Vijećnicu je odredila istorija

Prisustvovat ću koncertu u Vijećnici 28. juna – sa natpisom ili bez, savršeno svjestan prošlosti i sa jednom željom: prvo poredajmo stvari u glavama, a onda ćemo se znati dogovoriti o natpisima na zidovima

(Oslobođenje – Jelena MILANOVIĆ)

• Fondacija koju su osnovali Francuska i Grad Sarajevo, a kojoj su se priključile i brojne evropske zemlje uz finansijsku podršku EU, priprema obilježavanje stote godišnjice Prvog svjetskog rata. Istakli ste kako je manifestacija prvenstveno usmjerena ka mladim generacijama. No, Francuska je uključena i u obnovu Olimpijskog muzeja u Sarajevu. Kako ste zadovoljni pripremama za ovaj veliki događaj?
– Iako se sada prioritet naravno daje popravci šteta koje su prouzrokovale poplave u BiH, gdje je angažman Francuske konkretan i odlučan, mi u isto vrijeme nastavljamo pripreme za obilježavanje Stogodišnjice. Mnogo nas radi na tome zajedno sa Fondacijom Sarajevo, Srce Evrope, Evropskom unijom i nekoliko evropskih zemalja kao i sa brojnim bosanskim kulturnim i sportskim radnicima.
Da, zadovoljni smo kako teku ove pripreme, iako znamo da je pažnja javnosti zaokupljena i drugim brigama ili interesima: još ću govoriti o ovoj prirodnoj katastrofi koja je nedavno pogodila zemlju i izazvala brojne žrtve i velike štete; znam i koliko je ushićenje u javnosti zbog fudbalskog prvenstva, a zmajevima želim najveći mogući uspjeh! Još sam više svjestan značaja tog posla, jer je upravo Francuska prije više od dvije godine na svoju inicijativu, kao što to vaši čitaoci već znaju, predložila organizaciju događaja nosilaca poruke pomirenja i mira; jedne jednostavne poruke, nakon jednog stoljeća ratova, dok u svijetu, ne tako daleko od nas, neki sukobi još traju a drugi nastaju. Ova poruka je zaista upućena mladima.

Snažna poruka cijelom svijetu

Među najsimboličnijim projektima koje organizujemo, u Vijećnici će 28. juna gostovati Bečki filharmonijski orkestar u koprodukciji sa France Télévisions, ZDF-om i BHRT-om. Već u nedjelju, 22. juna, voziće se trka Sarajevo Grand Prix, zajedno sa Tour de Franceom, gradovima Sarajevo i Istočno Sarajevo, Biciklističkim savezom BiH, uz učešće ranijih legendarnih pobjednika Tour de Francea, a u znak sjećanja na Tour de France 1914. godine, kada je polovina učesnika, elita tadašnje Evrope, izgubila živote u borbama koje su uslijedile. Premijera filma “Mostovi Sarajeva”, na kojem je radilo trinaest režisera – među kojima i Aida Begić – prikazaće se u Sarajevu 26. juna; ovaj film je već prikazan na Kanskom festivalu i veoma dobro je primljen.  Osim toga, brojni koncerti, razmjene studenata, izložbe, debata ideja na inicijativu drugih evropskih zemalja kompletiraju ovaj program.
Želim i da naglasim da će snažna poruka otići iz BiH prema publici cijelog svijeta. Mi dajemo podršku brojnim medijima iz inostranstva, koji svoj pogled krajem juna usmjeravaju ka “Sarajevu, srcu Evrope”. To nije beznačajno prema zemlji koja je najviše poznata po svojim tragedijama. Potrebno je dati pravu sliku i govoriti sigurno i o dobro poznatim slabostima, ali i mogućnostima i željama naroda. Tako će, na primjer, uz podršku Francuske misije za stogodišnjicu, Radio France (France Inter i France Culture) 27. juna emitovati program iz Bošnjačkog instituta. Radio France International (RFI) će 26. juna emitovati program iz Francuskog instituta u Sarajevu. Francusko-njemački kanal Arte prikazaće dva dokumentarna filma o Sarajevu (gradu-simbolu sukoba XX vijeka). Naravno da pozivam medije iz cijele zemlje da se uključe i prenose ove debate.
Vezano za Olimpijski muzej u Sarajevu, lijepu “vilu Mandić”, poznato vam je koliko mi je stalo do njegove obnove. Poslije kampanje za finansiranje obnove koju sam vodio, dosje je na stolu, premda već nekoliko mjeseci zauzima manje mjesta u medijima. Evropska unija je, nakon što sam uvrstio ovaj dosje među ostale projekte za koje smo tražili finansijsku podršku, odlučila da vodi kompletnu obnovu muzeja kroz jedan od svojih posebnih programa. Tako da sam sada još sigurniji i drago mi je što će evropske zemlje obnoviti “vilu Mandić”, kao i Vijećnicu. Predstavnici vlasti i sporta trebaće udružiti napore i oživiti ovaj prostor kulturnim programima i podsjećanjem na ZOI. Ne može sve doći izvana; uostalom to nije samo pitanje novca nego želje i rada.

• U Sarajevu će se održati narednih dana dvije konferencije o istoriji, još jedna u Republici Srpskoj krajem mjeseca. Vaš komentar?
– Hvala vam što ste dotakli tu temu, jer vaše pitanje mi daje priliku da budem jasan. Angažman Francuske je zadnjih sedmica apsolutno nepravedno kritikovan, vrlo direktno ili indirektno. Ja sam od 2012. godine nastojao različitim sagovornicima predložiti održavanje jedne konferencije o istoriji, za istim stolom, prihvatajući sve teme i pitanja svih: samo jednu konferenciju, zbog simbola a i da se izbjegne optuživanje i sumnjičenje za političko namirivanje, jer se radi o izuzetno osjetljivoj temi. Francuska bi dala svoje naučne preporuke, najširi mogući panel istoričara, naučnika i istraživača – uključujući sve zemlje iz bivše Jugoslavije, kao i finansijsku podršku konferenciji koju je bila u stanju osigurati. Ovaj projekt koji ujedinjuje, uz poštivanje naučnog pristupa, nisu htjeli da prihvate oni koji su htjeli samo prostor za sebe. Posebno ne prihvatam direktnu kritiku direktora Instituta za istoriju u Sarajevu, koji  navodi da je Francuska namjeravala da ukrade njegov projekt, a on sam koji je bio pozvan da se pridruži to je odbio. Zato se Francuska povukla iz svih projekata konferencije u BiH, što ni u čemu ne sprečava nekog francuskog istoričara da učestvuje u ovim tribinama. Po mom mišljenju, ovo je propuštena prilika.

• Kako komentarišete najave člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, te predsjednika i premijera Srbije Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, o nedolasku u Sarajevo na obilježavanje ove godišnjice? Budući ste uključeni u organizaciju manifestacije, može li se ona okarakterisati kao događaj u kojem će posjeta visokih funkcionera biti iskorištena za nove političke sukobe i dnevnopolitičke zloupotrebe, kako tvrdi Radmanović? Može li natpis na zgradi sarajevske Vijećnice biti smetnja da Srbija, Njemačka i Austrija budu na istoj strani, kako je kazao srbijanski premijer?
– Želim da budem jasan. Primjećujem da postoje generalno dva stava političara o ovoj stogodišnjici, koja skoro svuda u svijetu ujedinjuje i okuplja ljude. Ovdje konstatujem ili pasivnu suzdržanost ili aktivno suprotstavljanje. Žao mi zbog oba stava. Ali, to je tako!
Neću komentarisati bilo čije izjave ili odluke. To je odgovornost njihovih autora, a svako će formirati svoje mišljenje. Samo želim da se ozbiljno distanciram i ponovim jasnu poruku koju moja zemlja, koju Evropa ovdje želi donijeti: Prvi svjetski rat imao je za posljedicu milione mrtvih, za njim su uslijedili drugi, isto tako ubilački, a koji su podsticani netolerancijom i posebno nacionalizmom. Upravo suprotan duh treba da vlada. U Francuskoj je prije nekoliko dana obilježena godišnjica strašnog masakra u mjestu Oradour sur Glane, selu koje je izgorjelo sa svim svojim stanovnicima u junu 1944; osamnaest godina kasnije potpisan je Jelisejski sporazum koji je posijao sjeme francusko-njemačkog prijateljstva. To je put! Put političke hrabrosti, hrabrosti da se priznaju djela iz prošlosti i preuzme odgovornost za njih, hrabrosti da se pruži ruka, hrabrosti da se gleda u budućnost radi djece, a ne u prošlost koja razdvaja, što ne znači zaborav za ono što je nepopravljivo učinjeno i pretrpljenu patnju, što treba po
štovati.

Tačno je da postoje spomen-ploče na zgradama i zidovima. Da taj argument nije nedavno potegnut i da me vi niste to pitali, ne bih o tome govorio, toliko sam obuzet idejom pomirenja. Ali, pričajmo i o tome! Natpisi se pozivaju na činjenice, teške ili od sporedne važnosti. Spominje se i podizanje spomenika i statua. Ponekad u tome vidim prihvatljive razloge, ali više vidim iskorištavanje, pretjerivanje, ponekad i provokaciju kao na Vracama. Urazumimo se!
Što se tiče nas koji smo uključeni u obilježavanje Stogodišnjice, posebno u Sarajevu, izbor mjesta je jednostavno odredila istorija: tu je bio okidač za Prvi svjetski rat. Ne moram ni da pojašnjavam da nikada ne bismo ni prihvatili da garantujemo za neki kulturni projekt, koji bi mogao biti usmjeren protiv neke grupe i – da reagujem na vaše pitanje – protiv Srbije, Republike Srpske ili srpskog naroda, pod izgovorom da je Gavrilo Princip bio Srbin.

Više Evrope – manje Daytona

Uostalom, pozivajući se na opće principe, podsjećam da kolektivna odgovornost jednog naroda ne postoji, krivična odgovornost je individualna. Konačno, očekivane presude iz Haaga trebaju da se donesu na osnovu počinjenih ratnih zločina; tačke optužnice su precizne; postoje činjenice; svi znaju odakle su došle granate koje su padale na Sarajevo, a koje su odnijele 11.541 civilni život i uništile Vijećnicu.
Tako ću prisustvovati koncertu u Vijećnici 28. juna – sa natpisom ili bez, savršeno svjestan prošlosti i sa jednom željom: prvo poredajmo stvari u glavama, a onda ćemo se znati dogovoriti o natpisima na zidovima, jer prvi korak ka pomirenju je prihvatanje prošlosti.

• Slažete li se sa ambasadorom Ruske Federacije u BiH Aleksandrom Bocan-Harčenkom, u ocjeni da bi odlaskom OHR-a u BiH svi “lakše disali”? Smatrate li da je došlo vrijeme da se zatvaranjem OHR-a Delegaciji EU dodijeli veća uloga u Bosni i Hercegovini?
– Da, za više Evrope i manje Daytona! Ali, postolje na kojem se gradi dijalog sa međunarodnom zajednicom mora biti čvrsto, pošto je prvi stub taj da je suverenost i apsolutni teritorijalni integritet princip države Bosne i Hercegovine, i on ne smije biti doveden u pitanje. To je zadatak visokog predstavnika. Svi znamo koji se uslovi moraju ispuniti za zatvaranje OHR-a. Kada oni budu ispunjeni, a pogotovo kada politička situacija ovdje bude u potpunosti stabilizovana, moći će se postaviti pitanje zatvaranja OHR-a. To će onda biti jako dobar znak političkog napretka Bosne i Hercegovine i njene sposobnosti da uzme u ruke svoju političku sudbinu. I onda će zaista svi “lakše disati”.

• Prilikom obilaska poplavljenih područja BiH, isticali ste kako je nužno osigurati kontrolu i transparentnost u trošenju sredstava koja će nakon donatorske konferencije stići u našu zemlju. Na koji način to osigurati?
– Obišao sam regiju Gračanice i prošao sam, između ostalog, kroz područje Maglaja i Doboja. Bio sam zapanjen razmjerama destrukcije. Posjetio sam poplavljena preduzeća koja su obustavila proizvodnju, uništene kuće u kojima porodice više ništa ne mogu iskoristiti. Uviđam kolika je tragedija pogodila ljude, koji su u žalosti i koji su sve izgubili, kolika je direktna i indirektna šteta za preduzeća i radna mjesta.
Lokalni zvaničnici su me u nekoliko navrata upozoravali na neophodnost da se kroz procedure dodjele direktne pomoći za obnovu u potpunosti osigura njeno finansiranje. Siguran sam da će rješenja koja budu donesena na konferenciji uključivati i mehanizme kontrole za prije i poslije. Međunarodnu pomoć mora dobiti, na direktan ili indirektan način, stanovništvo pogođeno katastrofom. Tačna procjena potreba usmjeriće direktnu dodjelu fondova.