Piše: Edin Balta
Sloboda je ideal o kojem su mnogi maštali kroz historiju, Musaov narod bježi iz Egipta da bi dobio slobodu, a sloboda počinje sa slobodnim mišljljenjem.
Postavljam pitanje koliko smo mi slobodni, imamo li slobodu da izrazimo svoje mišljenje i uči li nas škola i društvo da je sloboda ono što čovjeka čini čovjekom?
Sloboda se osvaja i za nju se bori, naravno samo na dozvoljen način i ne ugrožavajući tuđu! U vremenu digitalnog doba, ljudi slobodu različito doživljavaju i tumače, ali uvijek je tako bilo.
No, slobodno se zapitajte zašto govorim o slobodi, a trebam govoriti o vještačkoj inteligenciji (AI)!
Prevelikim oslanjanjem na Al sami sebi uskraćujemo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, zanemarujući vlastitu kreativnu misao! Danas govorimo upravo o vještačkoj inteligenciji!
Ogromni potencijali
Ovo je stara škola (Gazi Husrev-begova medresa) koju zbog riječi vakifa da se u njoj proučava “i sve ono što zahtijeva vrijeme” pa je zato ne smije pregaziti vrijeme!
Ovo je škola koja prati društvene trendove i filtrirajući ih kroz svoj vrijednosni sistem uspostavlja jasan odnos svojih učenika i profesora sa životnim okolnostima sa kojima se susreće. A, da bi to tako bilo neophodno je konstantno učenje i napredovanje, ne samo učenika nego i nastavnog osoblja.
Savremeni profesor mora znati s kakvim učenicima radi i mora pronaći adekvatan način da im prenese znanja za koja je zadužen. U suprotnom će doći do šuma u komunikaciji i rezultat obrazovnog procesa neće biti na očekivanom nivou.
Dakle, i profesori moraju da prate ne samo trendove struke kojom se bave nego i da znaju kakvi ih to mladi ljudi svaki dan slušaju! A svaka generacija se razlikuje od prethodne!
Nema tu one podjele na bolje i gore, pametnije i gluplje, nego se samo radi o razlikama koje su neminovne jer su uzrokovane faktorima izvan nas. Teško se naljutim na učenike, ali me izbace iz takta kada kažu “profesore, pišite jedan, ja sam glup!” Nema ovdje glupih ljudi, samo lijenih! Bog dragi nam je dao ogromne potencijale koje slabo koristimo, odustajemo, a da nismo ni pokušali! To nije pravi vjernik, vjernik nije kukavica i nije lijen! Vjernik je iskra koja pokreće svijet, on je motor društva!
A profesor mora biti motivator, korektor, demonstrator, uzor!
Profesorski posao je misija nikako rad za platu, njegov čas je sijanje za buduću žetvu uspjeha!
Stoga profesori moraju znati sa kakvim ljudima imaju posla! Obrazovni proces nije i ne smije biti jednosmjeran, moramo uočavati razlike i sličnosti, moramo pratiti trendove, ali ih i kritički analizirati! Mladi ljudi su nam dati na emanet i mi to moramo iznijeti krajnje odgovorno, a da bismo iznijeli moramo ih dobro upoznati. Sada radimo sa generacijama koja imaju službena imena Zed, Beta, Alfa… a njihovi profesori pripadaju generaciji Milenijalaca ili Net generaciji!
Rođeni su između 1980. i 1996. godine. Milenijalci su pioniri digitalne ere, prvi su koristili tada revolucionarne, društvene mreže, svjedoci su rođenja pametnih telefona, slanja sms poruka i internet pretrage.
Generaciju Zed (Gen Z), nazivaju i Post-milenijum generacijom, Gen Zers. Najstariji su rođeni 1997. i sada imaju 22 godine. Oni se gotovo i ne sjećaju kako je izgledao svijet prije mobilne tehnologije.
Milenijalci i post-milenijalci se mnogo razlikuju. Najprije, milenijalci su bili vezani za stolni računar svojih roditelja, a na internet se konektovali preko telefonske linije. Generacija Zed nosi računar u svom džepu i neprekidno je online.
Oni sami priznaju svoju zavisnost od mobilnog telefona, u većoj mjeri nego milenijalci.
Socijalni psiholozi primijetili su da mladi rođeni poslije 1997, primaju informacije brzo i još brže gube interesovanje za njih. To su uočili i marketinški stručnjaci koji znaju da u eri emotikona i video snimaka od šest sekundi neće prodrijeti do ove omladine ako ne komuniciraju s pet riječi i velikim fotografijama.
Njihov opseg pažnje je samo osam sekundi, dok je kod milenijalaca 12 sekundi.
Generacija Zed je nestrpljiva, manje fokusirana, oni žive u visokotehnološkom svijetu neprekidnog ažuriranja, zahvaljujući aplikacijama kao što su Instagram ili Snapchat. Oni su, međutim, bolji u obavljanju više zadataka u isto vrijeme. Kao hobotnice, istovremeno provjeravaju društvene mreže, slušaju muziku i chatuju. Oni se brže prebacuju sa igre na posao i obrnuto, bez obzira na sva ometanja u okruženju.
Odnos prema obrazovanju
Generacija Zed je, iako se pristalicama klasičnog obrazovanja to ne čini, obrazovana više nego što joj se priznaje. Oni efikasno pronalaze pomoć na internetu, savjete, besplatne kurseve i zainteresovani su da saznaju različite, veoma složene stvari. Generacija milenijalaca vjeruje u klasično obrazovanje.
Post-milenijalci najbolje uče posmatrajući svijet i ljude oko sebe. Često prihvataju volontiranje da bi stekli iskustvo, upoznali ljude i gradili mrežu kontakata. 72% ispitanih tinejdžera želi sopstveni posao u svom, nezavisnom okruženju. Oni se ne plaše nezaposlenosti, jer smatraju da se svakoga dana otvaraju nove online mogućnosti.
Generacija Zed je rođena od 1997. do 2010. godine. To su mladi ljudi koji su odrasli u periodu cvjetanja interneta tj. bržeg protoka informacija te razvoja tehnologije. To je utjecalo na na njihov pogled na svijet njihov način borbe za svoja i tuđa prava, razvijanje solidarnosti i svijesti o vlastitoj vrijednosti. Ti mladi ljudi neće da rade za sitan novac, niti tamo gdje nisu poštovani. Naučili su vrijednost slobode i ne libe se za nju boriti.
Generacija Alfa su djeca rođena od 2010. do 2025. godine. Prva su generacija u potpunosti rođena u 21. stoljeću. Također su poznati pod nazivom iGeneration, te su oni djeca milenijalaca.
Generacija Alpha koristi pametne telefone i tablete kao nešto sasvim prirodno i bez čega ne mogu zamisliti svoj život. Ne plaše se nove tehnologije ili dodirivanja dugmadi kako bi naučili za šta ta dugmadi služe. Generacija Alfa uči iskušavajući nove stvari, a odrasta uz glasove kao što su Siri, Alexa i Google asistenta u njihovim domovima i na mobitelima.
Činjenica je da, dok mislimo da djeca samo igraju igrice, neka od njih, zapravo, već danas stvaraju svijet budućnosti. Istražuju robotiku, programske jezike, virtualnu stvarnost.
Generacija Beta je rođena u vremenu vještačke inteligencije a računa se od 2025. do 2039. godine.
Prilagodba mladih je mnogo brža nego kod starijih. Dok su se djeca generacije Z oduševljavala mogućnostima računara i interneta, kod Alfe se to već podrazumijevalo, a kod Bete će uzeti primat u odnosu na stvarnost.
Oni koji rade s mladima imaju za obavezu prvo da shvate te mlade ljude pa da pronađu najbolji pristup njima što zahtijeva prilagodbu i svakodnevno učenje. Svjesni smo da su mladi danas informatički sposobniji od njihovih učitelja, ali da li tu svoju sposobnost koriste na pravilan način ili im služi za zloupotrebu?!
Internet je donio mnoge pogodnosti u obrazovni sistem (dnevnik, pristup informacijama, obogatio nastavne metode) no, šta je uzeo!?
Jesmo li izgubili neposredni kontakt i empatiju? Poseban izazov je AI ili vještačka inteligencija! No, da li nas je historija naučila da je pogrešno svijet gledati u crno-bijeloj tehnici? Vatra, barut, nuklearna fuzija, TV, nanosvijet, internet.. sve je to u početku dočekivano sa potpunim oduševljenjem i odobravanjem ili potpunim negiranjem dobrih strana i ogorčenjem.
No mora li to zaista biti tako!? Danas je i internet kao nekad vatra, ili nuklerarna fuzija. Naučimo li ih kontorlirati svijetu će donijeti brojne benefite, podlegnemo li im, eto nam požara umjesto logorske vatre koja grije, eto nam nuklearne bombe umjesto nuklearne elektrane. Nikada nije rješenje u okretanju glave nego u suočavanju, analizi i planiranju. Vještačka inteligencija je tu i ne može se ignorisati!
Kako joj pristupiti i koliko joj prostora dati u našim životima? Šta uraditi sa ljudskom maštom, kreativnošću, idejama kad sad drugi za nam misle, kreiraju, maštaju? Na šta se onda svodi ljudska djelatnost? Šta je istina u svijetu manipulacije? Sta je stvarnost a šta uobrazilja? Hoće li metauniverzum biti važniji od stvarnog svijeta?
Koji svijet uzima primat, virtuelni ili osjetilni? Kojem dati prednost i može li se balansirati?
Je li obrazovanje prevaziđeno ili se može prilagoditi novoj stvarnosti? Može li škola odgovoriti današnjim izazovima? Ubija li školski sistem ljudsku kreativnost? Može li škola biti zanimljiva u vremenu AI? Šta je to što vještačka inteligencija nema, a škola ima?
Ovo su samo neka pitanja na koja treba odgovoriti!
Šta je istina u svijetu manipulacije? Gdje je mjesto religiji u digitalnom dobu? Kako religija gleda na izazove novog doba?
Stanje muslimanskog svijeta danas ne ulijeva mnogo optimizma, jer u mnogim situacijama se više oslanja na prošlost, umjesto da se fokusira na sadašnjost i da gradi budućnost.
Moglo bi se propitivati ulaganje značajnih sredstava u nešto što bi se moglo okarakterizirati prostom zabovamo, dok druge nacije, nemuslimanske, jasno fokusiraju svoje resurse na razvoj tehnologije, poput vještačke inteligencije, jasno pokazujući razliku u prioritetima.
Neka podigne ruku onaj ko zna barem za jednu osobu oboljelu i umrlu od karcinoma!
Postoji li lijek za tu bolest? A riječi Miljenik Njegova: “Liječite se, jer Allah dž.š. nije spustio bolest, a da s njom nije spustio lijek, osim za smrt, jer za nju nema lijeka!”
Kad bismo se smjeli kladiti gdje će biti pronađen lijek za karcinom, ko bi se opkladio na islamski svijet, a ko na Zapad? Zapitajmo se zašto? Ko je iznevjerio prvi Božiji imperativ?
Zapad je puno ranije prioritetizirao svoje ciljeve i već sada ima značajnu prednost u svemu, jer je nauci posvetio potrebnu važnost.
Napravimo mali test!
Neka podigne ruku onaj ko zna ko je ovaj čovjek! (Omčo) a ovaj? (Baka Prase)
A sada neka podigne ruku onaj ko zna ko je ovaj čovjek! (Mahir Hadžić)
A ovaj? (Adnan Mehonić).
Danas, nažalost, živimo u svijetu pogrešnih uzora, kada one istinske uzore moramo poput dijamanata tražiti po bespućima interneta i stvarnog svijeta! A ono što je bestseller i nije the best!
Prvu dvojicu neću objašnjavati, o njima se dovoljno zna! I ne zaslužuju da ih se ovdje spominje.
Mahir Hadzić je dobitnik jedne od najpretižnijih nagrada iz matematike, Adams Prize, istu nagradu je dobio Stefan Hawking, a Mahir ju je dobio za parcijalne diferencijalne jednačine.
Adnan Mehonić je doktor nauka, spada među najveće svjetske inovatore starosti ispod 35 godina, bavi se istraživanjem nanotehnologije, koja je zapravo primjena fizike i elektronike, kreira memristore koji zamjenjuju tranzistore čime ubrzava algoritme umjetne inteligencije, a što je mnogi bliže sinapsama i neuronima ljudskog mozga.
Primjena ovog znanja je ključ nauka budućnosti. Oni će kao i većina drugih pozitivnih inovacija olakšati ljudima život jer se mogu koristiti u medicini, naukama, prirodi, industriji i drugim sferama ljudskog djelovanja. Možda je upravo u nanotehnologiji rješenje mnogih bolesti! Nažalost, Mahir svoja znanja i istraživanja vrši u Velikoj Britanijia, ne u svojoj domovini.
Znate li ko je ova mlada žena?
Ona je Alma Milišić, sestra naše profesorice Fatime, bivša učenica ove škole! Danas je Amila poliglota, aktivno govori arapski, engleski, turski, španski, talijanski, portugalski a trenutno uči kineski, mandarinski, njemački, vijetnamski, svahili, hausa i ajmarski jezik. Radi kao novinar Al Jazeere i španski kralj joj je dao diplomu da može Špance podučavati španski!
E zašto spominjem ova ljude?
Dok jedni pažnju privlače glupostima i tako nude pogrešne uzore mladima, drugi su naredbu “Ikre” uzeli kao svoj imperativ i drže ga se, i zato prednjače u svemu, dok ima muslimana koja se spori oko fetvi iz 8. ili 9. stoljeća, pa naš kalendar kao da ide unazad.
I zato sam pristao da govorim danas, želim da sa sebe skinem odgovornost i ispunim emanet dalekovidog vakifa da se ovdje proučava i ono što zahtijeva vrijeme.
Stoga, čestitam djevojkama i mladićima koji žele biti promjena nabolje u našem društvu. Oni su svjesni kur’anske parole da se “stanje jednog naroda neće promijeniti dok on sam sebe ne promijeni”! Hvala upravi škole što ih u tome podržavaju, hvala Upravi za obrazovanje i nadam se da je ovo samo kamen-temeljac budućih aktivnosti na osuvremenjivanju obrazovnog procesa u medresama.
Moramo iskoristiti prirodnu, ljudsku inteligenciju koja će pomoću vjetačke inteligencije omogućiti da čovjek živi u skladu sa prirodom i odgovornim pristupom svijetu koji nas okružuje. Buditi svijest o onoj iskonskoj da je “vatra (vještačka inteligencija) dobar sluga, a loš gospodar” i da je ljudska moć ograničena Bozijom svemoći!
(Tekst je obraćanje profesora Edina Balte na Panel diskusiji “Umjetna inteligencija i sigurnost u obrazovanju: Izazovi novog vremena” koja je, povodom Svjetskog dana obrazovanja, održana u Gazi Husrev-begovoj medresi)
(Preporodo.info)
