Vlast mora promijeniti svoje ponašanje

TV1: BiH je u stalnoj političkoj krizi – Dejton, NATO,podjela novca, kladionice, Mostar, popis stanovništva… Kome zapravo odgovara da je BiH u toj stalnoj političkoj krizi?

ABAZOVIĆ: Mislim da to odgovara interesnim grupama, koje su danas oličene u onim koji nominalno donose odluke, kratkoročno rečeno, na vrlo kratke staze. To je, nažalost, situacija koja dugoročno ne daje nikakvu perspektivu i šansu da ova država profukncionira u svom institucionalnom, depersonalnom smislu. Sve teme koje ste pobrojali imali smo priliku slušati kao ključne teme i prije pet i prije deset, pa i prije 15 godina. Jasno je da ovako strukturiran politički sitem sa ovako neodgovornim pojedincima, koji profitiraju od ovog sistema, zapravo može ići u korist samo njima.

TV1: Govorimo i o posljednjim reformama, koje idu užasno sporo. One su pod stalnim političkim tenzijama. Čak je i američka administracija reagirala žestoko. Zar i to ne može biti u interesu vlasti ove države?

ABAZOVIĆ: Ako te reforme budu sljedstveno provedene, onda se postavlja pitanje na koji način će se vlast, ovako kako je konstituirana, održavati. Ako pogledate najmanje možda upečatljiv segment, a često se o njemu govorilo, ne govorim o javnoj potrošnji, nego govorim o javnoj administraciji, vidjećete da su to poluge koje na jedan ili drugi način perpetuiraju na izborima stanje ovakvim kakvim jeste. Država, kao najveći poslodavac u ovom slučaju moraće sjeći granu na kojoj sama sjedi. Onda možete vidjeti zbog čega je taj nominalni diskurs o podržavanju reformi, a zapravo se desi da sam predsjednik entiteta RS Dodik izdiktira šta je dio te reformske agende, a onda sam poništi svoje odluke,

TV1: Iako mnogi tvrde da je ovo nefunkcionalna država, je li utopija razmišljati o promjeni Dejtonskog sporazuma, ustavnim reformama?

ABAZOVIĆ: Ne mislim da je utopija, samo mislim da očekivanja od nekih radikalnih, ad hoc preko dvije ili tri noći konferencija mogu nešto radikalno donijeti. Međutim, siguran sam da određeni evolucijski mehanizmi unutar samog sistema bi mogli značajno unaprijediti, ukoliko za to postoji ono što se zove otklanjanje političke nevolje.

Šta hoću da kažem? Mi često kažemo da u BiH fali političke volje. To naprosto nije tačno. Politička volja jeste izraz ovakvog stanja, jer je to cilj nečije političke volje. Dakle, mi moramo ukloniti tu političku nevolju.

TV1: Dakle, postoji negativna politička volja?

ABAZOVIĆ: Upravo tako, ako nešto možemo negativno definirati. To je to.

TV1: Popis stanovništva je aktuelan. Rezultati bi trebalo da budu saopšteni. Polemiku o tome hoće li biti priznati ostavićemo po strani. Ono što nas zanima – je li ovo kraj procesa nacionalnog definisanja Bošnjaka?

ABAZOVIĆ: Ne gledam to tako. Mislim da je kraj nacionalnog definiranja Bošnjaka završen mnogo ranije. Međutim, zbog čega i na koji način se pokušava popis stanovništva dovesti u kontekst samo Bošnjaka jeste u krajnjem znanstvenom neutemeljena teza. BiH ima specifičnu povijest, specifičnu istoriju i tu u krajnjem slučaju ovaj kvalitativni element bi morao imati prioritet nad kvantitetom. Dakle, ne mislim da je uopće bitno da li je određene etničke, odnosno nacionalne zajednice broj 50 plus ili ispod 50 minus. To nije suština i smisao onoga što smatramo pozitivnom baštinom bh. državotvornosti.

Ukoliko neko smatra da bi takvim političkim interpretacijama mogao eventualno očekivati da bi se išlo ka kreiranju nacije države, a ne države nacija, onda to može biti jedno vrlo ozbiljno političko pitanje. Ne mislim da bi to mogao biti optimističan scenario.

TV1: Kako komentarišete protesti u RS, i pozicije i opozicije?

ABAZOVIĆ: Mislim da je jasno da su se određeni objektivni razlozi, koji su naveli Savez za promjene i one koji su se okupili kao demonstranti protiv sadašnje vladajuće strukture u RS, dakle, na osnovu nekih objektivnih parametara, imali više nego dovoljno razloga da uđu u taj proces. Međutim, s druge strane, kratkovidi su bili u činjenici da su mislili da će režim to pustiti tek tako. Na kraju se sve to odigralo u onoj ikonografiji i na onaj način da su zapravo stvarni razlozi, zbog kojih je vrijedilo protestirati, zapravo izostali.

S druge strane, možda je politička naivnost, ali ta pitanja koja je Savez za promjene, predvođen antirežimskim ili protivrežimskim stavom, trebalo da otvara, nisu samo pitanja RS. Ona su pitanja institucionalnog sistema BiH, a nismo imali bilo kakvo prekoentitetsko povjerenje.

TV1: Kako objašnjavate činjenicu da je i na jednom i na drugom skupu dominirao nacionalizam, a ne socijalna pitanja?

ABAZOVIĆ: Upravo zato što su to još argumenti za koje se smatra da bi se na njima mogli dobiti izbori. Međutim, da li će i do koje mjere ta retorika prevladati, tek ćemo da vidimo, možda, već u oktobru.

TV1: Hoće li se oni reflektirati na FBiH? 

ABAZOVIĆ: U skorijoj fazi ne očekujem. S tim što u FBiH već duže vrijeme imamo izolirane, stranački manje-više nepodržane ili u određenim slučajevima na specifičan način neke od stranaka su pokušale koristiti situaciju da se u određenim grupama, recimo radnici, borci i slično, pokušaju ostvariti neki jeftini politički poeni. No, FBiH ima duži kontinuitet protestiranja ne na ovaj način i ne sa ovom ikonografijom. To su ipak dva različita segmenta, mada ni to ne smatram nužno bitnim.

Na osnovu socijalnih pitanja, objektivan protest u BiH može se desiti samo kada se shvati da su ljudi jednako obespravljeni i u entitetu RS i u FBiH, kao i u bilo kojem kantonu. Dakle, kada obespravljenost postane osnovni motivirajući faktor, a ostali elementi, kojima se dnevnopolitički spekulira, budu u drugom planu. Kada to možemo očekivati, to ćemo još vidjeti.

TV1: Bez obzira na nacionalizam koji je bio žestoko prisutan, Savez za promjene ruši vlast u RS, ima konkrente zahtjeve i program. Šta je sa ljevicom u FBiH?

ABAZOVIĆ: Dobro pitanje. Kada kažemo ljevica, nisam siguran šta mislimo pri tome. Ovo što smo do sada mogli vidjeti sa evolucijom SDP-a, koji se nominalno pozicionira u lijevi spektar, sa DF-om takođe, čini mi se da su to političke opcije koje ideologiju ljevice ne razumiju na onaj način kako je to prisutno danas u Španiji, Grčkoj i drugim ljevičarskim političkim spektrom, nego se tu više radi o jednoj blerovštini trećeg tipa, uvjetno rečeno, socijaldemokratije koja je na specifičan način izgubila svoj zamajac, koji je imala unazad desetak godina i u samoj Evropi.

TV1: Je li moguće očekivati ujedinjenje ljevice? DF-a i SDP-a? Je li to realno?

ABAZOVIĆ: U ovoj fazi nisam siguran, bar zbog onoga što čujemo od njihovih čelnika. Pokušaj da se izađe s nekim zajedničkim kandidatima su daleko od ozbiljnog pregrupisavanja ljevice.

TV1: Kako definirate političku situaciju u FBiH?

ABAZOVIĆ: Nije do kraja jasno u kojoj mjeri su ključni akteri oni koji su u poziciji, a u kojoj mjeri se ključne odluke donose u izvan oficijelnim strukturama. Ono što se očekivalo i što se nije pokazalo kao dobra prilika, bila je platforma narodnjačkih stranaka. Nominalno, iako se za SBB i SDA može tumačiti da su približili stavove, ne vidim da je HDZ uopće približio stavove s njima. Ta etnička matrica još postoji i ne vidim nikakve kozistencije.

TV1: Šta očekujete od lokalnih izbora, osim žestoke kampanje?

ABAZOVIĆ: Vjerujem da će biti poneko iznenađenje. Mislim da će biti birača koji će pokazati da će biti preljevanja iz jedne grupacije u drugu. Neće to dramatično uticati na trenutnu situaciju. Mislim da će izbori reflektirati trenutno stanje.

TV1: Hoće li biti pokazatelj moći i za opće izbore?

ABAZOVIĆ: Mislim da je rano govoriti. Bit će defakto refleksija trenutnog stanja. Šta se može desiti za godinu, dvije, bilo bi prerano govoriti.

TV1: Mladen Grujičić je kandidat za načelnika Srebrenice. Kako komentirate kandidaturu čovjeka koji negira genocid?

ABAZOVIĆ: Kao jedan anticivilizacijski čin. Kao nešto što više nema veze s općom civilizacijskom normom. Ukoliko osoba, koja nedvosmisleno negira smrt tolikog broja ljudi, genocid i ratne zločine, a pri tome ima neljudske drskosti da se sam ne diskvalificira činjenicom da ne bi trebao biti prvi čovjek te opštine, ne vidim šta bih još mogao reći.

TV1: Zašto su mladi ljudi postali konzervativniji od roditelja?

ABAZOVIĆ: Mislim da je to rezultat postdejtonske politike, prije svega u obrazovanju. Naš institucionalni sistem je od 1996. na ovamo odveo u opću disfunkcionalnost obrazovnog sistema i ostavio na milost i nemilost vladajućim strukturama, koje su imale jasnu agendu – da fabrikuju one koji će sutra biti poslušnici političkih opcija trenutno na vlasti u sve tri dominantne nacionalne politike. Također, naš vrijedonosni sistem je i dalje pervertiran do te mjere da možete samo očekivati opšti konzervativizam i radikalizam.

TV1: Mostar. Kako objašnjavate činjenicu da državotvorna stranka – SDA, radi na nacionalnoj podjeli grada na Neretvi?

ABAZOVIĆ: Čitajući stavove ljudi iz SDA, čut ćete da se radi o nešto drugačijoj retorici. Ljudi koji govore iz Mostara i suparničke partije kažu da je to tako. Mostar jeste paradigmatičan u BiH. Više me zabrinjava kako je bilo moguće doći u situaciju da se sudbina značajnog grada prepusti na volju i nevolju šačici političara koji sjede bilo u Mostaru, bilo u Sarajevu. Ljude treba ohrabriti da je politika i ono što sami govore.

(Vijesti.ba)