Walter Benjamin: O pojmu povijesti
Prošlost povijesno artikulirati ne znači samo spoznati “kako je zapravo nešto bilo”, nego ovladati sjećanjem kako ono sijevne u trenutku opasnosti.
Autor: Walter Benjamin
Povijesnom materijalizmu je stalo do toga da se čvrsto pridržava slike prošlosti kako se ona u trenutku opasnosti nepredvidivo prikazuje povijesnome subjektu. Opasnost jednako prijeti i opstanku tradicije kao i njezinim nastavljačima. Za oboje vrijedi jedno te isto: prepustiti se oruđu vladajuće klase. U svakoj se epohi mora pokušati predaju obraniti od novoga konformizma koji upravo pokušava da je nadvlada. Mesija ne dolazi samo kao spasitelj; on dolazi i kao nadvladatelj antikrista. Samo je onaj povjesničar obdaren u prošlome raspiriti iskru nade koji je duboko svjestan da ni mrtvi neće biti sigurni kad neprijatelj pobijedi. A neprijatelj nije prestao pobjeđivati.
Postoji jedna Kleeova slika koja se zove Angelus Novus. Na njoj je prikazan anđeo koji izgleda kao da s upravo pokušava udaljiti od onoga što skamenjeno gleda. Oči su mu razrogačene, usta širim otvorena, a njegova krila raširena. Tako mora izgledati anđeo povijesti. Svoje je lice okrenuo prošlosti. Tamo gdje nama izgleda kao da postoji čitav lanac događanja on tu vidi jednu jedinu katastrofu koja neprestano gomila ruševine na ruševine. On bi, istina, najradije zastao, probudio mrtve i posložio sve porušeno. Ali jak vihor puše iz raja tako silovito i udara u njegova krila da ih on ne može više zatvoriti. Vihor ih bez prestanka tjera u budućnost kojoj je anđeo okrenuo leđa dok gomila ruševina pred njim raste do u nebo. To što mi nazivamo napretkom zapravo je ovaj vihor.
IZ KNJIGE: WALTER BENJAMIN, ILLUMINATIONEN. AUSGEWÄHLTE SCHRIFTEN, FRANKFUT: SURHKAMP 1977, PRIJEVOD: JURE ZOVKO, Status, broj 9
Izvor Gledišta
