Više od 20.000 djece u BiH boluje od autizma!

Iako nema službenih podataka koliko je djece oboljele od autizma u Bosni i Hercegovini, pretpostavlja se da ih ima više od 20.000. Statistike evropskih udruženja govore da svako 110. dijete oboli od autizma, odnosno od hiljadu djece šest ima pokazatelje ove bolesti.

Masovnija pojava

Problem u BiH predstavlja to što naša zemlja nema adekvatnu ustanovu u kojoj bi se ovoj djeci pružila potrebna medicinska pomoć. Tako već godinama uzalud roditelji djece oboljele od autizma u Tuzlanskom kantonu traže od vlasti da se počne s gradnjom centra.

– Vlada TK formirala je radnu grupu, ali mi smatramo da je to kupovanje vremena i skupljanje političkih poena za izbore. Djeca oboljela od autizma ne mogu čekati – kaže Meho Sadiković, predsjednik Udruženja roditelja djece s autizmom (URDOSA).

Kada su u pitanju djeca i osobe s autizmom, Tuzlanski kanton je prema nezvaničnim podacima vodeći u našoj zemlji. Evidentirano je oko 80 djece s poremećajem iz autističnog spektra, a značajan broj njih je bez ikakvog tretmana i podrške, što otežava funkcioniranje cjelokupne porodice.

Alarmantan je i podatak doktora da s područja općine Lukavac dolazi najveći broj takvih osoba.

– Prema broju pacijenata, odnosno djece koja dolaze na tretmane, mogu istaći da je najveći broj s područja općine Lukavac u posljednje vrijeme. Nažalost, nemamo zvaničnih statistika o broju oboljelih, ali bi masovnija pojava s područja ove općine trebala i morala biti predmet istraživanja. To bi mogla biti i tema magistarskih i doktorskih radova budućih ljekara – kazao nam je mr. sc. Samir Smajlović, logoped Klinike za pedijatriju UKC-a Tuzla, smatrajući da je bh. prosjek oboljelih veći od evropskog.

Noćna mora

Svjetski stručnjaci još vode polemike o tome šta je, zapravo, autizam, je li to bolest, stanje ili sindrom.

Dok neki oboljeli od autizma nikad ne nauče govoriti, drugi vrlo rano upadaju u oči svojim biranim jezikom. Jedni su motorički nespretni, drugi satima crtaju, jedni su mentalno ograničeni, drugi imaju izuzetnu sposobnost pamćenja brojeva ili računanja.

Međutim, svi pokazuju jednolične uzorke ponašanja koji se uvijek ponavljaju i imaju poteškoća integrirati se. Najteže je roditeljima, kojima je zbog nebrige odgovornih institucija život pretvoren u pravu noćnu moru.

– Diskriminaciju na sve moguće načine vrši cijelo društvo, od države, preko zdravstva, pa do školstva. U ovoj našoj Bosni nigdje nisi dobrodošao s takvim djetetom. Nisam zaposlena, niti bih mogla raditi pored takvog djeteta. Ne bi ga niko ni čuvao, jer nas i društvo izbjegava – kaže Senada Sadiković, majka 24-godišnjaka oboljelog od autizma.

Potreban tim stručnjaka

Prema riječima doktora Smajlovića, za uspješnu rehabilitaciju potreban je cijeli tim stručnjaka. Sve kreće od pedijatra, neuropsihijatra, logopeda do, na kraju, okupacionog terapeuta.

– Najveći uspjesi u rehabilitaciji postižu se prilikom rane dijagnostike autizma kod djece od dvije do tri godine. Uspješna intervencija može se postići prilikom 30 do 40 sati rada sedmično, te dvije do tri godine intenzivnih terapija. Učešće porodice prilikom integriranja u okruženju, kao i stalni nadzor profesionalnih osoba koje rade s djecom, neophodni su – kaže doktor Smajlović.

avaz