Elvis se vratio iz Njemačke i pokrenuo Preduzeće za usluge zavarivanja “SOR VAREX”, u okviru kojeg zapošljava 9 ljudi, a tu ne planira stati. Uvjeren je u uspjeh, jer je okružen dobrim ljudima, o čemu je i ranije pričao za BUKU.
Odlazak iz BiH neizostavna je tema u našem društvu. naročito kada je u pitanju odlazak u Njemačku, koju već godinama doživljavamo kao „obećanu zemlju“. Ipak, vrijedi se osvrnuti i na ljude koji ostaju ovdje, a naročito na one koji su imali priliku da žive i rade „vani“ ali su se iz različitih razloga vratili u BiH. Jedan od njih je Elvis Omeragić, koji se vratio iz Štutgarta u Novi Travnik.
Suludo, rekli biste? Ali njegova priča bi vas mogla demantovati. U okviru priča o mladim preduzetnicima u Novom Travniku, sreli smo i njega, koji je pokrenuo svoj biznis zahvaljujući Institutu za razvoj mladih KULT i Opštini Novi Travnik, a uz podršku Ambasade Kraljevine Švedske u BiH.
Elvis se vratio iz Njemačke i pokrenuo Preduzeće za usluge zavarivanja “SOR VAREX”, u okviru kojeg zapošljava 9 ljudi, a tu ne planira stati. Uvjeren je u uspjeh, jer je okružen dobrim ljudima, u koje želi ulagati. Uvjeren je da znanje ne može doći odmah na samom početku posla, zato nastoji obučiti kadar i dati mu priliku za rast i razvoj u okviru svog biznisa.
Prije nego se odlučio na ovaj korak, Elvis je živio i radio tri i po godine u Njemačkoj. Radio je u firmi koja radi za Mercedes, a u kojoj njegov otac radi već 18 godina. Ipak, uprkos visokoj plati, savršenim uslovima rada, odlučio se za povratak u BiH. Najteži dio mu je, kako priča za BUKU, bio kako saopštiti poslodavcu da uprkos svemu napušta takav posao.
Po povratku iz Njemačke pokušao je i drugima objasniti kakvo je realno stanje, ali niko mu nije vjerovao.
„U firmi u kojoj sam ja radio, bilo je savršeno, ali nije svuda tako. Po pitanju drugih, većih firmi, plate šefovima iznose oko 1800 eura, a 1100 do 1200 je prosjek, što je zapravo ništa. To je premalo, obzirom na standard života u Štutgartu, gdje sam ja živio. Ne možete naći sobe i krevet ispod 500 eura. Tako da nije idealno, ni tamo, ni ovamo. Ali naročito je to važno znati ako se odlučite na odlazak.“
Dodaje kako je uvjeren da ljudi iz BiH najviše odlaze zbog djece, dok mladi najčešće žele otići, zaraditi i vratiti se. Njemu, pak, ide dobro, jer je, kako navodi, okružen ljudima koji dobro rade i kojima on prenosi svoje znanje. Od 18. godine bavi se ovim poslom, a iskustvo iz inostranstva iskoristio je kako bi maksimalno ulagao u današnji posao.
Bez obzira na to što želi ostati ovdje, veoma je svjestan stanja u našoj državi.
„Stanje je preloše u našoj državi. Niko se ne zanima za mlade preduzetnike, a sve je pogodno za one koji su već dugo u biznisu. Mi možemo dobiti male iznose novca, do 10 000 KM, ali za veće novce ne uzimaju nas u obzir. Ipak, ja nikada nisam želio otići odavde, ali nikome ne bi poželio da mora otići.“
Svima koji razmišljaju o odlasku Elvis poručuje da je veoma važno i prilikom odlaska znati da ne postoje savršeni uslovi nigdje, kao i to da ih i u Njemačkoj čeka mnoštvo izazova i borbe za egzistenciju, naročito u samom početku.
