BiHPrivreda

Poslovna etika nije tečaj iz filozofije, već grana menadžmenta koja štiti kompaniju od štete i incidenta

„Glava kuće“ mora biti istinski opredjeljena za poslovnu etiku i usklađenost svoje kompanije ili institucije. Ukoliko stojite na čelu organizacije, a ne vidite svrhu u tome da uskladite svoje poslovanje sa zakonskim obavezama, da uredite procedure po kojima će postupati Vaši uposlenici, da uspostavite etički kodeks ponašanja da bi vam se uposlenici u svakoj prilici vodili profesionalno i etično, oduševljavajući klijente – ne morate dalje čitati, tekst nije Vama namijenjen.

Etika i biznis – to je nespojivo! Čest je ovo komentar, ili pritajeno razmišljanje, na spomen poslovne etike u našoj zemlji, ali dolazi uglavnom od onih koji se nisu susretali, ni teorijski ni praktično, s ovom granom menadžmenta. Oni koji rade u i sa firmama iz zemalja naprednih ekonomija znaju da je poslovna etika standard savremenog biznisa, da nije riječ ni o kakvom filozofskom teoretisanju, već o sistemu koji uvodi red u poslovanje. Na koji način? Vlasnik ste ili direktor kompanije, ministar ili načelnik, menadžer, rukovodilac – upravljate organizacijom. Ili ste na putu da to postanete. Imate li vremena za jedan kratak razgovor, samo nekoliko minuta? Može? Hvala Vam.

Jeste li u potpunosti zadovoljni poslovnom etikom i profesionalizmom svojih uposlenih? Desi li se da Vam ponekad bude neugodno pred klijentima i poslovnim partnerima zbog propusta nekog uposlenika, njegove bahatosti, ili – i to se dešava – lopovluka? Razmišljali ste sigurno o tome da Vam je dobar posao izmakao zbog nemara, neznanja ili zlovolje neodgovornog pojedinca u organizaciji. Sumnjate da neki od njih čak i potkradaju Vašu (boljereći svoju) kompaniju.

Vi imate procedure poslovanja, i one su brojne, zasigurno. Stojite čvrsto iza njih. Usklađene su i sa obavezama i sa potrebama? Ko Vam ih provjerava?

Kakav bi bio Vaš stav o tome da ih provjerite zajedno s Vašim uposlenicima? Složit ćete se da uposlenici, kao implementatori Vaše zapisane zamisli, najbolje znaju koliko se te procedure provode u praksi, koja od pravila možda nije moguće provesti na terenu, te gdje postoje rizici za nepoštivanje procedura,  pojavu nepravilnosti i nastanak štete. Mislite li da postojeće procedure uposlenici dovoljno ne razumiju, ili da ih čak i ne poznaju? Zašto ne provjerite? Smatrate li da se uposlenici boje ukazati na rizik zbog propusta u procedurama? Zašto? Zbog straha od odmazde ili zbog smanjivanja mogućnosti „lova u mutnom“? Mislite li da bi Vam jedna takva provjera procedura, zajedno s uposlenima, mogla pomoći, da bi mogla dati jasniju sliku poslovanja? Da? Super, onda možemo ići dalje.

Pretresli ste procedure, zajedno s uposlenicima – uvidjeli ste rupe i rupice u sistemu, uredili ste pravila igre, uskladili ste ih i sa zakonskim obavezama, i sa potrebom poslovanja, i sa vrijednostima koje promovirate. Međutim, uvijek postoje slučajevi koji ostaju nepokriveni pravilom, situacije u kojima uposlenik ostaje nasamo sa svojom odlukom. Opravdana je sumnja da svi uposlenici u takvim situacijama mogu pravilno razlučiti i odlučiti etično postupiti. Mogu li, uostalom, svi imati iste stavove o tome šta je etično, a šta nije? Poslovnu etiku moguće je standardizirati, usaglasiti jedinstven etički kodeks ponašanja za sve uposlenike kompanije. Pa i za one s kojima sarađujete, ukoliko to želite, jer i partner gradi Vašu reputaciju. I taj kodeks zapisati.  Jeste li etičkim kodeksom pokrpili rupe koje niste mogli pokriti procedurama?Provjerite još jednom. Da? Odlično, možemo nastaviti.

Procedure su, dakle, dopunjene i etičkim kodeksom – pravila poslovanja sada su potpuno jasna. Hmm. Uposleni ih vjerovatno neće niti pročitati, računate, pravila će opet ostati mrtvo slovo na papiru. Šta Vas sprječava da svoje slutnje provjerite, da testirate uposlenike? Ako ste sigurni da neće moći položiti test, zašto ih prije testa ne biste educirali, i o pravilima i o svim mogućim posljedicama, kako po kompaniju tako i po uposlenika pojedinca, ukoliko se ta pravila ne poštuju? Polaganje testa može biti uvjet za napredovanje, ili nazadovanje, pa i za produženje radnog odnosa. Drastične mjere zavise od toga u kojoj mjeri Vaš biznis zavisi od poštivanja procecedura. Vjerujete da bi edukacija, testiranje i mjere po rezultatima testiranja mogli osigurati poznavanje procedura od strane uposlenih? Da? Idemo dalje.

Pravila su uspostavljena a sada su i svima poznata – poznavanje pravila uposlenici su dokazali na testu. Ipak, činjenica da svi uposlenici znaju pravila posla Vama nije garancija da će ih se svi i pridržavati. U neke od uposlenika imate i sumnje, i pristigle prigovore od ranije, ali teško je tome upratiti trag. Ne možete ih sve kontrolisati? Upravu ste, vjerovatno. A mogu li oni sami sebe kontrolisati? Neke probleme vide i saznaju uposlenici među sobom, neke primijete klijenti, a neke spoznaju poslovni partneri. Ko će progovoriti? Vama je informacija prijeko potrebna, trebate saznati nepravilnost, i namjernu i nenamjernu, pravovremeno, da biste je mogli spriječiti i otkloniti uzrok.

Zašto bi Vam iko išta rekao, u društvu niko ne voli biti izdajica?

Prvenstveno, da bi zaštitili sebe! Već ste ih educirali o posljedicama nepravilnosti koje mogu sezati i do gubitka radnih mjesta, svako može biti kolateralana šteta incidenta. Zbog nepravilnosti koje pravi pojedinac trpe ili mogu trpjeti svi. Neophodno je podići svijest uposlenima o svim posljedicama nepravilnosti: skandalima, finansijskim sankcijama, administrativnoj zabrani, tjeranju klijenata, raskidanju uspješnih partnerstava, smanjenju dobiti, gašenju radnih mjesta itd. Kako podići svijest o posljedicama nepravilnosti? Govorite jasno o nepravilnostima i njihovim posljedicama, javno se obraćajte uposlenicima, javno se opredijelite za suzbijanje nepravilnosti, uspostavite jednostavne načine edukacije o tome, iznesite argumentaciju, omogućite savjetovanje. Sami potaknite dostavljanje informacija o nepravilnosti – nagradite prijavitelja! Jeste li? Da? Očito je da ste odlučni istrajati u ovom procesu, zato nastavljamo.

Sad su svi svjesni rizika od nepravilnosti. Međutim, neki će i dalje kršiti pravila, neki jer su nemarni, a neki jer su nelojalni, „love u mutnom“ iz različitih interesa. Imate korov koji sprječava rast zdravih stabljika. Odlučni ste iskorijeniti ga da zaštitite biznis i zdrav rast kompanije. Međutim, ne prepoznajete korov najjasnije, sumnjičavi ste i bojite se da sumnja ne napravi veću štetu, gdje strada nevini, a ostaje štetočina. Treba Vam dokaz. Uposlenici, iako educirani i svjesni posljedica nepravilnosti i neetičnosti pojedinaca, još šute. Znaju da im slijedi i nagrada, ali i dalje šute. Strah! Ne smiju ili im je neugodno skrenuti pažnju na sebe. Neki bi ispričali sve, ali da se ne zna da su to oni. Zašto im ne osigurati anonimnost, da mogu prijaviti lošu praksu, krađu, pronevjeru, nemar, neznanje, bahatost „korova“ – bez straha od odmazde? Zašto ne uspostaviti siguran sistem za prijavu nepravilnosti? Šanse da dobijete pravu informaciju u pravo vrijeme, kroz sigurnu „etičku liniju“ prijave, višestruko se povećavaju. Hoćete? Da? A zašto i ne biste.

Stanite. A šta ako anonimno budu lažno prijavljivali? Nije to rijetka pojava, zlonamjerni jedva čekaju podmetnuti kolegi. I klijenti znaju biti čudni, i poslovni partneri možda imaju neki personalni problem s Vašim osobljem. Onda provjerite prijavitelja. Danas postoje metodologije, setovi pitanja čiji Vam odgovori razotkrivaju vjerodostojnost prijave. Želite biti stopostotno sigurni u prijavu nepravilnosti? Nemojte stati onda na provjeri prijavitelja, provjerite i osumnjičenog, i moguće svjedoke! Priča uvijek ima dvije strane, najmanje, svaka strana ima svoje razloge i dokaze. Imenujte ljude od povjerenja koji će to ispitati, istražiti. Hoće li Vaši istražitelji od povjerenja znati to ispitati? Dajte im instrukcije! Neka odu, ispitaju i zapišu sve. Sada imate slučaj, imate informaciju! Provjerenu, autentičnu, zapisanu. Dobro, šta ćete onda s njom? Vratimo se kratko na početak.

Procedure ste uspostavili da bi se poštivale. Ustanovili ste, s nepobitnim dokazima, da ih je neodgovorni pojedinac u organizaciji prekršio. Koje su tačno procedure prekršene? Na kojim je mjestima etički kodeks pogažen? Potcrtali ste sve prekršaje, poredali ih i numerisali? I, šta kažu propisi, kakve sankcije slijede za te prekršaje? I njih ste pobrojali. OK. Dakle, sada imate izvještaj: prijavu koju ste provjerili, zapisnik istrage, listu prekršenih pravila i proizišlih sankcija. Ne morate razbijati glavu šta dalje činiti, jer ste se prethodno pripremili i sve detaljno uredili. Sistem je obavio posao.

Dug smo put prešli, pa da se podsjetimo: uredili ste pravila, omogućili i uposlenima da se o njima izjasne, educirali ste ih, kroz testiranje ste se uvjerili da su ih usvojili, potom ste pravila promovisali, budili svijest o svim posljedicama njihovog kršenja, omogućili prijavu i nagradu prijavitelju, napravili mehanizam rješavanja. Uspostavili ste zaštitni sistem u koji se, ilustrativno rečeno, provalnik sada svjesno sam zapleo, aktivirao alarm i pozvao zaštitare da ga privedu. Sistem koji Vas je poštedio da, ponovo ću ilustrirati, u pidžami noću izlazite da se tučete i ganjate s provalnikom ili neželjenim zalutalim pijancem. Vi možete biti zadovoljni vlasnik koji je sistemom prventivne zaštite spriječio štetu i spasio svoj biznis.

Dobro zvuči! Međutim, Vi za sve ovo, i pored velike želje i nasušne potrebe, nemate vremena. Ne može se, uostalom, ni očekivati da čitav ovaj posao Vi sami provodite. I ne treba, niste ni u mogućnosti, na kraju krajeva. Taj posao radi Compliance Officer, menadžer ili oficir za poslovnu etiku i usklađenost. Na Vama je samo da ga angažujete  – i da mu čvrsto stanete iza leđa.

Etika i biznis … Hvala Vam za razgovor i izdvojeno vrijeme!

Rusmir Pobrić
menadžer poslovnog razvoja u Net Consulting
e-mail: rusmir.pobric@netconsulting.ba
web: www. netconsulting.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close