Autor je analitičar na području međunarodnih odnosa, sigurnosti i diplomacije
Niske cijene nafte na svjetskom tržištu zaprijetile su ekonomskoj i političkoj stabilnosti Saudijske Arabije. Saudijsko kraljevstvo suočava se s najvećim proračunskim deficitom u posljednja tri desetljeća. Inzistiranje saudijskog dvora na visokim proizvodnim kvotama uz zadržavanje niskih cijena nafte i nastavak velike državne potrošnje najvećeg bi svjetskog proizvođača i izvoznika nafte moglo baciti u bankrot.
Dok je Bliski istok kontrolirao naftnu ponudu, regija je bilježila ogroman ekonomski rast. Jedna od najvećih dobitnica ovisnosti stranih tržišta o nafti i naftnim derivatima bila je upravo Saudijska Arabija, država s najvećim naftnim zalihama u bliskoistočnoj regiji. Zahvaljujući nalazištima od 268 milijardi barela, saudijska monarhija je od siromašnog pustinjskog kraljevstva postala jedna od najbogatijih država svijeta. Nafta je Saudijsku Arabiju učinila snažnim bliskoistočnim, ali i svjetskim akterom. Saudijska Arabija više od 80 posto svojih proračunskih prihoda temelji na nafti.
Međutim, pad cijene barela nafte sa 100 na 40 dolara značajno je srezao saudijske prihode i stajao je gubitka od gotovo 73 milijarde dolara. Budući da je pad cijena nafte rezultirao rastom proračunskog deficita, monarhiji je pao i kreditni rejting. Standard and Poor’s je u listopadu kreditni rejting Saudijske Arabije srušio s AA- na A+. Međunarodna kreditna agencija očekuje da će saudijski proračunski deficit s 1,5 posto bruto domaćeg proizvoda iz 2014. ove godine porasti na 16 posto. Međunarodni monetarni fond predviđa da ćeovogodišnji deficit iznositi i 20 posto BDP-a, odnosno 150 milijardi dolara.
Naftni prihodi Saudijske Arabije bilježe pad od 2013. godine, uostalom kao i prihodi ostalih država članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Glavni uzrok tome je pad cijena nafte na svjetskom tržištu koji je cijenu barela srezao za 60 posto. Zbog toga su se prihodi naftnih proizvođača posljednjih godina značajno smanjili. Ako cijene i dalje ostanu niske, očekuje se da će prihodi OPEC-a od 1,2 bilijuna dolara iz 2012. sljedeće godine pasti na 400 milijardi dolara. Ipak, JP Morgan navodi da će nedavni pad cijena nafte u 2016. potaknuti globalni ekonomski rast za 0,3 postotna boda. A o oporavku svjetske ekonomije ovisit će i potražnja za naftom.
Globalni cjenovni rat
Niska cijena nafte nagnala je neke od članica OPEC-a da zatraže smanjenje proizvodnje kako bi time preokrenule trend pada. Članice OPEC-a dnevno proizvedu 31 milijun barela, što je trećina dnevne globalne potražnje nešto veće od 90 milijuna barela. Saudijska Arabija se tom potezu usprotivila jer ne želi smanjenjem proizvodnje izgubiti postojeći udio na međunarodnom naftnom tržištu. Uvjetovanje Rijada da će smanjiti proizvodnju za milijun barela dnevno ako će ga slijediti Irak, Rusija i drugi proizvođači samo je taktički potez usmjeren prema kritičarima koji evidentno nisu spremni udovoljiti saudijskim zahtjevima.
Budući da naftu proizvodi po najnižoj cijeni i da želi zadržati tržišni udjel, potez Saudijske Arabije nije neočekivan. Rijad se nada kako će se tržište sljedeće godine oporaviti jer će proizvodnja iz nekonvencionalnih izvora u Sjedinjenim Državama pasti, te da će se cijena nafte kretati između 60 i 80 dolara po barelu. Međunarodna agencija za energetiku (IEA) u svom izvješću ipak navodi da će tržište do kraja desetljeća ostati preplavljeno naftom za milijun barela dnevno. IEA ističe da će potražnja za naftom do 2020. rasti za jedan posto godišnje, što je puno manji postotak od potrebnog da bi se višak nafte uklonio s tržišta. Budući da višak nafte znači nižu cijenu, očekivanja Rijada se prema sadašnjim trendovima čine vrlo optimističnim.
Saudijska Arabija zadržavanjem proizvodnih kvota nastoji crpljenje nafte iz nekonvencionalnih izvora poput škriljevca učiniti neisplativim. Niska cijena nafte uzrokovala je odgađanje projekata vrijednih 200 milijardi dolara. U slučaju da dođe do rezanja proizvodnje od strane OPEC-a, cijena barela bi porasla, što bi potaknulo iskorištavanje nekonvencionalnih izvora. To bi dovelo do rasta proizvodnje u Sjedinjenim Državama koje su vađenjem nafte iz škriljevca postale ozbiljan konkurent Saudijskoj Arabiji. Cijena barela ponovo bi pala, a Saudijska Arabija bi dobila nisku cijenu svoje nafte i još ozbiljniju konkurenciju na tržištu. Nadajući se da će američke kompanije izbaciti iz poslovanja, Rijad se odlučno usprotivio bilo kakvom smanjenju proizvodnih kvota.
Preplavljivanjem tržišta svojom naftom Saudijska Arabija također vodi rat cijenama s Iranom, žestokim suparnikom za geostratešku dominaciju nad Bliskim istokom. Niske cijene nafte iscrpljuju iranske financije i kapacitete za regionalno suparništvo s Rijadom u konfliktnim točkama poput Sirije i Jemena. Rijad se van kartela također natječe s Moskvom, suparnikom čiji proračun trpi značajne posljedice zbog niskih cijena energenata. Sljedeći sastanak OPEC-a zakazan je za lipanj sljedeće godine, do kada bi se njegove članice mogle suočiti s ozbiljnim fiskalnim problemima.
Nagriženo ekonomsko blagostanje
Pad prihoda predstavlja izravan izazov državnim financijama i stabilnosti većine bliskoistočnih država. Budući dazaljevske monarhije potrošnju i dalje održavaju visokom, vlade ne mogu izbalansirati proračune i klize u fiskalne deficite. O nafti ovisne bliskoistočne ekonomije imat će značajnih poteškoća pri ekonomskom oporavku jer se skori rast cijena nafte ne očekuje. Niske cijene tim će državama onemogućiti uprihoditi dovoljno novca kako bi financirale vlastitu potrošnju. Budući da većina zemalja nije u mogućnosti izbalansirati proračune, morat će se okrenuti rezanju potrošnje, većem pozajmljivanu novca na međunarodnom tržištu ili kombinaciji oba modela. Na to nisu imune ni bogate zemlje poput Kuvajta i Katara.
S nastavkom visoke potrošnje unatoč sve težem stanju državnih financija, fiskalno stanje Saudijske Arabije ne izgleda optimistično. Uzevši u obzir da je Saudijska Arabija u ovoj godini potrošila 229,3 milijarde dolara, a da joj strane rezerve iznose 647 milijardi, tim će tempom vrlo brzo iscrpiti zalihe. Međunarodni monetarni fond predviđa da bi zbog sadašnje razine potrošnje Saudijska Arabija mogla iscrpiti svoje financijske rezerve za manje od pet godina.
Pad prihoda vlade bi mogle ublažiti smanjenjem državnih izdataka. Međutim, time bi se narušilo ekonomsko blagostanje zaljevskih monarhija. Te su se monarhije služile državnim novcem kako bi održavale zadovoljavajuću kvalitetu života i osigurale da stanovništvu na raspolaganju stoji dostatan broj radnih mjesta potrebnih za održavanje stabilnosti. Međutim, s rastom broja stanovnika te su potrebe sve veće, što stvara dodatni pritisak na proračun.
Država u kojoj nema poreza
Ekonomsko blagostanje Saudijske Arabije uvelike se temelji na izdašnim vladinim subvencijama i izostankom oporezivanja Saudijaca. Samo subvencije za gorivo vladu godišnje stoje 52 milijarde dolara, što je oko osam posto saudijskog BDP-a. Cijena goriva iznosi 16 američkih centi po litri. Ostali programi uključuju izdvajanja za zdravstvo, stanovanje, stare i nemoćne, invalide, itd. Cilj je da svaki Saudijac ima pristojan životni standard.
Uživajući u državnim beneficijama, Saudijci ne smatraju da trebaju imati veću ulogu u političkom životu zemlje. Međutim, ako bi se monarhija odlučila uvesti sustav oporezivanja u cilju punjenja proračuna, došlo bi do tenzija između dvora i ostatka stanovništva. Saudijci bi tražili veću ulogu u određivanju državne politike, što bi ugrozilo nedodirljivost kuće Saud. Građani bi vjerojatno pristali plaćati porez za financiranje učinkovitog državnog aparata, ali ne i neograničenog luksuza kraljevske obitelji.
Saudijski fiskalni sustav, koji se uvelike oslanja na naknade od naftne proizvodnje, a ne na oporezivanje prihoda, više ne može udovoljavati sve većim potrebama rastuće populacije i privatnog sektora. Naime, što je privatni sektor uspješniji, vlada mora više trošiti kako bi mu pružila nužne usluge. U nedostatku porezne poveznice između privatnih prihoda i vladine dobiti, monarhija je sve bliža bankrotu. Nedostatak učinkovitog poreznog sustava Saudijsku Arabiju je ostavio s malo mogućnosti da kupi izlaz političke neizvjesnosti koja bi ju mogla zadesiti. Unatoč nedostatku oporezivanja osobnih prihoda, vladina naknada za poslovanje s naftom i naftnim derivatima iznosi visokih 85 posto.
Niske cijene nafte kraljevskom su dvoru značajno smanjile manevarski prostor za održavanje visokog ekonomskog standarda, političke stabilnosti i domaće sigurnosti. Nakon iskustva Arapskog proljeća, Saudijski dvor nipošto ne želi rezanjem državne potrošnje riskirati društvene nemire. Monarhija je na vrhuncu političkih previranja u arapskom svijetu svakom stanovniku dala po sedam tisuća dolara kako bi primirila građane, ublažila unutarnje napetosti i stabilizirala državu. Ranije ove godine kraljevstvo je građanima podijelilo 32 milijarde dolara kako bi proslavilo krunisanje kralja Salman Bin Abdulaziz Al Sauda.
Unatoč opasnosti od deficita, Saudijska Arabija također nastavlja s masovnim investicijskim projektom izgradnje najvišeg nebodera na svijetu koji će se uzdizati gotovo jedan kilometar. Jeddah Tower treba poslužiti kao potvrda nacionalnog i osobnog prestiža saudijske kraljevske obitelji te odraz ekonomske moći saudijskog kraljevstva. No saudijska ekonomska snaga utemeljena je na nafti, što znači da s padom njezine cijene pada i moć i utjecaj monarhije. Unatoč upozorenjima Međunarodnog monetarnog fonda da su saudijske rezerve u padu i da bi država ubrzo mogla ostati bez novca, 2,2 milijarde dolara vrijedan projekt ide dalje. Saudijski dvor se nada da će unatoč ogromnim troškovima izgradnje nebodera državi pomoći da ublaži ovisnost o nafti. Vladajući smatraju da će Jeddah Tower postati turistička atrakcija kao Burj Khalifa u Dubaiju i da će potaknuti snažan razvoj građevinskog sektora.
Treći najveći svjetski vojni potrošač
Saudijska Arabija isto tako izdvaja značajna financijska sredstva za vojsku, što dodatno opterećuje njezin proračun.Kraljevstvo je ove godine za obranu izdvojilo više od 80 milijardi dolara. Time je Saudijska Arabija pretekla Rusiju i svrstala se na treće mjesto najvećih svjetskih vojnih potrošača, odmah iza Sjedinjenih Država i Kine. U međuvremenu, sukobi u Siriji i Jemenu ne jenjavaju. Saudijski dvor ipak nema namjeru odustati od suzbijanja iranskog utjecaja u Siriji i Jemenu te namjerava nastaviti angažman protiv sirijskog režima i šijitskih pobunjenika. Ambicije Saudijske Arabije da se pozicionira kao regionalni hegemon i njezin posrednički rat s Iranom neizbježno iscrpljuju prenapregnuti saudijski proračun.
Saudijska Arabija se stoga odlučila za opciju posuđivanja novca. Kako bi zaustavio iscrpljivanje proračuna, Rijad se okrenuo međunarodnim tržištima kapitala. Iako raspolaže trećim po veličini zalihama strane valute na svijetu, s obzirom na razinu potrošnje novac se brzo topi. Kraljevina je u kolovozu izdala državne obveznice u vrijednosti od pet milijardi dolara kako bi zadržala postojeću razinu potrošnje. Saudijski dužnosnici navode kako bi kraljevina mogla podići nivo zaduživanja i do 50 posto BDP-a u sljedećih pet godina. To bi zasigurno značilo daljnji pad kreditnog rejtinga. U međuvremenu, monarhija je u cilju obuzdavanja proračunskog deficita ipak odlučila poraditi na zamrzavanju javnih nabava i uvođenju planova štednje.
Ovisnost Saudijske Arabije o nafti znači da cijena treba narasti kako bi se njezine financije stabilizirale. Ako se pad nastavi, a neki analitičari navode da bi cijena mogla kliznuti na 30 dolara po barelu, ekonomija Saudijske Arabije i drugih o nafti ovisnih država naći će se pod još većim pritiskom. Saudijska monarhija trebala bi cijenu barela od 100 dolara kako bi izbjegla rezove u socijalnim programima ili jače oporezivanje. Međutim, rast cijene nafte više nije samo u saudijskim rukama.
Piše: Dario Kuntić
Izvor: www.banka.hr
