Thebosniatimes.ba: Zašto se umjesto reformskih procesa SDA-u nakon kongresa vraća klijentelističko-mafijaški duh stranke?
REDAKCIJSKI KOMENTAR – BAKIR I BOŠNJACI Zašto se umjesto reformskih procesa SDA-u nakon kongresa vraća klijentelističko-mafijaški duh stranke?
Bošnjaci su odlučili dati priliku svome Željku, dati priliku svome Fahri, dati priliku čak i nekad razularenom SDS-u, svaki put dostojanstveno pretpostavljajući svoju političku dobrohotnost riziku fakturepolitičke naivnosti. To ih na trenutak samo učini slabim, ali istorijski jednim od najjačih naroda.
Autor redakcija, thebosniatimes.ba
Bakir Izetbegović je DF Željka Komšića zloupotrijebio kao živi štit da pod plaštom patriotizma iznese pobjedu na kongresu.
Nakon kongresa umjesto reformskih procesa koji su ideološki mogli biti usmjereni ka politici sekularnog bošnjaštva, a programski ka ostvarenju ciljeva britansko-njemačke inicijative vraća se stari klijentelistički i mafijaški duh stranke koji se ogleda kroz jagmu za javnim preduzećima i aktiviranje represivnog aparata u vidu policijskog tandema Čampara/Lukač za sve neposlušnike unutar i izvan SDA.
Državotvornost ostaje po strani, sekularizam se protura kroz zube izgovorenim osudama vehabijskog pokreta, a stranka na iznenađenje mnogih izranja iz kongresa manje monolitna nego prije. To se najviše ogleda u činjenici da Bakir Izetbegović u najvažnijem klubu zastupnika, a to je onaj državnog parlamenta ima nezadovoljnike najvišeg ranga koji su pometeni na kongresu stranke na račun opskurnih likova poput Asima Sarajlića i Mirsada Kukića. Niti jedna ozbiljna politička organizacija se ne bi usudila na krajnje efemeran način obračunati sa vlastitom političkom elitom najvišeg reda, a koja pritom uživa i veliku podršku unutar stranke, u vjerskim krugovima i izvan lokalne baze. Pri tome se misli na mladog političkog lava Senada Šepića koji je izveo mnoge generacije SDAovaca putem političke akademije, potom na odmjerenog Halida Genjca kojeg se na kongresu gurkalo s mjesta potpredsjednika zbog nekoliko desetina banovićkih komunističkih preobraćenika. Nema mjesta više niti za Sadika Ahmetovića, prvog bošnjačkog parlamentarca iz RS-a nakon dužeg vremenskog perioda koji je nosio izbornu listu državotvornog projekta Domovina i mnogih drugih.
Bakir Izetbegović je politički potpuno poražen iz više samo za njega nepredvidljivih razloga. Nije vjerovao u odlučnost Željka Komšića pri provođenju programskih ciljeva DF-a (koje je potpisao vjerujući u istu zaboravljivost koju su kao koalicioni partneri imali Silajdžić i Lagumdžija). Nije smatrao da će HDZ do kraja koristiti svoju poziciju neizbježnog političkog faktora, te mu umjesto političkog fakturisati ekonomski treći entitet u vidu svih „hrvatskih“ javnih preduzeća pod krovom stranke s najvećim brojem hrvatskih glasača. Vjerovao je s druge strane u neograničene moći Erdoganove podrške i da će ta podrška u očima naroda prouzročiti jednak efekat kao efekat Erdoganovog imidža u Turskoj. A narod nije željan erdoganovskog populizma već ozbiljnih ekonomskih projekata ili regionalnih političkih inicijativa koje bi BiH stavile u manje podređen položaj u odnosu na zemlje regije. Ovako je od Sarajeva napravio imidž Erdoganove provincije za parade, kakve mu može priuštiti bilo koja omanja lokalna zajednica u Turskoj.
Kako se lako dokazuje poraz. U intervjuu za TV N1 izgovara da je Fahrudinu Radončiću spreman sve halaliti. I to baš sad. Pri tome ni spomena da bi i Radončić trebao štošta njemu da halali, jer zadržava gard političkog vrhovnika čija je milost važnija od bilo kakvih političkih programa, spremnosti na rad i u krajnjem slučaju izgradnje bošnjačkog političkog garda prema procesima u BiH, regiji i svijetu. Okretanje prema Radončiću u isto vrijeme je potez umišljenog političkog moćnika koji je tek relativni pobjednik proteklih izbora i političkog usamljenika čija je stranka potrošila sve kredite povjerenja kod svih drugih stranaka kojima Bošnjaci već godinama ukazuju povjerenje.
Fahrudin Radončić je u političkoj poziciji života. Ako bi pretezao na neku stranu evidentno je lakše halaliti Željkove prve trapave političke korake kada je prebrzo ulijetao u zagrljaj sa SDA nego Bakirove montirane postupke, klevete i krađu narodnih glasova.
Politika je čudo. U njoj se prašta skoro sve, ali nikada nedosljednost u odnosu na političku ideju. Odjednom se otvaraju oči narodu da ispred sebe ima izmorenu SDA koja nikada nije prošla fino opoziciono uglađivanje ideološke matrice, vječito motivisana interesnim žongliranjem. To je isporučilo situaciju koja je prije nekoliko mjeseci bila nemoguća, a sada je osvjetljena najjačim reflektorima. SDA je na jednoj strani, a svi njeni bivši učenici i protivnici na drugoj, uključujući čak i vlastitu političku pamet.
Jedini izlaz za opstanak SDA je onaj koji je logičan bilo gdje u demokratskom svijetu, a to je odlazak u opoziciju. To vrijeme demokratske stranke upotrebljavaju za reorganizaciju, testiranje odanosti političkoj ideji, navalu novih političkih mladih lavova, ali ovdje to neće biti slučaj. Hvalospjevi o demokratskoj konstrukciji bilo koje stranke prestaju kada se ideja sažvače i ispljune kao neko strano tijelo u ustima.
Svjedočimo jednom od najzanimljivijih političkih obrata ikada. Sin začetnika političke ideje SDA dekomponuje je nekoliko dana nakon ustoličenja. Autsajder u sarajevskoj raji Fahrudin Radončić dobiva priliku da nekoliko dana nakon ustoličenja skine s dnevnog reda mnoge stvari koje nikada nisu bile utkane u političko biće Bošnjaka i preuzme na sebe ogromnu historijsku odgovornost. Bošnjaci nisu historijski opterećeni rojalističkim težnjama i ignorišu ih. Bošnjaci ne žive sa različitim od sebe, većina ih živi za sebe koliko i za njih. Bošnjaci su toliko neradikalni da su vjerski radikali najprimjetniji među Bošnjacima. Bošnjaci tiho žive svoju vjeru i političku ideju i najtiše od svih naroda umiru za njih. Zato među Bošnjacima nema mjesta za političke rodbinske nasljednike, za erdoganovu paradnu galamu, za bosanske „gole otoke“.
Bošnjaci su odlučili dati priliku svome Željku, dati priliku svome Fahri, dati priliku čak i nekad razularenom SDS-u, svaki put dostojanstveno pretpostavljajući svoju političku dobrohotnost riziku fakturepolitičke naivnosti. To ih na trenutak samo učini slabima, ali historijski jednim od najjačih naroda.
Bez prilike u Bošnjaka ostaje onaj kome obespravljeni i izgladnjeli radnik više vjerovatno neće morati ponoviti samo našu bošnjačku narodsku frazu – nije ti ovo babovina!
(The Bosnia Times)
