BiHPolitika

Vladari pasjeg života

PIŠE: Gojko BERIĆ Oslobođenje

Počelo je još s bivšim visokim predstavnikom Paddyjem Ashdownom, koji je svojevremeno, praveći nas budalama, Bosnu i Hercegovinu uporedio sa Švicarskom. Komandos sa ratnim iskustvom u jugoistočnoj Aziji, Ashdown je vjerovatno mislio na prirodne potencijale naše zemlje, jer je svako drugo poređenje sa Švicarskom besmisleno. Od nje je Bosna civilizacijski udaljena čitavo stoljeće, možda i dva, a što je najvažnije, mentalitet stanovništva dviju zemalja beznadežno je različit. Naš mentalitet je, naime, antišvicarski i antievropski. Međutim, naši politički pokrovitelji sa evropskim i američkim adresama i dalje nas obasipaju takvim i sličnim “otkrićima”, koje ovdašnji mediji često objavljuju kao vijest dana. Tako je američka senatorica Jeanne Shaheen krajem prošle sedmice izjavila Dnevnom avazu da BiH ima veliki potencijal za ekonomski prosperitet. Nažalost, naši nacionalistički “potencijali”, koji prijete urušavanju i raspadu države, nisu ništa manji. Prosperitet je izostao, jer nas je politika etničkih garnitura vodila u suprotnom pravcu. Nacionalističke oligarhije nikada nisu platile cijenu za svoje višegodišnje štetočinsko djelovanje. Upravo ovih dana prisustvujemo demaskiranju stvarnog političkog stanja u zemlji. Naime, dok vlasti oba entiteta uvjeravaju javnost da su stabilne i da će biti još stabilnije, na vidjelo izlaze nove afere iz sfere političke korupcije, nepotizma i organizovanog kriminala. Svugdje u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini, vijest da su profesionalni kriminalci opljačkali banku zvuči prilično banalno. Ali kad takvu pljačku izvedu pripadnici Specijalne policije, njih šestorica, onda nas to, kako kaže jedan sarajevski profesor kriminalistike, “malo dijeli od znaka jednakosti između policajaca i kriminalaca”. Riječ je, kao što je poznato, o policajcima Republike Srpske, koji su nedavno uhapšeni pod sumnjom da su krajem septembra prošle godine opljačkali blindirano vozilo na autoputu Banjaluka – Gradiška i iz njega odnijeli 600 hiljada KM. Za čelne ljude pomenutog MUP-a to nije bio razlog da podnesu neopozive ostavke. Dodikova vlast je stabilna!

Sporazum o koaliciji SDA i SBB-a dobio je gotovo plebiscitarnu podršku u Federaciji BiH, pošto je prethodno dijalog sa konfuznim i nepredvidivim Željkom Komšićem izgubio svaki smisao. Uz kooperativnost trećeg faktora, HDZ-a BiH, nova koalicija je obećala brzo konsolidovanje vlasti na svim nivoima, uključujući i državni, ali je proces išao sporije nego što se očekivalo. Ipak, svi smo pristali na strpljenje, iako je među tzv. analitičarima bilo i onih koji su javno širili optimizam, dok su u privatnim razgovorima tvrdili da će prije ili kasnije doći do naplate računa između Izetbegovića i Radončića i da bi cijena njihovog partnerstva mogla biti visoka. Kadrovske i druge igre, u kojima su glavni ulozi bili sarajevski Klinički centar i Opća bolnica, poljuljale su povjerenje javnosti u dobre namjere novouspostavljene vlasti. Opća bolnica je ostala “na nogama”, a zasluga za to pripada isključivo građanima Sarajeva. Iako je riječ o elitnoj zdravstvenoj ustanovi, nekoliko puta joj je prijetio nestanak. Dobra zgrada i privlačna lokacija – pravi plijen za tajkunske kopce! Negdje sredinom devedesetih, tadašnji federalni premijer Hasan Muratović predlagao je da se bolnica pretvori u trgovinski centar?! Bila je to jedna u nizu nebuloza koje su tokom proteklih godina izlazile iz glava bošnjačkih “eksperata” u pitanjima tranzicije. U sudaru politike i građana, isprovociranom podzemnim mešetarenjem oko Opće bolnice, politika je izašla kao gubitnik. Ali, da li je to konačan ishod? Da li će ovaj građanski bunt poslužiti kao detonator buđenja građanske svijesti ili će politika čekati svoj osvetnički trenutak i ponovo udariti?

Nekako istovremeno sa ovom izbila je mnogo veća afera – SIPA je, po nalogu Suda i Tužilaštva BiH, uhapsila Bakira Dautbašića, dugogodišnjeg sekretara Ministarstva sigurnosti BiH, i Bilsenu Šahman, inače članove Radončićeve stranke, osumnjičene da su posredno umiješani u suđenje Naseru Keljmendiju u Prištini. Do hapšenja je došlo istog dana kad je Radončić oficijelno predložio Dautbašića za ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić najavio je suspenziju državnog službenika Dautbašića, pošto je, kako je izjavio, pregledao navode Tužilaštva. Slučaj je izazvao očekivano oštre reakcije kako povrijeđenog Fahrudina Radončića, tako i, nešto opreznijeg, Bakira Izetbegovića. Sud i Tužilaštvo BiH prepoznali su se kao adrese na koje su SDA i SBB, kao i neki mediji, usmjerili svoj gnjev. Vrhovi državnog pravosuđa uzvratili su udarac zajedničkim saopštenjem u kojem se ističe da je riječ o klasičnom političkom pritisku, “uz upotrebu moćnih medijskih sredstava, čime se dovodi u pitanje nepristrasan i nezavisan rad ovih institucija”. Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso je u više navrata obavještavala javnost da se na pomenute institucije “vrši nepodnošljiv politički pritisak”. Njena greška je bila u tome što nikada nije rekla ko i u kojem slučaju je to činio, čime je ostavila mogućnost za razne špekulacije. Podrazumijevalo se da je Milorad Dodik osporavatelj i glavni protivnik samog postojanja pravosudnih organa na državnoj razini, ali je sada jasno da pritisci o kojima je govorila gospođa Kreso dolaze i iz sarajevskih centara moći.

Kad se, dakle, sve uzme u obzir, trenutno je na djelu dugo prikrivani frontalni sukob politike i pravosuđa na najvišem nivou. Od ishoda tog sukoba zavisi da li će u Bosni i Hercegovini vladavina prava biti neprikosnovena ili će zemljom vladati nekoliko etničkih despotija, kojima niko neće moći ništa. Događaji koji su ovih dana zaokupili pažnju javnosti uvjerljivo govore da je politika ispražnjena ne samo od svakog morala već i od svake mudrosti. Licemjerno je uvjeravati javnost kako su sve to “čista posla”, obavljena po zakonu. Takođe je licemjerno tvrditi kako je vlast u Federaciji BiH stabilna, u Republici Srpskoj takođe. Ono što se u ovoj zemlji zove vlast, samo je eufemizam za vladare pasjeg života kojim danas, dobrim dijelom i vlastitom zaslugom, živi ogromna većina građana Bosne i Hercegovine.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close