Prospekt mogućeg “vječnog” procesa integracija u EU kroz njemački plan je posebno poguban za BiH
Pitanje integracije u Evropsku uniju je ključno za mnoge zemlje koje pretendiraju da postanu dio ovog bloka, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Kada je Njemačka iznijela svoj plan da se taj proces reformira, namjera je bila dobra, ali potencijalni ishod, posebno za BiH, mogao bi biti poguban.
Lista kandidata za članstvo u EU je dugačka. Tu su zemlje Zapadnog Balkana (BiH, Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Albanija), Moldavija, Ukrajina, Turska i Gruzija, s tim da i Armenija pretenduje da postane članica u budućnosti.
Bez obzira na čekaonicu koja je poprilično popunjena, proces integracije je zastao. Od 2013. godine, kada je u EU zvanično primljena Hrvatska, EU je čak i izgubila jednu članicu, kada je Velika Britanija 2016. godine provela takozvani “Brexit” referendum, a onda i 2020. zvanično istupila iz bloka.
Naravno, integracija u EU nije pitanje koje se tek tako može riješiti. Proces od dobijanja statusa kandidata do integracije može trajati godinama, a za Tursku čak i decenijama, iako se to može shvatiti kao iznimka.
Samim tim, bio je potreban plan, kao što ga je iznijela Njemačka i podržala Francuska, kako bi se proces integracija olakšao i kako bi države kandidati mogle vidjeti benefite članstva i prije nego što dobiju sva prava, ali i obaveze, ulaska u Evropsku uniju.
Njemački plan: Kako najbolje namjere mogu imati katastrofalne posljedice
Njemački plan je, u svojoj suštini, dobar za ono kako EU vidi svoje potencijalne članice. Identifikovan je problem da proces integracije jednostavno traje predugo, a da zemlje kandidatkinje ne vide benefite koje EU donosi, koje bi dobili po okončanju ovog procesa.
U tom kontekstu, njemačkim planom bi se ovaj problem riješio. Zemlje kandidatkinje bi dobile ograničen pristup jedinstvenom tržištu, što je svakako najveći ekonomski benefit ulaska u EU.
Međutim, ovakva integracija bi mogla biti pogubna za Bosnu i Hercegovinu, značajno više nego bilo koju drugu zemlju koja je u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.
BiH je, na određen način, specifičan slučaj jer se proces pristupanja EU ne shvata samo kao pravno i privredno usklađivanje s Briselom, već i mogućnost izmjena unutrašnjeg uređenja koje bi od naše zemlje napravilo funkcionalnu zemlju.
U tom kontekstu, dobiti glavni benefit ulaska u EU bez temeljnih promjena moglo bi imati više negativnih efekata.
Prije svega, izgubio bi se interes da domaći akteri istinski razgovaraju o reformama unutar zemlje, imajući u vidu da se ulazak na jedinstveno tržište već ostvario.
Iako se i u samom planu navodi da ovo nije zamjena za EU integracije, namjere su jedno, a realnost drugo. Dobar dio zemalja, uključujući i BiH, u EU želi zbog privrednih interesa, odnosno mogućnost olakšanog izvoza na tržište od 500 miliona ljudi.
Samim tim, plan da se proces EU integracija olakša mogao bi ga, u slučaju BiH, potpuno zaustaviti, jer bi se izgubila glavna tačka interesa da se proces uopšte odvija.
U tom slučaju, BiH bi se mogla naći u “vječnoj čekaonici” za punopravno članstvo u EU, a unutrašnje uređenje koje se pokazalo kao disfunkcionalno će dobiti pojedine benefite kao nagradu koju apsolutno ne zaslužuje.
Crna Gora i Ukrajina ga odbile, Albanija prihvatila
Ovaj plan, koji je bio fokus Samita EU-Zapadni Balkan u Crnoj Gori, već su odbile neke zemlje. Primarno, predstavnici Crne Gore su se javno usprotivili, a njihovo opredjeljenje ima smisla kada se uzme u obzir gdje se ova zemlja nalazi u procesu integracija.
Crna Gora, prema priznanju i Brisela, nalazi se suštinski pred vratima članstva u EU i prihvatanje plana kojim bi se stvorila “čekaonica” za članstvo, čime bi se i okončanje njihovog procesa integracija moglo prolongirati, moglo bi biti pogrešan potez.
Ukrajina je također odbila da prihvati njemački plan, što također ima smisla kada se uzme u obzir da Kijev smatra kako može odmah postati članica EU, ali da ih u tome sprječava aktuelna agresija Rusije na ovu zemlju.
Ako bi Ukrajina prihvatila plan, postoji strah među njihovim predstavnicama da bi se njihova EU integracija “zamrznula” i da bi se dobijanjem nekoliko benefita članstva zamijenilo punopravno članstvo u ovom bloku.
Albanija, s druge strane, je javno prihvatila i podržala plan jer je to ispunjenje njihovih interesa. Imati glas za stolom kada se donose odluke je manji interes za Albaniju nego što je ekonomska integracija, koja bi se njemačkim planom omogućila.
Ne treba zanemariti i činjenicu da albansko rukovodstvo svoj interes vidi i u brojnoj dijaspori s kojom bi se mogla spojiti na višem nivou, kada bi dobili čak i ograničen pristup jedinstvenom tržištu, a to se može navesti i kao glavni interes Tirane.
Naravno, ove zemlje su specifične na svoj način i ne mogu se porediti s Bosnom i Hercegovinom, posebno jer ove zemlje ne mogu da se porede s BiH u kontekstu toga koliko se može izgubiti ako plan bude usvojen.
Ukrajina i Crna Gora će možda dobiti sporiji put ka punopravnom članstvu, ali bi naša zemlja usvajanjem i apliciranjem njemačkog plana mogla izgubiti potencijalno jedinu realnu šansu da se u BiH održe neophodni razgovori o tome kako će zemlja krenuti dalje.
klix
