Vlasti BiH bez sluha za penzionere

U Bosni i Hercegovini živi oko 620.000 penzionera čija je prosječna penzija 150 eura, i najmanja je u regiji. Više od polovine njih živi na rubu siromaštva ili u teškom siromaštvu, no vlasti nemaju za njih previše sluha. Zbog toga su u Federaciji BiH za 24. septembar najavili proteste na kojima će zatražiti povećanje penzija za 10 odsto, a protestima prijete i u Republici Srpskoj. No već sada iz vlada najavljuju da im ne mogu pomoći, jer nema priliva sredstava za to. Ne treba ni podsjećati kako su plate ministara i onih koji sjede u skupštinskim klupama i do 2.500 eura.

Kako zapravo žive penzioneri u Bosni i Hercegovini? Odgovor je dovoljno potražiti na ulicama svakog grada sa obje strane međuentitetske linije. Pogled otkriva stare ljude obilježene borama teškog života. Bave se uličnom prodajom sopstvenih stvari iz kuća, guraju bickle pored kontejnera, a često rade i najteže poslove ne bi li namakli koju marku mimo penzionerskog čeka. Nije rijetkost sresti i baku i deku koji, pristojno obučeni, priđu prolaznicima proseći novac.

Penzionerska udruženja ovaj put ozbiljnije su zaprijetila protestima, te mogućim  otkazivanjem građanske poslušnosti ukoliko vlasti ne otvore oči u vezi sa njihovim zahtjevima. Predsjednik Saveza udruženja penzionera Federacije Bosne i Hercegovine Omer Omerefendić kaže da 24. septembra ove godine penzioneri neće izaći na ulice jer to žele, nego zato što su dovedeni u situaciju da ne mogu da preživljavaju:

„Ako vam kažem da su u posljednjih pet godina penzije povećane svega pet posto, da preko 235.000 penzionera gladuje u Federaciji, onda to sve govori. Mi tražimo od Vlade FBiH da se povećaju penzije za 10 posto. Pored toga tražimo da se donese reforma penzionog sistema, i u toj reformi bi trebalo bar malo da se poboljša materijalni položaj penzionera.“

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Rade Rakulj ističe da je vladi tog entiteta upućen ultimatum da se penzije moraju uskladiti sa povećanjem plata budžetskih korisnika, koje je iznosilo pet posto. Ukoliko vlasti u Republici Srpskoj na to ne pristanu, penzioneri će, kaže, na ulice. No Rakulj kaže da je i to traženo povećanje mizerno u odnosu na stvarne potrebe penzionera u cijeloj Bosni i Hercegovini:

„Da nema penzije ispod 500 maraka. Grijanje u jednom običnom, osrednjem stanu ljudi plaćaju po 100 maraka mjesečno, plaćaju odvoz smeća, vodu itd. – i tu vam treba 200 maraka. Recimo da kupujete novine, odjeću – to da zaboravite. A mi imamo prosjek 314 maraka, a ovi u Federaciji 347 maraka. A u jednoj Crnoj Gori imaju 275 eura.“

PIO: Nema ništa od povećanja penzija

Dok u Republici Srpskoj kažu da sagledavaju situaciju oko mogućeg povećanja penzija, te su i ponudili povećanje za tri odsto, što penzioneri odbijaju, u Penzijskom fondu Federacije Bosne i Hercegovine navode da od traženog povećanja nema ništa.

„Priliv sredstava nije dovoljan da se poveća penzija. Dodatno smo završili godinu u minusu, tako da i taj dug otežava da se povećaju penzije“, kaže portparol Fonda Amel Lizde.

U udruženjima ne vjeruju da para za penzionere nema. Više su mišljenja da se radi o izrazitoj socijalnoj neosjetljivosti političke elite uopšte prema socijalnim kategorijama.

„Uvijek se nađu sredstva za njihove plate i za aute, međutim, kad su u pitanju penzioneri, onda uvijek se kaže da nema dovoljno para“, pojašnjava Omer Omerefendić.

Para bi bilo i kada se ne bi gledalo kroz prste poreskim dužnicima, mišljenja je Rade Rakulj:

„U najnovije je vrijeme preko 500 miliona nenaplaćenih sredstava. Javne ustanove, zdravstvo ne plaćaju doprinose za penzijsko osiguranje.“

Banjalučki ekonomista Zoran Pavlović ističe da je dugogodišnje loše vođenje ekonomije i stalno podizanje političkih tenzija dovelo do neodrživog socijalnog sistema u kome premalo radnika plaća sve veći broj penzionera:

„Bez zaposlenih novih radnika definitivno neće biti boljeg punjenja budžeta i fondova – i to će do kraja godine da se pokaže u svojoj najgoroj situaciji.“

Prema zvaničnim informacijama, više od 620.000 građana Bosne i Hercegovine trenutno prima penziju. Više od polovine njih se nalazi ili u teškom siromaštvu, ili na rubu siromaštva i gladi.

RSE