Da bi do kraja „zacementirala“ posebnu hrvatsku izbornu jedinicu, odnosno posebnu bošnjačku izbornu jedinicu, HDZ predlaže i uvođenje izbornog praga od 5% za svaki kanton.
Prema dokumentu koji je objavljen na portalu bild.ba amandmani HDZBiH na Ustav Bosne i Hercegovine ne vode ka implementaciji presuda Europskog suda za ljudska prava u Strazburu (ESLJP) i Ustavnog suda BiH, nego upravo suprotno – još čvršće pozicioniraju diskriminatorno dejtonsko etno-teritorijalno političko predstavništvo uz isključivanje svih građana koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
Da apsurd bude veći, ovaj prijedlog se „šprda“ sa svim presudama Evropskog suda za ljudska prava, kao i sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i opcionim protokolima, stoji u analizi grupe autora urađenoj za potrebe Politicki.ba.
Svi smo jednaki. Samo su neki jednakiji od drugih
Objavljujemo je pred sami dolazak međunarodnih posrednika za izbornu reformu – Angeline Eichhorst i Matthewa Palmera.
Evropska izaslanica i američko emisar suočit će se i s prijedlozima HDZ-a.
U prijedlogu za izmjenu člana IV Ustava BiH HDZ predlaže promjenu tako da „svaka osoba s pravom glasa može biti kandidat za izaslanika u Dom naroda“.
Međutim, ostaje odredba koju je ESLJP u predmetu „Sejdić-Finci“ proglasio diskriminatornom i suprotnom članu 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. To je odredba da se Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH sastoji isključivo od 5 Bošnjaka, 5 Hrvata i 5 Srba. Pitanje je, kako može „svaka osoba s pravom glasa biti kandidat“ ako se biraju samo Bošnjaci, Hrvati i Srbi u taj Dom?! Odnosno, može li birač imati samo ½ biračkog prava.
No, i ovakav „neozbiljan“ prijedlog, kao i svi drugi prijedlozi HDZBiH, se uslovljava „implementacijom“ samo jedne presude Ustavnog suda BiH, i to u predmetu U-23/14 („Ljubić“) koja je, uzgred rečeno, već implementirana na Općim izborima 2018. godine.
Amandman III na član V Ustava BiH – Predsjedništvo BiH – uvodi dvije novine koje još čvršće utemeljuju dosad nepoznatu doktrinu o članovima Predsjedništva BiH kao „predstavnicima“ tri „konstitutivna“ naroda, a ne članovima Predsjedništva BiH koji dolaze iz reda tih naroda, kao njihovi pripadnici. Članovi Predsjedništva BiH kao kolektivni predsjednik države čije je temeljna obveza utvrđena u članu V. 3. Ustava BiH među kojima je i obaveza predstavljanja države BiH na unutarnjem i vanjskom planu, prema slovu Ustava BiH (član V.3.c)) ne predstavljaju njene pojedine etničke grupe, nego državu BiH kao cjelinu. Npr. to tijelo predstavlja samo državu BiH u Ujedinjenim nacijama, gdje je država BiH predstavljena kroz jednu stolicu.
To je prva derogacija Dejtonskog sporazuma, a koja ne implementira presude ESLJP.
Državna vlast samo s entitetskom legitimacijom
Druga je još drastičnija. Predlaže se da članovi Predsjedništva BiH, iako direktno birani od birača, moraju biti naknadno potvrđeni od delegata Doma naroda Parlamenta FBiH i narodnih polanika Narodne skupštine RS (SIC!!!). I u taj proces potvrđivanja ulaze prva tri najbolje plasirana kandidata. I to je nazvano kao direktni izbor članova Predsjedništva BiH?! Da nije smješno, bilo bi tragično.
Indirektni izbor predviđa da se članovi Predsjedništva BiH (opet samo 3 člana, predstavnika tri „konstitutivna“ naroda što je suprotno presudi „Sejdić-Finci“) biraju iz reda izabranih članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, ali da ih potvrđuju entitetska zakonodavna tijela (!!!) tj. većina od 17 glasova bošnjačkih delegata i većina od 17 glasova hrvatskih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te većina narodnih poslanika u Narodnoj skupštini RS. Dakle, u ovom prijedlogu indirektnog izbora nema državnog tijela koje vrši izbor kolektivnog predsjednika države, nego bi izbor tih članova ovisio o entitetskoj volji, što bi moglo voditi u moguće neslućene blokade kod izbora članova Predsjedništva BiH.
Pored ovih, prijedlog HDZBiH sadrži i izbor članova Predsjedništva BiH po tzv. elektorskom modelu. I ovaj model odbacuje suštinu zahtjeva iz pet vezanih presuda ESLJP. Naime, po ovom modelu obrazuju se dvije izborne jedinice u Federaciji BiH (701 i 702) tj. „bošnjačka“ i „hrvatska“ izborna jedinica (kako to neodoljivo podsjeća na stvaranje trećeg entiteta). Elektorske jedinice su kantoni s tim da je ukupan broj elektorskih glasova 17. Svaki kanton bi dobio onoliko glasova koliko se iz tog kantona, prema prijedlogu HDZBiH, bira hrvatskih, odnosno bošnjačkih delegata u Dom naroda Parlamenta BiH (prema novopredloženom članu 20.16 A Izbornog zakona BiH). Niti jedan od ovih modela ne objašnjava kako se bira 17 delegata iz reda Srba i 7 delegata iz reda Ostalih.
Svuda pođi trećem entitetu dođi
Da bi do kraja „zacementirala“ posebnu hrvatsku izbornu jedinicu, odnosno posebnu bošnjačku izbornu jedinicu, HDZ predlaže i uvođenje izbornog praga od 5% za svaki kanton. Tako da, npr., ako Bošnjaka nema u Zapadnohercegovačkom kantonu 5% oni ne bi učestvovali u izborima 16 delegata Doma naroda PFBiH. Kao „utješno“ rješenje daje se mogućnost da svi ti kantoni koji nemaju prag od 5% jednog naroda zajednički biraju 1 delegata od ukupno 17 koliko se bira u Dom naroda PFBiH. Dakle, samo kantoni koji prelaze prag od 5% za izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH ulaze u izbor i raspodjelu mandata za ova dva „konstitutivna“ naroda. Time se i de facto i de jure uvode građani prvog i građani drugog reda u Federaciji BiH i BiH u cjelini.
I za ovaj model, kao prethodni uslov se navodi implementacija odluke Ustavnog suda BiH u slučaju „Ljubić“.
Sve u svemu, ovaj prijedlog HDZBiH znatno unazađuje već diskriminatorni etno-teritorijalni model političkog predstavljanja u BiH, dodatno razvlašćuje državu BiH i cijeli proces izbora institucija BiH svodi na volju etniciteta i entiteta. On apsolutno poništava zahtjeve iz pet vezanih presuda Evropskog suda za ljudska prava, a posebno presude u slučajevima Sejdić-Finci i Azra Zornić, te potpuno ignorira presudu Ustavnog suda BiH u predmetu U-12/14 (“Komšić“) u vezi ispravljanja diskriminatorskih odredbi u izboru entitetskih predsjednika.
To je model prepun etničke isključivosti, on zahtjeva etničku kongruentnost etničkih političkih elita nasuprot načelu biračke direktnosti. Ovaj model je prepun ksenofobičnih predrasuda i bojazni od drugih/drugačijih. Jednostavno taj model napušta načelo jednakosti glasa, načelo univeralnosti/općosti biračkog prava, načelo direktnosti i načelo slobodnih izbora.
Zbog svih tih svojstava, ako se donosioci odluka u BiH budu držali evropskog izbornog nasljeđa i evropske izborne tradicije, zahtjeva Evropskog suda za ljudska prava, Venecijanske komisije, Mišljenja OSCE/ODIHR, te prvog prioriteta od 14. prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije po zahtjevu BiH za prijem u Evropsku uniju, onda ovaj prijedlog u ovakvoj formi će ostati tek puka samoobmana, sanjarija, prazna nada, neizvodljiva zamisao, puka himera njegovih ksenofobičnih autora.
Patria
