Said Šteta: Ivaniću, Ivaniću, pokislo ti perje

bulle 2015-07-08

Najmlađi doktor nauka u bivšem političkom sistemu čija se krivulja uspona propinjala, baška vertikalno, već je, 1988. godine izabran za člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Ovu biografsku crtu, sada bi Ivanić najradije brisao, ne zbog svog uspjeha, koliko zbog pomena da je Bosna i Hercegovina tada bila republika, sa svim oblicima državnosti, te da je Dayton retardno unakazio njezino tisućgodišnje državno ustrojstvo. Potom predoziran nacionalizmom, koje li kontradikcije, 1994. godine, osniva Srpski intelektualni forum, što ga je sačuvalo direktnog istupa, da recimo mora kao Vučić na jevrejskom groblju dokazivati svoje srpatvo ili pak Dodik, dilajući cigarete za srpsku stvar, u vrijeme otvorenog pokolja nad nesrpskim stanovništvom, vođenim od strane tadašnjih srpskih elita.

Osnivanjem Partije demokratskog progresa 1999. godine, tek samo ukoričene priče o demokraciji i ekonomskom prosperitetu, biva ponovo katapultiran na političku scenu. Ipak dala mu se šansa, da zaigra u tom novom ruhu, nakon reinkarnacije iz jednog tempiranog komuniste u nacionalističkog prvaka, u višepartijskoj bari političkoga nadmetanja. I ponovo vrtoglavo skače na pijedestal, prvo Republike srpske a potom na kormilo diplomacije Bosne i Hercegovine, 2007. godine, nakon čega pada u zatišje sve do općih izbora prošle godine kada ulazi u Predsjedništvo BiH.

Još nam u ušima odjekuju slogani govorljivog, iz vremena komunizma dobro utreniranog, političkog oratora, kakav je Mladen Ivanić. Još nas drži onaj fini osjećaj jeze, kao blag povjetarac s prve večeri, slušajući, kako će se njegov rad bazirati na ekonomiji, te kako će, kada građani budu bolje živjeli u Bosni i Hercegovini, prestati potreba za nacionalnim naduravanjima. To će biva nestati, nako samo od sebe. Ljepota življenja, koja se u retoričkim šećerlamama zagovornika nove epizode političkog moleriranja ove napaćene Bosne i Hercegovine, i onim što su slabo apetitli, izmamila je slinu. Uđe Mladen ispod Grmeča a ne onaj sa Kozare, što je i geografski pa i ideološki bitno različito, u predsjedništvo Bosne i Hercegovine i sunce obasja one, već odavno, memli prostore. Začudo!

Ne prođe malo ali se sa njegovom ćehrom, onim drugim licem, vrati još više mema pa se zidovi Predsjedništva BiH počeše runiti iznutra.

Imajući uvijek respekt spram onim što i drugi kažu, navest ću samo nekoliko njih, koji su svojevremeno rekli što misle o Ivaniću. Tako univerzitetski profesor Marko Tadić kaže: „On ima dva politička lica: jedno u Banjoj Luci, drugo u Sarajevu.“

Banjalučanin, Slobodan Popović, nekadašnji potpredsjednik SDP-a rekao je:“ Ivanić se pojavljuje kao veći jastreb od SDS-ovih jastrebova. On, očito svjestan ekonomskog kraha u RS-u, čiji je kreator, pokušava da već po oprobanom receptu javnost u RS-u skrene u zonu srpske nacionalne ugroženosti u manjem entitetu i BiH.“

Mirko Banjac ide dalje pa za Ivanića kaže: “ Razočarao me je kao političar, ali prije svega kao ekonomista. Bio sam siguran da zna mnogo više. Izgleda da sam se prevario u procjeni.“

I završit ću sa Stočaninom, Nijazom Durakovićem, koji je davno rekao: “Bio je član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, koju tako nerado spominje i koju bi za vječna vremena da sahrani. Ivanić je prosvijećeni nacionalist, dobar praktičar, koji u svakom momentu zna da mora igrati na kartu RS-a. I što manje spominjati nekakvu cjelovitu, jedinstvenu ili sličnu Bosnu i Hercegovinu. Ako bismo poredili sa pokerom, taj bez fula ne ulaže ni centa.“

Nošen pričom o ekonomiji, čije reference fakat posjeduje, makar akademski, osvojio je srca i mnogih Bošnjaka. No, naivnost češke sobarice trajala je samo do pominjanja Rezolucije o Srebrenici, kada je vrli ekonomista, digitronski do najduže decimale izračunao, da je pogubno izglasati pomenutu rezoluciju. On čak piše i pismo generalnom tajniku UN-a, Ban Ki-Munu, da se ta rezolucija ne usvoji, kukumakajući kako o njoj nema koncenzusa u Predsjedništvu BiH.

Dalje tvrdi da je tema Srebrenica, sa ovom rezolucijom politizacija. Time on relativizira genocid koji je potvrđen pred međunarodnim sudom pravde, na način, da je važniji onaj moment kada ratni zločinac Mladić dijeli „toblerone“ čokolade bošnjačkoj djeci u onoj žici u Potočarima, pred naručenim kamerama, nego li silovanje, klanje i ubijanje pod njegovom komandom, nakon te čokolade.

U emisiji Interview20 na pitanje novinarke Sanele Prašović, zbog čega ne želi glasati da Bosna i Hercegovina uđe u NATO savez, odgovorio je, pazite ovo: „Zato što bi to značilo da sutra NATO snage mogu biti na granici Bosne i Hercegovine i pucati na Srbiju.“

Član Predsjedništva nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, ne znajući koju poziciju obnaša, zadnjom je izjavom popišao vlastito perje, tako da će dalje teško poletjeti, makar u očima bosanskohercegovačkih građana kojiima vrana još nije sletjela na glavu i mozak popila.

Bit će ekonomski isplativije, politički dabet zrelije, da se Mladen Ivanić vrati svojim studentima gdje mu još njegova priča o „ekonomiji“ pije vode a ne deblja novčanike. Dijetalno baška.

Na trenutnoj poziciji koju obnaša, vidi se samo još jedan nacionalistički klon!