bićeš moja”.
Sve je prijavila policiji čiju reakciju ocjenjuje adekvatnom, ali problem nastaje kada predmet dođe do tužilaštva koje odlučuje da li u konkretnom slučaju ima elemenata krivičnog djela.
“Iz Tužilaštva me nikada nisu pozvali, niti iz policije, tako da pretpostavljam da nema. Policija je na saslušanje pozvala i osobu koja mi je prijetila i čim je završio sa davanjem izjave, po izlasku iz MUP-a, poslao mi je SMS poruku. I to sam prijavila policiji i jedan od policajaca me je pitao kao „pa šta si sad pisala“. Kada su dvojica policajaca došla na kućnu adresu da im dam izjavu u vezi te poruke, moj utisak je bio da me ne shvataju ozbiljno. Kazali su da njima ta poruka djeluje kao ljubavna”, dodaje naša sagovornica.
Kaže i kako nije dobijala online prijetnje, ali iz iskustava kolega/inica kaže da ih policija i tužilaštvo ne shvataju ozbiljno.
“Moj lični dojam je da prijetnje upućene novinarima niko od nadležnih (policija/tužilaštvo) ne shvata dovoljno ozbiljno dok se ne desi ono što se dogodilo koleg „Kovačeviću“, dodaje Đelilović.
A nedavno je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka podiglo optužnicu protiv Saše Bunića (48) iz ovog grada, koja ga tereti da je oštetio vozila Nikole Morače, novinara Srpska Info i Euro Blica, Aleksandra Trifunovića, urednika portala Buka.
“Osumnjičeni je 8. marta, oko 21.30, u Banjaluci, došao do parkinga ispred stambene zgrade, nakon čega je ekserom oštetio više parkiranih vozila vlasništvo Nikole Morače, Aleksandra Trifunovića, te ‘Centra za informativnu dekontaminaciju mladih Banjaluka'”, rečeno je iz Tužilaštva.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Osnovnom sudu u Banjaluci.
Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo kaže da je iz prakse vidljivo da pravosudni sistem ne reaguje na specifičan način kad se radi o napadima na novinare i novinarke, u smislu da daju oštrije kazne, da imaju senzibilititet da svojim presudama obeshrabre neke buduće napade odnosno napadače na novinare i novinarke nego to tretiraju kao druge slučajeve: krađe kokošaka, razbijanje auta i sl.
“Dakle, ne postoji nikakva namjera pravosudnog sistema da u svom odgovoru na one napade koji su se već desile obeshrabre takve situacije niti da to rješavaju na bilo koji način odnosno da ubrzaju procedure i da pokažu da je pravda dostižna. Čak i kad se dokaže, a traje godinama dok ne dođe do pravosnažne presude, to je blago, manje više besmisleno i ne zadovoljava ovu primarnu svrhu pravosuđa, a to je da omogući pravdu onima koji su oštećeni”, ocjenjuje Bičakčić.
Problem čuči u, dodaje Bičakčić, činjenici da je pravosudni sistem generalno vrlo distanciran i ne ispunjava svoju odgovornu ulogu u društvu.
“U smislu da imaju proaktivno djelovanje, da unaprijed reaguju, da imaju senzibilitet prema marginalnim grupama, prema onima koji trebaju biti primarno zaštićeni”, dodaje Bičakčić. Nerad Tužilaštva tjera novinare/ke da ne prijavljuju nasilje
Naviknuti na nerad ili neadekvatan rad pravosudnih institucija koje bi trebalo da štite novinare i medijske radnike, novinari/ke sve češće odlučuju ne reagovati na napade, prijetnje i nasilje.
“Moram istaknuti da sam imala jedan poziv iz Tužilaštva BiH koji su oni uputili po službenoj dužnosti gdje sam imala priliku govoriti o prijetnjama i napadima i u tom slučaju Tužilaštvo BiH je provelo određene aktivnosti, ali također nije došlo do nekog sudskog epilog, a kamoli do onog koji bi rezultirao eventualnim pronalaskom ili sankcioniranjem odgovornih za prijetnje, nasilje ili kreiranje lažnih sadržaja”, opisuje Degirmendžić dio svog iskustva sa pravosudnim institucijama. Ne može da, kaže, dokuči do razloga zbog kojeg se Kantonalno tužilaštvo Sarajevo tako ponaša.
“S druge strane Kantonalno tužilaštvo Sarajevo promptno reagira kada su u pitanju tužbe protiv novinara ili medija”, govori Degirmendžić dodajući da sudski epilog uglavnom dobiju slučajevi u kojima je novinar zadobio teške fizičke ozljede.
Nereagovanje pravosudnih institucija obeshrabrilo je i novinarku Žurnala.
“Nakon brojnih birokratskih procedura koje sam prošla pri prijavi prijetnji i napada, a koje nisu dobile nikakav sudski epilog odustala sam od prijavljivanja, jer sam vidjela da je to uzaludno trošenje vremena”, kaže Đelilović.
A iz Tužilaštva Kantona Sarajevo za BUKU kažu da su u cilju proaktivnog djelovanja prepoznali značaj mapiranja napada na novinare i novinarke pa sada prijave za krivična djela nad novinarima/kama smatraju prioritetnim u radu.
“Dok Ured glavnog tužioca vrši nadzor nad efikasnim i zakonitim postupanjem tužilaca u tim predmetima. Također je određen i tužilac kao kontakt osoba, koji komunicira i koordinira s novinarskim udruženjima te agencijama za provođenje zakona uključenim u istragu i procesuiranje ove vrste krivičnih djela”, kažu iz Tužilaštva KS koje je u proteklom periodu podiglo pet optužnica zbog prijetnji novinarima, od kojih su četiri predmeta okončana osuđujućim presudama, jedan je okončan oslobađajućom presudom.
U najmanje dva predmeta u kojim su novinari oštećeni donesena je naredba o obustavi istrage jer nije bilo dovoljno dokaza za podizanje optužnice.
“Dakle, nije bilo prijavljenih krivičnih djela ubistva, nanošenja teških tjelesnih povreda, već se uglavnom radilo o prijetnjama tj. krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti i krivičnom djelu nasilničko ponašanje. Postoji i određeni broj predmeta u vezi sa računarskim napadima, čije je istraživanje kompleksnije zbog načina pribavljanja dokaza”, kaže za BUKU Azra Bavčić, portparolka Tužilaštva KS.
Evropska praksa: novinarima dodijeliti status službene osobe
Za sve članove društva fokusirane na rješavanje problema nasilja nad novinarima ključno je pitanje kako osigurati odgovarajuće sudsko procesuiranje predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim radnicima u BiH.
Maja Sever predsjednica izvršnog odbora Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske za BUKU kaže da je jedan od načina za povećanje presuda u korist novinara donošenje zakona prema kojem novinari imaju status službene osobe, kako je to, primejra radi, učinjeno u Hrvatskoj.
“Na primjer kao napad na lječnika ili policajca, što uključuje strože kazne za napadače. To je korak koji je nužan kako bi se pokazala ozbiljnost u pristupanju ovom problemu, poslala poruka mogucim napadacima i prižilo jaču zaštitu. Svaki napad jest opasan i treba ga ozbiljno shvatiti i procesuirati, novinari i novinarke često su meta upravo zbog svog posla i napad na njih nužno je tretirati kao napad na službenu osobu”, mišljenja je Sever.
Iskustva EU zemalja nisu ujednačena, dodaje Sever, u nekim se zemljama napadima na novinare posvećuje ozbiljna pažnja, institucije sarađuju, i uspostaljen je.
“Naprimjer u Nizozemskoj, ozbiljan sustav zaštite novinara kojeg čine novinarske i medijske organizacije, policija i tužiteljstvo, a jamči brzo procesuranje napadača na novinare i bolju zaštitu novinara. Dok u nekim zemljama službene vlasti ne reagiraju primjereno na ovakve napade i naš cilj je podijeliti i primjeniti baš nizozemski model u što većem broju zemalja. U Hrvatskoj smo napravili prve korake, uspostavili dijalog s predstavnicima policije, dogovorili neke osnovne protokole suradnje u zaštiti novinara, sad samo to trebamo i službeno potpisati, i onda nastavljamo pregovore na jačanju sustava zaštite novinara”, kaže Sever.
Dodatni koraci na zaštiti novinara bili bi napravljeni ulaskom u EU, iako Unija ne garantuje direktnu primjenu nekog postojećeg sistema jer većina odluka i dalje ostaje na nacionalnom nivou zemalja članica, ali su preporuke i nadzor primjene preporuka dosta jaki.
“Tako na primjer postoji mehanizam Rule of law koji preispituje aktivnosti država članica i po tom pitanju. EU sve više razvija model uskraćivanja EU sredstava članicama koje ne slijede osnovne postulate Unije. Zaštita sigurnosti novinara i novinarki dosta je važna tema na europskoj razini”, kaže Sever.
Tužilaštvo: prepreka je zakonska regulativa
Davanje novinarima statusa službene osobe očigledno je neophodno za efikasniji rad pravosudnih institucija.
“Najveća prepreka u procesusiranju osoba krivičnih djela počinjenih na štetu novinaru je zakonska regulativa koja ne prepoznaje novinare kao posebnu kategoriju oštećenih u ovim krivičnim djelima. Istovremeno, ne postoje krivična djela koja tretiraju bilo koje napade na novinare kao posebno krivično djelo”, kaže portparolka Tužilaštva KS.
Novinarka Fokusa Semira Degirmendžić takođe misli da je neophodno krivičnim zakonom definisati da se napad na novinare tretira kao posebno krivično djelo ili kao teži oblik krivičnog djela napada na službenu osobu u vršenju službene dužnosti. “Mišljenja sam da bi tada i pravosudne institucije imale adekvatniji odgovor na ove pojave te da bi na taj način dosta napada na novinare bilo koje vrste bilo i prevenirano”, stava je Degirmendžić.
Većina tužilaštava u BiH imenovalo kontakt tačke za sigurnost novinara
O ovoj temi govorilo se i na konferenciji „Osiguravanje sistematskog i institucionalnog praćenja slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima“, u organizaciji EU u BiH u partnerstvu sa Misijom OSCE-a u BiH i Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH održanoj 4. i 5. aprila. Predstavnici pravosudnih institucija, ministarstava unutrašnjih poslova i policijskih organa i udruženja novinara na Konferenciji usvojili su osam zaključaka.
Jedan od njih je inicijativa VSTV-u da se sudovima i tužilaštvima uputi preporuka da prilikom evidentiranja predmeta u CMS i TCMS azurnije koriste funkcionalnost za evidentiranje novinara ukoliko je riječ o predmetima koji su povezani sa novinarima i medijskim radnicima, ukoliko su te informacije dostupne u predmetu.
Ovaj zaključak je usvojila Radna grupa za CMS/TCMS i proslijedila ga Sekretarijatu VSTV-a BiH ili Kabinetu.
Stalna komisija za efikasnost i kvalitet tužilaštava je razmotrila i preporuku br. 2 sa Konferencije o sigurnosti novinara koja podrazumijeva imenovanja kontakt tačaka za sigurnost novinara, te uspostave sistem evidencija i praćenja predmeta koji se tiču ugrožavanja sigurnosti novinara i postupaju prioritetno po ovim predmetima.
“Stalna komisija za efikasnost i kvalitet tužilaštava je zaključila da se svim tužilaštvima u BiH dostavi navedena preporuka i da im se preporuči imenovanje kontakt osobe – tužioca za sigurnost novinara, po uzoru na uspostavljenu praksu u Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo. Prema informacijama koje imamo, devet od deset kantonalnih tužilaštava u FBiH je to već učinilo, kao i četiri od šest okružnih javnih tužilaštava u RS. Imenovane su kontakt osobe i u Tužilaštvu BiH i Tužilaštvu Brčko distrikta BiH”, kažu iz VSTV-a na upit novinara BUKE.
Novinari i novinarke ključne su figure u demokratizaciji društva, njihov posao je od velike važnosti za društvo jednakih prilika, pa je i njihova zaštita cilj koji BiH mora ispuniti.
@bukamagazin Novinarima dodijeliti status službene osobe #fyp #fypシ #viral #napadinanovinare #novinarstvo #sloboda #4u #foryoupage #balkan #sarajevo #bosnia #bosna #banjaluka #prijetnje ♬ original sound – BUKA
