Svi ratovi “miroljubive” Kraljevine Saudijske Arabije
Posve je razumljivo da saudijska agresija protiv Jemena koja je započela krajem ožujka 2015., kao sukob na međunarodnoj razini u kojem nominalno sudjeluje oko desetak zemalja Perzijskog zaljeva, puni stranice medija i kada se spominje Kraljevina Saudijska Arabija (KSA), spominje se u kontekstu tog rata. Međutim, postoji još jedan rat kojeg Saudijska Arabija vodi, a to je onaj kojega vodi unutar svojih granica, za Counter Punch piše analitičar Eric Draitser.
Dok Rijad zlobno i protivno međunarodnom pravu narod Jemena zasipa bombama, s druge strane nastavlja voditi brutalni rat i provoditi represiju protiv vlastitog šiitskog stanovništva. Značajna šiitska manjina u Saudijskoj Arabiji je često žrtva nespretne i često ubojite taktike saudijskih snaga sigurnosti, koje dinastiji Al-Saud očajnički pokušavaju osigurati kontinuitet vladavine. Umjesto da KSA krene putem demokratizacije i prihvati činjenicu da manjine postoje i da im se moraju dati pripadajuća prava, saudijska vlada se odlučila na represiju, koja podrazumijeva fizičko nasilje, zatvaranje i ušutkivanje sve jače unutarnje oporbe.
No, je li samo šiitska manjina na udaru, što bi značilo da se radi o sektaškom sukobu u kontekstu “iranskog utjecaja” na saudijsku unutarnju politiku, budući da je Iran “vječni krivac za sve” i saudijski monarsi u politici Teherana imaju “opravdanje” za sve što čine, od kaznenih ekspedicija i nemoralnih radnji, do financiranja terorističkih skupina koje vode rat u Siriji i Iraku i bombardiranja Jemena.
Osim toga, saudijska vlada ušutkava i blogere, novinare i aktiviste, koji su, unatoč njihovom sve manjem broju u toj represivnoj kraljevini, postali jedini glas ljudskih prava i simboliziraju pokušaj, iako bez ikakvog učinka, da se demokratizira i da neki privid borbe za socijalnu pravdu u potpuno nedemokratskoj monarhiji.
Eric Draitser – Dinastija Al-Saud u ratu protiv svog naroda
Dobro poznata činjenica, gotovo na globalnoj razini, jest da je Saudijska Arabija jedna od glavnih zemalja koja potiče sektaške podijele u cijelom muslimanskom svijetu. Strategiju “podijeli pa vladaj” su saudijski monarsi do savršenstva primijenili u Iraku, Siriji, Jemenu i drugim mjestima. U geopolitičkom smislu Saudijci pokazuju mišiće cijeloj regiji, ali se ne uspijevaju nositi s prijetnjom unutar vlastitih granica i stabilnost kraljevine je ozbiljno ugrožena. Rijad sve zahtjeve šiitske manjine naziva “sektaškima”, iako oni samo traže da budu jednaki pred zakonom, traže prava i pravnu zaštitu, što je nespojivo s apsolutističkim, monarhističkim sustavom kakav postoji u Saudijskoj Arabiji.
Nedavno smo vidjeli nasilne napade i sukobe saudijskih snaga sigurnosti i stanovnika diljem Qatifa, većinske šiitske istočne pokrajine Saudijske Arabije, a najnasilniji sukobi su se dogodili u gradu Awamiyah.
Kao odgovor na prosvjede protiv politike dinastije Al-Saud i agresije na Jemen, režimske snage sigurnosti su pokrenule brutalan progon lokalnog šiitskog stanovništva. Jedan aktivist i stanovnik Awamiyaha je za Middle East Eye rekao: “Pucnjava se nije zaustavila od 16:oo sve do 21:oo. Sigurnosne snage su pucale nasumce po domovima, a sve su ceste i prilazi bile zatovreni. Ovdje bilo poput pravog rata. Mi smo doslovno pod opsadom.”
Brojni video zapisi na YouTubeu potvrđuju svjedočanstva ovih ljudi, ali su mnogi od očevidaca ostali anonimni zbog straha od vladine odmazde.
Takve akrivnosti saudijskih snaga sigurnosti, kao što ih je opisao stanovnik Awamiyaha, diljem pokrajine Qatif nisu ništa novo. Tijekom posljednjih nekoliko godina se u toj pokrajini u više navrataprosvjedovalo protiv drakonskih mjera vlasti u Rijadu.
Počevši od 2011. godine, kada je u dogovoru s prosvjednicima uBahreinu, pokrajina Qatif postala epicentar sve značajnijeg društvenog aktivizma. Međutim, Arapska proljeća su bila “rezervirana” za svergavanje “nepoćudnih” vladara i onih koji nisu htjeli pretjerano ovisiti o strateškim interesima Washingtona.
Kada su u to vrijeme prosvjedi potresali cijelu zemlju, sve je prilično iritiralo vlasti u Rijadu i dinastiju Al-Saud. Naime, eho Arapskog proljeća i zahtjevi za demokratizacijom KSA su počeli ugrožavati saudijsku totalitarnu državu. Odgovarajući na “prijetnje” saudijska vlada odgovara na jedini način koji poznaje: pokreće snage sigurnosti i nasilno suzbija prosvjede, što je rezultiralo u velikim brojem mrtvih. Točan broj ubijenih je i danas nepoznat, jer Saudijska Arabija čvrsto kontrolira protok osjetljivih podataka.
Naravno da saudijski režim razumije da se ustanak dogodio u širem kontekstu događaja iz 2011. godine, kada je u tijeku bio pokret otpora u susjednom Bahreinu, dugogodišnjem vazalu Saudijske Arabije. Nad šiitskom većinom u Bahreinu vlada obitelj Al-Khalifa, sunitska dinastije koja godinama ugnjetava zemlju u interesu svojih saudijskih pokrovitelja i zaštitnika. Kada su 2011. godine diljem zemlje izbili prosvjedi protiv totalitarnog režima dinastije Al-Khalifa, Saudijska Arabija je vojnointervenirala i spasila svoje vazale.
Unatoč činjenici što se sve odvijalo na marginama onoga što danas poznajemo kao Arapsko proljeće, ustanak u Bahreinu je u velikoj mjeri zaboravljen, a sva pozornost se usmjerila na katastrofalne događaje u Libiji i Siriji. Naravno, mnogima je jasno da je Saudijska Arabija igrala u središnju ulogu u sponzoriranju oba rata i da su početni prosvjedi pretvoreni u terorističke ratove samo zahvaljujući saudijskom novcu i ekstremističkim mrežama, naravno, sve uz zeleno svjetlo Washingtona.
Saudijska intervencija u Bahreinu je bila želja Rijada i ona je potpuno “zaboravljena”. Dakle, dok se svijet bavio “diktatorima” u Libiji i Siriji, gdje su se raspoređivale političke, diplomatske i vojne snage za svrgavanje režima u te dvije zemlje, diktatura u Saudijskoj Arabiji i dalje ostaje netaknuta. Saudijske snage sigurnosti istovremeno guše prosvjede unutar svojih granica i spašavaju isto tako totalitarni Bahrein.
No, iako mnogi tvrde da u Saudijskoj Arabiji nema diktature niti autoritarnog režima, nego da se dinastija Al-Saud samo spašava od šiita koji za račun Irana destabiliziraju zemlju, takvi argumenti su neozbiljni, posebice ako se uzme u obzir razina represije u KSA.
Nikakvo sektaštvo ili “iransko uplitanje” nemaju veze s presudom saudijskog režima protiv Raifa Badawija, neovisnog novinara i to za kazneno djelo “vrijeđanja islama” jer se usudio preispitivati drakonske zakone koje provodi reakcionarna monarhija i policijski državni aparat. Ne samo da je Badawi osuđen na deset godina zatvora i 1000 udaraca bičem, nego je zbog apsurdne optužbe za “otpadništvo” mogao dobiti i smrtnu kaznu. Iako su izvorne optužbe odbačene, izvješća koja su se pojavila ovih mjeseci govore da bi protiv Badawija moglo doći do ponovljenog suđenja i izrečena kazna bi mogla biti odrubljivanje glave. Dakle, fizičko zlostavljanje, kazna dugotrajnog zatvora, ali i moguća smrtna kazna za neovisnog novinara koji je bio toliko drzak da izrazi svoje mišljenje o političkim i društvenim pitanjima. Zar je moguće da sada ta ista monarhija drsko intervenira u Jemenu u ime “demokracije”?
Govoreći o smrtnim kaznama koje su izrečene od strane saudijskih vlasti za javno iznošenje stavova, treba spomenuti slučaj šiitskog klerika Šeika Nimra Al-Nimra, koji je također ukazivao na nepravde koje se čine u ime režima. Pobornik prosvjeda u pokrajini Qatif, Al-Nimr je osuđen za kazneno djelo “neposlušnosti” protiv saudijske vlade i zbog “stranog uplitanja” u zemlji, što je očita aluzija na sveprisutni “zli duh” Irana. Lažnim optužbama se uglavnom ušutkavaju veliki kritičari režima, posebice oni koji podržavaju šiitsku manjinu.
Saudijski sudovi su Šeika Nimra Al-Nimra osudili na smrt zbog “zločina” podrške protestima koji su tražili demokratizaciju zemlje i poštivanje prava manjina. Na tu je odluku uložena žalba , ali je prošlog mjeseca saudijski sud potvrdio smrtnu kaznu.
I dok dinastija Al-Saud svojom propagandom nekako i pokušava povezati iransko uplitanje sa slučajem Šeika Nimra, što je s Badawijem? Zar je on također “agent” koji radi za Iran? Procjenjuje se da se oko 12 000 – 30 000 političkih zatvorenika u Saudijskoj Arabiji u zatvorima nalazi pod vrlo sumnjivim optužbama.
Prava za šiite i za sunite? Koja prava?
Saudijski režim kršenja ljudskih prava pokušava prikazati u kontekstu legitimne primjene zakona. No, to je samo iluzija i okrutna uvreda samom konceptu ljudskih prava. Dok su Saudijci o “ljudskim pravima” drže predavanja zemljama poput Sirije, KSA je možda svjetski lider u sustavnom i institucionalnom ugnjetavanju vlastitih građana.
Sramotnom represijom nad ženama je Saudijska Arabija zaradila međunarodni prezir, ali režim se oglušuje na takve primjedbe.
Čak je i Washington Post 2013. napisao: “Saudijska Arabija je ženama ograničila sve, a ne samo pravo na vožnju automobilom. To je samo dio sustava običaja i zakona koji žene u velikoj mjeri svode na opstanak dan po dan i na ovisnost o muškarcima. Svaka saudijska žena ima “muškog skrbnika,” što je obično otac, brat ili muž. One treba njegovo formalno odobrenje za putovanje, posao, za odlazak u školu ili medicinski tretman. Saudijske žene ovise o muškarcima u svemu; po pitanju novca, stanovanja i zbog zabrane vožnje uvijek trebaju vozača kako bi negdje otišle. Ograničenja postoje i izvan zakona i žene su često od rane dobi naučene da se ne približavaju svijetu koji nije svijet njihovih muških skrbnika. Njih se upozorava na “opasnosti” koje su “smrtni grijeh za muslimanske žene”, kao što je slušanje glazbe, odlazak na mjesta gdje se okupljaju pripadnici oba spola ili da odgovaraju na telefon.”
Kako smo nedavno obradili temu Irana, hipotetski bi bilo dobro da se na “neutralnom terenu” nađu dvije žene, pripadnice srednje klase, jednu iz Teherana i jednu iz Rijada, te da razmjene svoja iskustva i konačno razriješe dilemu koja zemlja krši prava žena, a koja ih poštuje, ali na nama nerazumljiv način. (Mediji zbog iranskog tržišta i resursa “mijenjaju zemlju” u kojoj je sve isto kao i prije – Kakav je Iran bio i jest?)
Potrebno je imati prilično razvijen stupanj licemjerja i ugnjetavati vlastiti narod na ovaj način, a zatim držati predavanja Siriji – sekularnoj i socijalističkoj zemlji u kojoj su zajamčena ženska prava i slobode i gdje su žene obrazovne i imaju sve profesionalne mogućnost kao na Zapadu. Potom, ogrezla u svojoj drskosti jedna feudalna monarhija, koju nitko nje izabrao, odlučuje se kažnjavati jemenske šiite koji su svrgnuli nametnutu vladu i žele natrag predsjednika koji je nezakonito svrgnut tijekom Arapskog proljeća.
Naravno, Saudijska Arabija nikada nije pretjerano marila zbog optužbi za nečuveno licemjerje, nego i dalje nastavlja s represijom vlastitog stanovništva i to sve uz pomoć svog snažnog zaštitnika u Washingtonu. Budući da saudijski režim u regiji već desetljećima štiti geopolitičke interese Washingtona, brutalna represija koju provodi nikada neće naići na neko veće negodovanje, a sva će se kritika svesti na problem “vozačke dozvole za žene” ili “smije li ili ne smije žena ući na javna mjesta predviđena za muškarce”. Iako je povećalom međunarodnih organizacija za ljudska prava, saudijska vlada nikada nije bila primorana na bilo kakve promjene , niti je bilo pokušaja da se KSA izolira od strane “međunarodne zajednice”. Umjesto toga, nastavlja sa svojom politikom nasilne agresije protiv vlastitog stanovništva i protiv susjeda.
“Saudijske bombe u ovom trenutku padaju na Jemen, a teroristi pod saudijskim pokroviteljstvom vode rat protiv Sirije i Iraka. Skupine koje financiraju i naoružavaju saudijski šeici siju teror diljem Bliskog istoka i Afrike i destabiliziraju mnoge dijelove svijeta. Oporbeni aktivisti u Bahrein i Saudijskoj Arabiji, ali ne naoružani, kao što je to „umjerena oporba“ u Siriji, brutalno su pregaženi od strane saudijskog režima i njihovih vazala. Pa ipak,dinastija Al-Saud, unatoč navodnim nesuglasicama, ostaje američki saveznik, a Bashar Al-Assad, Houti ili Iran , a da ne govorimo Hezbollah su najveći negativci Bliskog istoka. Što je dobro, a što ne, ovisi o tome je li politički korisno za vlasti Saudijske Arabije, a u širem kontekstu i Sjedinjenih Američkih Država koje upravljaju cijelim ovim imperijalnim sustavom”, za Counter Punchpiše analitičar Eric Draitser.
Zar je moguće da saudijski monarsi sve ovo mogu činiti unedogled? Kako trenutno stvari stoje – ne baš. U Jemenu saudijsko zrakoplovstvo, osim ogromnih razaranja i ubijanja civila, teško da može računati na konačnu pobjedu, a kopnena invazija bi bila ravna samoubojstvu.
U samoj zemlju, dinastija Al-Saud ne samo da ima problema sa šiitskom manjinom , nego i s mladima, koji u toj zemlji čine dvije trećine stanovništva i umorni su od života po krutim pravilima vahabitskog režima.
Iako mladi Saudijskoj Arabiji nisu odgovorili na zov Arapskog proljeća, nego su i dalje nastavili živjeti pod krutim pravilima vahabitskog režima, ipak su se istovremeno po pri put u povijesti usudili dirnuti u samo srce ultrakonzervativnog religijskog establishmenta u kraljevstvu. U samo nekoliko dana, mladi Saudijci, uglavnom dvadesetogodišnjaci, 2012. godine su prikupili su 2 600 potpisa za peticiju: „Izjava mladih Saudijske Arabije kojom se jamči sloboda i različitost“. Njome su se suprotstavili vjerskim vođama koji silom žele nametnuti vlastitu viziju islama cijelom stanovništvu u zemlji, a i šire.
Mladi Saudijske Arabije su sastavili prilično hrabar tekst za uvjete u kojima je sloboda govora, pa i mišljenja, u velikoj mjeri ograničena.
„Mi smo mladi ove zemlje i pokušavamo stvoriti društvo koje će slijediti primjer poslanika Muhameda (mir bio s njim), u znaku pluralizma mišljenja. Protivimo se patrijarhalnom nadzoru koje nam brani pravo koje nam je od Boga dano, pravo da mislimo i da to mišljenje iskažemo, kao i da slušamo i prosuđujemo. Nitko nema monopol na istinu i pravdu u ime islamskih zakona“, stoji u tekstu peticije.
Što se događa s mladima u Saudijskoj Arabiji?
„Službeno tvrdolinijaštvo ih je umorilo.Religija danas ima drugačiji smisao. Protočnija je raznolikost u mišljenju i tumačenju i mnoge od dogmi su stavljene pod znak pitanja“, za Al-Monitor je izjavila novinarka Caryle Murphy, autorica knjige „Budućnost kraljevstva Saudijska Arabija u očima dvadesetogodišnjaka“.
Murphy je bila dopisnica Al-Monitora u kraljevstvu od 2008. do 2011. godine i tvrdi kako su mladi i dalje vjernici, ali odbijaju prihvatiti religiozno naslijeđe bez preispitivanja, kao što su to činili njihovi roditelji.
„Mladi u Saudijskoj Arabiji su spremni preispitati fetve, čak ih ignorirati, a poneki hrabri javno govore o tabuima kao što je npr. ateizam. Žele islam kojeg će prakticirati dragovoljno, a ne onaj kojeg nameće država, te su spremni prihvatiti razlike koje postoje među muslimanima“, piše Caryle Murphy.
Kritike nisu mogle zaobići religijske vođe koje je služe državi i koji se uglavnom brinu o zabranama i proglašavanjem fetvi protiv svega i svačega.
„U odnosu na prošla vremena, mladi Saudijci se ne mire s tim da im islam propisuje kako će se oblačiti, kako će se češljati ili kako se ponašati prema suprotnom spolu. Oni su počeli promišljati o svom mjestu u društvu, slobodi i ljudskim pravima. Mi želimo da te ideje zažive u skladu s islamom“, objašnjava Mustafa Al-Hasan, 36-godišnji asistent na teološkom sveučilištu Kralj Fahd u Rijadu.
„Razočarani smo u stare šeike i želimo promjene, želimo apsolutnu slobodu govora, međutim, promjene u ovim uvjetima u kraljevstvu nisu moguće“, dodao je Al-Hasan.
Pod budnom paskom „policije za suzbijanje grijeha“
Saudijsko društvo je opterećeno zabranama koje dolaze iz vjerskih krugova. Kako bi se zabrane poštivale brinu se „mutaween“, vjerska policija kojom upravlja „Povjerenstvo za promidžbu vrlina i prevenciju grijeha“. Zadaća „mutaweena“ je da se brinu o potpunoj primjeni vjerskih zakona na javnim mjestima. Brinu se i o provedbi zakona o nemiješanju muškaraca i žena tamo gdje je zabranjeno,pozivaju ljude na molitvu i upućuju žene da pokriju kosu i stave veo na lice.
Nadzor nad „policijom za prevenciju grijeha“ ima povjerenstvo istog imena, a ne Ministarstvo unutarnjih poslova, kako je to uobičajeno u demokratskim društvima. Povjerenstvo, naravno, propisuje što se smije, a što ne.
No, iako je do sada stanovništvo uvijek poslušno slijedilo upute vjerskih vođa, sada se stvari polako mijenjaju. Mladi su počeli negodovati zbog uplitanja u njihove privatne živote i sve je više incidenata koji su posljedica nepoštivanja zabrana.
Preko tri petine Saudijaca čine mladi, koji zbog visoke stope nezaposlenosti predstavljaju realnu opasnost po režim.
Činjenica je da mladi Saudijci imaju i drugih problema. Mladež, koja predstavlja 64% ukupne populacije, traži radna mjesta, socijalnu pravdu i veće individualne slobode. Iako je ove podatke teško provjeriti, nezaposlenost među mladima od 20-24 godine je 40%, a kada tu dobnu granicu pomjerimo na tridesetogodišnjake, nezaposlenost se kreće oko 27%.
„Mladi se boje da si neće moći priuštiti mjesto za stanovanje po pogodnim cijenama i tako zasnovati obitelj. Ljuti su zbog činjenice da javnim službama imaju pristup samo oni bliski režimu, ali i zbog nepravednog sustava u kojem se i za najmanju sitnicu moraju imati utjecajni prijatelji. Zahtijevaju i veće slobode u privatnom životu, te veći prostor u profesionalnom, kao i slobodan izbor; od odjeće do sveučilišta koje će pohađati“, piše Murphy u svojoj knjizi.
Promjene su posljedica tehnološkog napretka, kao i činjenici da se skoro 150 000 Saudijaca školuje u inozemstvu. Vjerski vođe su više puta pokušavali spriječiti vladin program školovanja u inozemstvu, ali bezuspješno.
No, internet je sredstvo koje je u svijesti mladih Saudijaca donijelo najveću promjenu. U Saudijskoj Arabiji je prije 15 godina bilo 200 000 korisnika Interneta, a danas ih je oko 15 milijuna, dakle više od polovine stanovništva. Od svih arapskih zemalja u Saudijskoj Arabiji je najveća stopa korisnika internetskih usluga među mladima, oko 91 %.
Prema istraživanjima koje je provela Dubai School of Government, u Saudijskoj Arabiji je najviše korisnika Twitera u regiji, oko 400 000, a korisnika Facebooka je oko 4-5 milijuna, u čemu su na drugom mjestu, odmah iza Egipta.
Nije slučajno Veliki muftija Abdul Aziz Bin Abdullah Al-Asheikh odabrao baš Twiter za metu svoje „fetve“, opisavši ga kao „lažljivom izmišljotinom opasnom za muslimane“.
Međutim, mladi se danas u Saudijskoj Arabiji oglušuju na šizofrene fetve protiv svega i svačega i sanjaju o više slobode, barem onoliko koliko su imali njihovi vršnjaci u Tunisu, Egiptu, Libiji i Siriji dok se upravo saudijske vlasti zajedno s američkim partnerima nisu pobrinule da im omoguće „još više slobode i demokracije“ od one koju su imali.
Prema ispitivanju javnog mnijenja koje je provelo Sveučilište u Rijadu, a objavio Al-Monitor, 75% žena u Saudijskoj Arabiji misli kako će u sljedećih nekoliko godina doći do velikih promjena glede njihovih sloboda.
Koliko se još pokojni kralj Abdullah bojao pobune svog stanovništva, vidjelo se prošle godine kada je 4. ožujka 2014. Saudijska Arabija na listu terorističkih organizacija stavila i Muslimansko bratstvo, a razlog je bio što aktivisti te organizacije „mlade Saudijce potiču na pobunu“. Zbog toga je došlo do žestoke svađe s Katarom, a Saudijska Arabija, Bahrein i UAE su se složili “kako aktivnosti Katara nisu u skladu s jedinstvenom politikom zaljevskih monarhija kojom se jamči neuplitanje, izravno ili neizravno, u unutarnje prilike bilo koje države članice Zaljevskog vijeća za suradnju”. Kako su predstavnici Katara negirali optužbe, nakon dva dana Saudijska Arabija, Bahrein i UAE povlače svoje veleposlanike iz Dohe.
Saudijska Arabija se već tada bori s unutarnjim napetostima i kraljevskoj obitelji je najmanje trebala pobuna ili Arapsko proljeće koje će voditi Muslimansko bratstvo, stoga je prije godinu dana zaprijetila Dohi “kako će, ako prekine veze s Muslimanskim bratstvom, ne ugasi postaju Al Jazeera i ne protjera dvije američke think-tank udruge koje djeluju u regiji, blokirati sve katarske granice na kopnu i na moru”.
Mediji prenose kako je Saud bin Faisal katarskim dužnosnicima poručio “kako će, ukoliko žele izbjeći kaznu, biti dovoljno da Katar ispuni spomenuta tri uvjeta”, no iz zahtjeva je vidljivo da je to gotovo nemoguće, pogotovo što se tiče dijela oko Al-Jazzere i ograničenja emitiranja sadržaja te televizijske kuće. O radu Muslimanskog bratstva je manje ili više sve poznato, a dvije američke think-tank udruge koje djeluju iz Katara, a koje princ Saud bin Faisal više ne želi vidjeti na poluotoku, su “Brookings Doha Centre” i “Rand Qatar Policy Institute“.
Sada su se u zajedničkoj agresiji na Jemen strasti malo stišale, ali se iz ovog prošlogodišnjeg sukoba vidjelo da je Rijad svjestan unutarnjih napetosti i želi ukloniti i najmanju mogućnost izbijanja pobune među sunitskim stanovništvom, posebice među mladima. Za šiitsku manjinu ionako postoji oprobani model represije i prikrivenih vojnih aktivnosti sigurnosnih snaga i vojske u istočnih pokrajinama kraljevstva.
Međutim, prema svim predviđanjima, klerici Saudijske Arabije vjerojatno u bliskoj budućnosti mlade u domovini neće tako lako moći plašiti „prijetnjom koja dolazi iz Irana“, jer će i oni napokon shvatiti da te prijetnje nema i neće podržavati militarističke planove novog kralja Salmana, koji sebe vidi kao vođu cijelog arapskog svijeta i to je odmah pokušao dokazati u Jemenu.
Saudijska Arabija i kockanje sa sudbinom u Jemenu
Kraljevina Saudijska Arabija je zemlja koja aktivno sudjeluje na svim međunarodnim forumima i pokušava se nametnuti kao jedina regionalna sila na Bliskom istoku. Problem je što se kraljevska kuća u Rijadu oslanja isključivo na petrodolare, a Vladimir Odintsov za New Eastern Outlook piše „kako su gotovo svi državni dužnosnici na zapadu, bez obzira na upozorenja koja su dolazila iz medija pa čak i Wall Streeta, nasjeli na saudijska obećanja i svi su podmićeni njihovim novcem“.
Dok s jedne strane troši milijarde dolara na financiranje boraca globalnog džihada i podmićivanje državnih dužnosnika diljem svijeta, s druge strane se Rijad regionalnim i globalnim „neprijateljima“ želi suprotstaviti bez jake vojske, ratne flote i nuklearnog oružja. Nema vojnu industriju ili tehnološku infrastrukturu, a nije u stanju zadovoljiti potrebe ni vlastitog naroda. Bez obzira na tada još uvijek visoku cijenu nafte, ekonomska situacija u Saudijskoj Arabiji se posljednjih nekoliko godina prilično zakomplicirala. Zbog nezaustavljivog rasta populacije – po popisu iz 2010. sa stranim radnicima u kraljevini živi 28 milijuna ljudi – troškovi javne potrošnje su drastično porasli. Danas Saudijska Arabija više nije mala zemlja po broju stanovnika, ali s velikim prihodima, nego velika zemlja koja živi od istih prihoda kao i ranije.
Nafta je i međuvremenu pojeftinila, a i proizvodi se diljem svijeta. KSA ima konkurenciju u Angoli, Meksiku i Venezueli. Izvoz Rusije je uvećan, a SAD od nekada najvećeg uvoznika postaju energetski neovisna zemlja i u bliskoj budućnosti namjeravaju postati izvoznik nafte. Najveći kupci saudijske nafte nisu više Amerikanci, nego Kina, Indija i zemlje jugoistočne Azije. U ovakvim okolnostima, proračun Saudijske Arabije i dalje 90% ovisi o nafti i prihodima njenog izvoza, a s cijenama od oko 60 dolara po barelu i vojsku koja je „najveća na Arapskom poluotoku“, što i nije neki problem, jer drugih zemalja u susjedstvu s tolikim proračunom i ljudstvom praktično da i nema, nijedan pametan vladar ne bi krenuo u rat protiv šiitskih milicija u Jemenu, koje nisu nikakve skupine „lokalnih bandi“, nego prava i vrlo dobro organizirana vojska.
Istina, 1990. godine je KSA pokrenula s ambiciozni program jačanja ne-naftnog sektora, no taj plan još uvijek ne daje nikakve rezultate. Veliki dio nafte ostaje na unutarnjem tržištu i zbog toga vanjska politika Rijada nema više sigurnog oslonca.
Rat u Siriji se proširio van njenih granica, a kroz sektaške sukobe se manifestira u susjednim zemljama. Irak je još od američke invazije leglo terorizma, što je paradoks, budući da je Washington 2003. okupirao tu zemlju upravo iz razloga da globalnom teroru zada smrtni udarac. Sa skoro 10 000 mrtvih u 2013. godini i ofenzivom i uspostavom takozvane „Islamske države “ tijekom 2014. godine Irak je jedna od najvećih sramota međunarodne zajednice. Saudijska Arabija financira gotovo sve ekstremističke skupine koje kao da više ne uspijeva držati pod nadzorom. Proizvedeni sektaški sukobi gutaju na stotine tisuća života i na njih se troše ogromni resursi. Politika dinastije u Rijadu je najodgovornija za sve te sukobe.
Svojevremeno se bivši kralj Abdullah zbog situacije u Siriji i Egiptu posvađao i sa svojim dojučerašnjim regionalnim saveznicima – Turskom i Katarom, ali je diplomatske odnose s ostalim monarhijama na Arapskom poluotoku novi kralj Salman pokušao izgladiti i ujediniti ih u borbi protiv šiitskih Houti milicija. Međutim izgleda da su u ovoj agresiji sve zemlje saveznice samo deklarativno, dok zračne udare i vojne aktivnosti u Jemenu provodi isključivo saudijska vojska.
Na summitu Zaljevskog vijeća za suradnju (Gulf Cooperation Council /GCC) u Kuvajtu 2013. je ostalih pet monarhija je poništilo bivšu odluku o stvaranju Konfederacije zaljevskih zemalja po uzoru na EU, ali su predstavnici Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara, UAE, Omana i Bahreina pristali na stvaranje zajedničkih sigurnosnih snaga koje će brojati 100 000 vojnika, a središnje zapovjedništvo je trebalo biti u Rijadu.
Saudijske snove o konfederaciji zaljevskih monarhija je srušio omanski sultan, Qaboos bin Said, koji ne sudjeluje u agresiji na Jemen, a tijekom tog summita je kuvajtska delegacija cijelo vrijeme sprečavala svađu između delegacija Omana i Saudijske Arabije, čiji predstavnici nisu štedjeli riječi, a pljuštale su čak i uvrede, prenosi Kuwait Times.
Iako su u prosincu prošle godine zemlje Zaljevskog vijeća za suradnju stvorile Združeno vojno zapovjedništvo (GCC Joint Military Command), odbijanje Omana da sudjeluje u agresiji na Jemen ukazuje da od „Arapskog NATO saveza“, kako su ga opisali mediji, neće biti ništa.
Zbog političke kratkovidnosti i uvjerenja da će petrodolarima barem sljedećih tisuću godina kupovati cijeli svijet, Saudijska Arabija se dovela u nepovoljnu poziciju, svojevrsni politički vrtlog u kojega je uvukla cijeli islamski svijet. Međutim nema naznaka da će se politička situacija u kraljevstvu popraviti, skupine koje Saudijska Arabija jednostavno ne može prepustiti sudbini su joj sada postale najveći uteg, nema naznaka da bi Saudijci tako lako mogli pobijediti u ratu u Jemenu, a unutarnje prilike u samom kraljevsvtu bi uskoro mogle postati najveći poblem za dinastiju Al-Saud .
Osservatorio Iraq – Arabia Saudita
