Hrvatska jest u dužničkoj krizi – Koliko treba do dužničkog ropstva?

Midhat Hajdarević 2015-07-27

Sada je ljeto i mnogima nije do “teških tema”, tako je, što se Hrvatske tiče, dovoljno držati se procjene hrvatske vlade da smo “izašli iz recesije i ostvarili gospodarski rast od 0,5%”, dok Eurostat tvrdi da je taj rast 0,2%, potpuno nevažno. Dakle, sve je u najboljem redu.

(altermainstreaminfo.com.hr)

Danas, nakon što smo preživjeli sve “Bleiburge”, “Jasenovce”, Dan antifašizma i Dan državnosti, ključna tema jest obilježavanje 20. godišnjice vojno-redarstvene akcije Oluja, godišnjica koju će vlada slaviti na vojnoj paradi u Zagrebu, a oporba i desno krilo HDZ-ove stranačke mašinerije u Kninu. Važno? Moguće da jest, ali puno manje od činjenice da istinu o Hrvatskoj budućnosti morate tražiti u stranim medijima i prešućenim izvješćima Europske unije, a koja govori da Hrvatska neminovno tone u dužničko ropstvo s najcrnjim scenarijem.

U podacima o javnom dugu za 2014. godinu je Eurostat naveo da je Hrvatska nakon Slovenije tijekom prošle godine imala najveći rast javnog duga, koji je s 67% u 2013. godine skočio na preko 80% na kraju 2014., a sada iznosi 87,7 % BDP-a.

Ne samo to, ukupni inozemni dug, javni i privatni, krajem siječnja ove godine je iznosio točno 61,1 milijardu dolara, što je opet podatak kojeg su objavili i Eurostat i CIA World Factbook.

Za bilo kakvi smislenu informaciju o hrvatskim financijama i ekonomiji prosječan građanin, s obveznim poznavanjem engleskog jezika, mora se gubiti u bespućima stručnih izvješća ili čitati članke koje objavljuju Bloomberg ili Financial Times, iako se i tamo često stvari prikazuju onakvima kakve jesu, ali se kao rješenje nude “strukturne reforme”, “mjere štednje” i scenariji koji podsjećaju na grčki ili portugalski .

Pozivajući se na ove izvore i na Svjetsku banku, The Guardian prije nekoliko dana objavljuje članak u kojem je Hrvatsku smjestio među zemlje koje su trenutno u teškoj krizi zbog inozemnog duga. S nama u društvu su i Armenija, Belize, Kostarika, Cipar, Dominikanska Republika, Salvador, Gambija, Grčka, Grenada, Irska, Jamajka, Libanon, Makedonija, Crna Gora, Portugal, Španjolska, Šri Lanka, Tunis, Ukrajina, Sudan i Zimbabve.

Bloomberg dalje piše kako nam je kreditna rejting agencija Standard & Poor’s smanjila izglede sa “stabilnog” na “negativni” i to zbog “mlake provedbe” ekonomskih i fiskalnih reformi.

S&P je Hrvatskoj snizio izglede iz stabilnih u negativne, procjenjujući naš suvereni dug ocjenom BB, dva koraka do investicijskog rejtinga u rangu s Paragvajem i Gvatemalom. Agencija Fitch je Hrvatskoj također dala ocjenu BB, dok nas je agencija Moody svrstala na “jednu razinu više”, te nam dala “visoku ocjenu” Ba1.

“Zaduženost opće Hrvatske države, kao udio duga u bruto domaćem proizvodu, nastavit će se povećavati i, nakon što se udvostručio 2008. godine, biti će veći od 90 posto u 2016. godini”, kaže analitičar Felix Winnekens iz agencije S&P.

“Mi predviđamo značajan rizik i da politički odgovor postojećim reformama može biti nedostatan”, zaključuje Felix Winnekens.

Kao najnovija članica Europske unije, Hrvatska je od 2008. izgubila više od 12 posto svog bruto domaćeg proizvoda, drugi najveći pad nakon Grčke i Cipra, nastavlja Bloomberg.

“Gospodarstvo će porasti 0,5 posto u 2015. godini, a Narodna banka Hrvatske smatra da će tome značajno pridonijeti turizam. Smanjenje rashoda pomoći će da se smanji proračunski deficit do 5 posto BDP-a, za razliku od 5,7 posto koliko je iznosio prošle godine”, ranije je izjavio Branko Grčić, potpredsjednik hrvatske vlade.

Mnogi se nadaju da investitori često znaju zanemariti kreditne procjene, te se navodi da su prinosi na suvereni dug Hrvatske u eurima do 2025. godine mani za četiri bazna boda i 17. srpnja su iznosili 4,09 posto.

Perfektno. Dakle, na suvereni dug, ne računajući privatni dug inozemnim vjerovnicima, kojeg treba otplatiti do 2025. godine, mi ćemo plaćati oko 4 posto, ili nešto više kamata. Usput ćemo se unedogled jeftino zaduživati i, kako je to opjevao Mile Kekin, Jadransko more ćemo pretvoriti u ‘zimmer Frei’ i sjedi pod palmu i uživaj, dok će se rijeke kuna i deviza slijevati u trezore HNB-a.

Da, samo u kojoj to bajci? Prigovara nam se da je kreditni rejting snižen zbog “mlake provedbe ekonomskih i fiskalnih reformi” i istovremeno nas sve statistike smještaju u rang Grčke, Ukrajine, Tunisa, Španjolske i drugih zemalja u kojima je u tijeku prava humanitarna katastrofa. Nakon toga će nas, jednako kao i Grke, uvjeriti da je jedini izlaz dodatno zaduživanje, pa makar i po lošijim uvjetima, jer ćemo u protivnom bankrotirati. Onda slijedi grčki recept i dovoljno će biti na tjedan dana ugasiti bankomate i cijela će nacija biti u očaju. Uz dobru medijsku kampanju će Hrvati i svi hrvatski građani pristati na sve zamislive i nezamislive reforme, samo da se otvore banke i ponovno se počnu pružati sve vrste usluga.

Mora li to tako biti? Ne, svakako da ne, ali nitko neće znati ponuditi alternativu. Za grčkog premijera Alexisa Tsipras argentinski put i kidanje veza s Trojkom je bio odveć trnovit. Mnogi su mu poručivali da se nema čega bojati i da se za dobrobit naroda, koji je to i sam na referendumu tražio, odluči na taj korak, od predsjednika Ekvadora, do argentinske predsjednice Kirchner, no Grčka je kapitulirala i učinit će sve što se od nje traži. Hoće li Hrvatska imati priliku izbora? Postoji li uopće alternativa? Postoji ako znamo o čemu je riječ. U protivnom slučaju ne. Inozemni dug opće države koji trenutno prelazi 87% BDP-a ili kompletan dug, javni i privatni, koji trenutno prelazi 67 milijardi dolara još uvijek ne moraju značiti ništa, ali opet sve ovisi o političkim odlukama. Naime, inozemni dug je i stvoren kako bi se progutale države i nacije i pravila nisu za sve jednaka. Mi naravno spadamo u “skupnu nacija za odstrel”, što nam se i javno poručuje.

U posljednje vrijeme je svjetski interes usmjeren prema Grčkoj, zemlji u kojoj narod prolazi kroz iznimno teško razdoblje. Stanovništvo živi na ulazu u banke i stoji na ulicama u nadi će ovo tmurno razdoblje ipak završiti. No, kriza ne trese samo Grčku, nego cijelu Europsku uniju. Grčki inozemni dug je premašio 174% BDP-a. Međutim, mnoge zemlje su u sličnoj situaciji, ali nitko o tome ne govori.

Inozemni dug bilo kojeg naroda su ukupne financijske obveze zemlje prema stranim osobama i kreditorima ugovorene od strane države i središnje banke, ali i one obveze koje su prema strancima ugovorile banke i privatne tvrtke.

Nedavni značajan porast inozemnog duga u nekoliko zemalja dovoljno govori o “globalnoj nejednakosti”, što mnogi stručnjaci navode kao ključni uzrok krize i da smo zbog toga još uvijek daleko od rješenja.

Međunarodni dug se, nakon pada u periodu od 2008. do 2011. godine, posebno uvećao od 2011. nadalje. Prekogranično neto zaduživanje u svijetu, kako privatnog tako i javnog sektora, koje nije potpomognuto odgovarajućim sredstvima koja jedna zemlja ima, poraslo je s 11 300 milijardi dolara u 2011. na 13 800 milijardi u 2014, a za ovu godinu se prognozira ukupno svjetsko zaduživanje od 14 700 milijardi dolara. To je povećanje od 30% u samo četiri godine, prenosi The Guardian.

Zašto raste inozemni dug?

Dužnička kriza je sve češći termin kada se spominju neke zemlje u svijetu, a posebno nakon deregulacije kreditiranja i međunarodnih tokova kapitala izrađene u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Temeljni uzrok nedavne globalne financijske krize, koja je započela 2008. godine, bio je porast nejednakosti i koncentracija bogatstva. Ta je kriza dovela do toga da sve više ljudi i zemalja više ovisi o dugu, a također se povećala količina novca namijenjenog spekulativnim i rizičnim financijskim aktivnostima.

U rješavanje problema nejednakosti i smanjenju gospodarskog rasta neke zemlje su posegnule za povećanim inozemnim zaduživanjem i kreditiranjem. Dakle, povećanje nejednakosti zajedno s financijskom deregulacijom je na kraju dovelo do neodržive razine kredita, što je temeljni čimbenik u krize iz 2008. godine.

Osim toga, povećanjem duga između zemalja se upravljalo i upravlja od strane najvećih gospodarstava. Od deset najvećih gospodarstava, osam se pokušalo oporaviti od financijske krize 2008. godine preko ugovornih dugova ili kredita. S druge strane su neki davali kredite i tako je došlo do povećane neravnoteže u globalnoj ekonomiji.

SAD, Velika Britanija, Francuska, Indija i Italija su se zadužili više nego ostatak svijeta zajedno.

S druge strane, Njemačka, Japan i Rusija su povećali svoje kredite drugim zemljama, dok se isključuje Kina koja se u nekoj većoj mjeri ne zadužuje u inozemstvu u stranoj valuti.

Zemlje s najvećim dugom u svijetu

Mnoge europske države su na popisu zemalja s najvišim inozemnim dugom. Prvo mjesto zauzima Luksemburg, s inozemnim dugom od 3,443% BDP-a. Potom slijede mjestu Velika Britanija, Francuska, Austrija, Njemačka, Italija i Španjolska koje respektivno imaju vanjski dug od 406%, 222%, 200%, 145%, 124% i 167% BDP-a. No, s obzirom na slučaj Grčke, koja ima vanjski dug od 174% BDP-a, to znači da vjerojatnost krize ne mora ovisiti o veličini duga.

Važnija je sposobnost gospodarstva da upravlja dugom i otplaćuje iznos kredita bez novog zaduživanja, kao i prirodu duga u cijelosti. Općenito, većina problematičnih zemalja u Europi su one koje imaju visok proračunski deficit i najviše od inozemnog duga u državnim rukama.

“Zbunjenost” u Europskoj Uniji

Vjerovnike i dužnike je ponekad teško definirati, pogotovo jer jedna zemlja ili osoba često igra obje uloge, posebno u Europskoj uniji. Izbrojki za 2011. godinu se može se zaključiti da su među 28 država glavni vjerovnici Europske unije bili Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Istodobno, britanska ekonomija je najmanje ovisna o trgovini s ostatkom Europe. No, za Njemačku, koja je usko povezana s krizom u Grčkoj, situacija je mnogo gora.

Neki stručnjaci vjeruju da je današnju krizu vjerojatno uzrokovalo i jedno od najvećih gospodarstava u Europi, talijansko, jer ima ogroman javni dug, ali proračunski deficit i gotovo petina aktivnog stanovništva je nezaposleno. Osim toga, trećina talijanskog duga je kratkoročni dug, odnosno onaj s rokom dospijeća kraćim od jedne godine.

Stoga, unatoč visokom postotku vanjskog duga nekih zemalja u odnosu na BDP, kriza inozemnog duga više ugrožava zemlje čiji dug uglavnom javni, dok su manje ugrožene zemlje čiji je dug posljedica poslovanja banaka i tvrtki, kao što je Velike Britanija.

Kao što je prikazano u grčkom slučaju, dugovi koje su posljedica donošenja odluka “za jedan dan” ubrzo mogu postati neodrživi, posebice ako se uvjeti na financijskim tržištima i gospodarstvu naglo promijene. Dakle, jednako tako i glavne ekonomske sile mogu biti žrtve krize ove vrste.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je nakon summita SCO/BRICS koji se u srpnju ove godine održao u ruskom gradu Ufa izjavio da je visoki vanjski dug Sjedinjenih Država “ozbiljan problem za cijelu globalnu ekonomiju.”

Trenutno, ukupni inozemni američki dug iznosi 18 540 milijardi dolara, što je jednako 106% BDP-a. Amerika je zemlja koja po volumenu duga zauzima prvo mjesto u svijetu.

Situacija u Latinskoj Americi

Latinoameričke zemlje s višim inozemnim dugom u odnosu na BDP-u su Salvador (53%), Čile (38%) i Urugvaj (33%). Među najmanje zaduženima su Meksiko (20%), Venezuela (19%), Brazil (15%) i Paragvaj (13%). Osim toga, Ekvadorski predsjednik Rafael Correa je u srpnju ove godine rekao da je Ekvador jedna od latinoameričkih zemalja s najmanjim inozemnim dugom koji se procjenjuje na 22,4% BDP-a. Prosječna inozemnog duga u Latinskoj Americi iznosi 29% u odnosu na BDP, dok je ta brojka za Karibe 38%.

Zemlje koje trpe krizu inozemnog duga

Prema istraživanju organizacije Jubilee Debt Campaign, smatra se da je zemlja u dužničkoj krizi ako njen neto dug prelazi 30% BDP-a i troši više od 15% svojih prihoda kako bi platila javni dug.

Danas postoji 22 zemlje koje imaju opterećen proračun zbog otplate dugova, što znači da svake godine odlaze velike količine novca iz tih zemljama i da duguju velike svote ostatku svijeta.

Još jednom treba podsjetiti da su u zemljama u Europi to Hrvatska, Cipar, Grčka, Irska, Makedonija, Crna Gora, Portugal, Španjolska, Ukrajina i Armenija. U Središnjoj Americi i Karibima su krizom duga pogođeni Belize, Kostarika, Dominikanska Republika, Salvador i Jamajka, te Tunis, Gambija, Libanon i Šri Lanka, potom neke manje otočne državice (Saint Vincent and Grenadines i Maršalovi Otoci).

Sudan i Zimbabve nemaju visoki suveren dug, ali su obje zemlje svoj drug proglasile “nemogućim za otplatiti”. Te dvije zemlje sada problem pokušavaju riješiti s inicijativom “debt relief”, ali ga još uvijek ne prihvaćaju zapadni vjerovnici.

Zemlje koje su na visokim rizikom od dužničke krize

Nekoliko zemalja se nalaze pred velikom prijetnjom dužničke krize zbog inozemnog suverenog duga. U njima ekonomska kriza ili iznenadni porast dužničkih kamatnih stopa na svjetskim tržištima mogu dovesti do katastrofe.

Neke od zemalja koje su sada u opasnosti su korisnici inicijative “debt relief” koju su čelnici skupine G8 potpisali 2005. godine. Međutim, iako su neke vlade mudro uložile novac, bilo da je potrošen za diversifikaciju njihova gospodarstva i razvoj infrastrukture, neke to nisu, kao što je Gana, gdje je velik dio kredita potrošen “na neozbiljan način.”

Analiza koju je objavila organizacija Jubilee Debt Campaign navodi da su zemlje s visokim rizikom od dužničke krize one koje već imaju neto dug iznad 30% BDP-a, proračunski deficit veći od 5% BDP-a i ako u budućnost za plaćanje duga moraju izdvajati 10-15 % i više od državnog prihoda.

“Procjenjujemo da će se 14 zemalja vrlo brzo suočiti s novom krizom i to zbog velikog inozemnog javnog duga, proračunskog deficita i budućih visokih rata isplate suverenog duga”, kaže se u studiji u kojoj se upozorava na Mongoliju i više afričkih država.

Hrvatska je na karti koju je objavio Jubilee Debt Campaign u prvoj “crvenoj” skupini, koja obuhvaća zemlje koje su već u dužničkom ropstvu, a ne da nam ono “prijeti”.

Faktor koji bi mogao uzdrmati globalno tržište

Niske kamatne stope u većim svjetskim gospodarstvima su bile jedan od ključnih odgovora na krizu 2008. godine, ali u mnogim slučajevima su vlade, poduzeća i potrošači tražili daljnje kreditiranje, stvarajući tako čvrste temelje za potencijalne probleme u budućnosti.

Mnogi od inozemnih kredita u afričkim zemljama u posljednjih nekoliko godina su potrošeni na otplatu fiksnih kamatnih stopa na pet godina. Onda, jednom refinancirani, zajmovi su se opet uvećavali, ali s puno većim kamatnim stopama. U nas se nevoljko govori o strukturi inozemnog duga, ali ako se uzme u obzir njegov vrtoglavi rast i obaranje rejtinga na suvereni dug, što će naknadno uvećati troškove njegove otplate, gotovo identična situacija se može prepoznati i u nas. Naravno, ako izuzmemo ovih famoznih 0,5% gospodarskog rasta s kojim se hvali hrvatska vlada.

Mnogi stručnjaci vjeruju da bi porast kamatnih stopa u Sjedinjenim Državama, koje je američki FED držao rekordno niskima i koje će rasti krajem ove godine, mogao poslužiti kao katalizator i uzrokovati krizu na svjetskom dužničkom tržištu s ozbiljnim posljedicama. Dakle, ako američke kamate porastu, investitori će biti oduševljeni jer će svoj novac dobiti iz manjih gospodarstava u nastajanju.

Kako riješiti situaciju?

Organizacija Jubilee Debt Campaign tvrdi da se hitno mora intervenirati kako bi se spriječile buduće dužničke krize i zaustavio ovaj vrtoglavi ciklus. Velika svjetska gospodarstva manje sklona ovom ciklusu i zemlje otpornije na dužničku krizu moraju napraviti velike strukturne promjene i spriječiti spekulativne aktivnosti koji krizu hrane. Jedan od ključnih uzroka globalne financijske nestabilnosti je rastuća nejednakost.

Smanjivanje nejednakosti ovisi o nizu mjerama kao što su jačanje sindikata i radničkih prava, većem udjelu prihoda koja idu radnicima, a ne špekulantima, te o povećanju poreza na bogatstvu i prihode. Time bi se omogućila veća preraspodjelu bogatstva, ali to svakako nije u interesu onima koji se na krizi bogate.

Siromašne zemlje će biti otpornije na globalne ekonomske promjene ako postanu manje ovisne o izvozu primarnih proizvoda. Za ostale izvore prihoda su potrebne brojne intervencije vlada koje suvereno moraju odlučivati o smjeru u kojem će voditi svoje zemlje.

Sloboda jedne vlade da utvrdi i provodi potrebne mjere ne bi trebala biti ugrožena međunarodnom trgovinom ili postavljanjem političkih uvjeta za međunarodne zajmove i ugovore za razvojnu pomoć.

Organizacija JDC predlaže popis mjera koje bi mogle pomoći u sprečavanju budućih dužničkih kriza. One uključuju regulaciju banaka i međunarodnih financijskih tokova, stvaranje sveobuhvatnog, neovisnog, fer i transparentnog arbitražnog mehanizma za procjenu javnog duga, poticanje oprosta dugova zemljama već u krizi i pružanje podrške pravednim porezima.

Ekonomisti posebno ukazuju na potrebu zaustavljanja promicanja javno-privatnog partnerstva kao načina za ulaganja u infrastrukturu i usluge, dok s druge strane podržavaju odgovorno kreditiranje i zaduživanje kako bi se osiguralo da se krediti ne pretvore u financijsku pomoć ili donacije, jer samo tako neće uzrokovati ili doprinijeti stvaranju dužničke krize.

Dakle, stručnjaci savjetuju sve suprotno od onoga što radi aktualna hrvatska vlada ili što će posve sigurno činiti moguća buduća vlada današnje oporbe. Ukoliko ne dođe do ozbiljnog zaokreta, pitanje je vremena kada će se aktualna dužnička kriza i de facto proglasiti dužničkim ropstvom, a tada nitko neće imati biti razloga za slavlje. Osim nekolicine, naravno.

Zemlje u dužničkoj krizi (Crveno – Hrvatska na 4. mjestu):