Postoji stara priča iz vremena britanske kolonijalne uprave u Indiji. Kako bi smanjile broj otrovnih kobri u Delhiju, vlasti su ponudile novčanu nagradu za svaku ubijenu zmiju. U početku je mjera djelovala uspješno. Međutim, ubrzo su ljudi počeli uzgajati kobre kako bi zarađivali od nagrada. Kada je vlast ukinula program, uzgajivači su pustili zmije na slobodu. Na kraju je bilo više kobri nego prije početka kampanje.Taj fenomen danas je poznat kao „efekat kobre“ – situacija u kojoj politika osmišljena da riješi problem zapravo stvara još veći problem. Ako postoji narod na Balkanu koji bi trebao ozbiljno proučavati efekat kobre, onda smo to mi Bošnjaci.
Posljednjih trideset i pet godina bošnjačka politika puna je odluka koje su predstavljane kao historijski mudre, patriotske i strateške, a koje su dugoročno često proizvodile suprotne rezultate od onih koji su obećavani. Ono što je trebalo jačati državu često je jačalo njene protivnike. Ono što je trebalo graditi institucije često je gradilo političke centre moći. Ono što je trebalo osigurati nacionalno jedinstvo često je proizvodilo podjele.
Najveći paradoks jeste činjenica da su mnoge od tih politika nastajale iz iskrene želje da se zaštiti narod i država. Upravo zato podsjećaju na efekat kobre. Problem nije bio u namjeri nego u posljedicama. Dobre namjere nisu automatski proizvodile dobre rezultate. Naprotiv, često su stvarale nove probleme koji su kasnije postajali još teži za rješavanje. Narodi ne propadaju samo zbog neprijatelja. Ponekad propadaju zbog vlastitih zabluda. Zbog uvjerenja da će se složeni problemi riješiti jednostavnim rješenjima. Zbog političke kulture koja nagrađuje poslušnost umjesto sposobnosti. Zbog kratkoročnog razmišljanja koje svaku narednu godinu žrtvuje radi sljedećih izbora.Posljedice su vidljive danas.Bošnjaci su najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, ali se istovremeno suočavaju s ozbiljnim demografskim padom. Decenijama slušaju priče o historijskim pobjedama, dok desetine hiljada mladih svake godine napuštaju zemlju. Bošnjačkim herojima se grade spomenici 30 godina poslije rata, ne kao zasluga koju su ti heroji dali da danas mi slobodno živimo u ovoj kakvagod da je ali je naša jedina domovina, već da bi se načelnici općina promovisali. Govori se o zaštiti nacionalnih interesa, a obrazovni, naučni i ekonomski potencijali ostaju nedovoljno razvijeni. Priča se o patriotizmu, dok institucije koje bi trebale štititi državu često ostaju slabe, spore i podložne političkim pritiscima.
Jedan od ključnih problema bošnjačke politike je dugotrajna reprodukcija istih političkih aktera i narativa, uključujući i one koji su svoje političke uloge gradili u ratnim i neposredno poratnim okolnostima. Oni nisu imali šire međunarodno i komparativno iskustvo, kao i znanje o savremenim globalnim političkim i ekonomskim tokovima, što je često rezultiralo zatvorenim i reaktivnim pristupom donošenju odluka koje su Bošnjaci skupo platili. Umjesto stvarne smjene generacija i izgradnje meritokratskog sistema, politički utjecaj se često prenosi kroz stranačke strukture, mreže lojalnosti i porodično-klijentelističke veze. Bošnjacima vlada nekoliko porodica koji su ih uvalili u sve ove probleme a sada bi ti isti da nas vade iz problema koje su sami stvorili. Njihov jedini uspjeh je lično bogaćenje na račun napaćenog naroda. Kojigod biznis da su pokrenuli otetim parama od naroda sveli su ga na zapošljavanje zetova i kćerki i još veće bogaćenje, a narodu su ostavljali samo sabur. Ali sabur naroda dolazi kraju.
Bošnjacima danas nije potrebna još jedna generacija političara koja će živjeti od ratnih uspomena, reciklirati iste parole i nuditi ista rješenja koja su nas dovela u sadašnje stanje. Potrebna nam je nova politička generacija oslobođena korupcije, klijentelizma i porodičnih mreža moći; generacija visokoobrazovanih ljudi sposobnih da razumiju savremene geopolitičke, ekonomske i tehnološke procese koji oblikuju svijet 21. stoljeća. Potrebni su nam lideri koji poznaju historiju vlastitog naroda, ali nisu njeni taoci; koji razumiju veličinu bošnjačke prošlosti, ali su dovoljno sposobni da grade bošnjačku budućnost. Narod koji je preživio genocide, ratove, progone i pokušaje brisanja sa historijske mape Evrope ne smije svoju sudbinu prepustiti političkim strukturama koje decenijama proizvode iste izgovore i iste neuspjehe. Vrijeme je da se politika prestane nasljeđivati kao porodično vlasništvo i da postane prostor znanja, odgovornosti i rezultata. U suprotnom, bošnjački efekat kobre nastavit će se ponavljati. Oni koji sada tvrde da spašavaju narod nastavit će proizvoditi probleme od kojih ga navodno spašavaju.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
