Mnogo je spornih dijelova Prijedloga zakona o slobodi pristupa informacijama, ali pravnike najviše zabrinjava to što će žalbe na donesene odluke razmatrati organ pri Vijeću ministara
Organizacije civilnog društva, okupljene u Inicijativi za monitoring evropskih integracija BiH, upozoravale su na manjkavosti Prijedloga zakona o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine, kojeg je Vijeće ministara BiH usvojilo 12. aprila ove godine. Ovaj prijedlog u pojedinim dijelovima ugrožava stečena prava i dostignuća iz postojećeg Zakona i nije u skladu sa međunarodnim standardima i praksama.
Vijeće ministara odbilo više od 200 prijedloga civilnog društva
Članice Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH sa žaljenjem konstatuju kako je Ministarstvo pravde BiH ignorisalo preko 200 prijedloga i komentara, koje su dostavile organizacije civilnog društva i druge zainteresovane strane za vrijeme konsultacija o izmjenama zakona tokom 2021. godine. Također, navode kako je indikativno da predlagač nije prihvatio ni sugestije niti mišljenja nadležnih institucija Evropske komisije i SIGMA-e u pogledu formiranja novog nezavisnog organa koji bi vršio inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona i ujedno bio drugostepeni organ po žalbama na rješenja o pristupu informacijama.
Edo Kanlić, koordinator Inicijative za monitoring evropskih integracija, kaže da je najviše sporan bio proces usvajanja zakona.
“Iako smo 2021. godine uputili preko 220 pisanih prijedloga i komentara na prijedlog zakona, skoro ništa nije prihvaćeno, ali čak nismo dobili ni kvalitetne odgovore zašto to nije prihvaćeno. Dvije godine je taj zakon stajao u ladici Ministarstva pravde i nedavno je izvučen i jednoglasno prihvaćen na Vijeću ministara, tako da je sada počelo sa parlamentarnom procedurom”, naglašava za Buku Kanlić.
Iz nevladinih i medijskih organizacija ističu da bi usvojeni Prijedlog zakona značajno ograničio pristup informacijama od javnog interesa, s obzirom na to da sadrži dugu listu izuzetaka ili mogućih ograničenja kod pristupa informacijama u posjedu javnih vlasti. Predlagač ovog zakona je evropski standard otvorenog i slobodnog pristupa javnim informacijama pretvorio u izuzetak, a ne pravilo, što bi u praksi moglo dovesti do nemogućnosti pristupa velikom broju informacija od javnog značaja.
“Za razliku od dosadašnja tri izuzetka u postojećem zakonu, lista je značajno proširena, a sama definicija određenih pojmova ostavlja na slobodu onima koji će tumačiti i koji će moći dodatno osporiti određeno pravo, tako da smo tražili da se taj član 19. zakona bolje definiše ili da se ostavi u onoj formi kako je do sada bilo”, govori nam Kanlić, konstatirajući kako je također sporan i dio zakona koji se odnosi na žalbenu komisiju.
“U dijelu žalbenog postupka nam je sporno to što postupak ne obavlja nezavisno tijelo, nego žalbeno vijeće pri Vijeću ministara, koje se apsolutno ne može smatrati nezavisnom instancom s obzirom da radi pri Vijeću ministara i da članove ovog tijela predlaže ministar pravde, a imenuju ih Vijeće ministara. U tom dijelu su nam bili sporni i rokovi koji u određenim slučajevima mogu ići i do 60, pa čak i do 90 dana”, kaže Kanlić, te navodi kako treba težiti ka primjerima iz evropskih zemalja.
Ili ombudsmeni ili novo nezavisno tijelo
“Najbliži nam je primjer iz Republike Hrvatske koja ima ulogu povjerenika za informacije, koji je nezavisno tijelo i koji se bavi rješavanjem žalbi na donesena rješenja u prvostepenom postupku. Mi smo predlagali svakako da se ide s nekom nezavisnom institucijom, ne moramo ni ići s novim tijelima, sasvim je uredu da ovaj zadatak preuzme Institucija ombudsmena za ljudska prava, koja također ima problema u svom radu, ali koja je po definiciji nezavisna i koju treba jačati davanjem ovakvih nadležnosti koje će od nje napraviti jaku instituciju u koju građani imaju povjerenje”, smatra naš sagovornik.
A da žalbena komisija ne smije biti pri Vijeću ministara BiH ranije je za Buku upozorila i ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur.
Kazala je kako je stajalište ombudsmena izraženo u opservacijama koje je ova institucija poslala u toku javnih rasprava te navela kako su iznijeli svoju zabrinutost kao što je to uradila i Delegacija Evropske unije u BiH i mnoge druge nevladine organizacije.
“Predloženo zakonsko rješenje je suprotno stajalištima koje su iznijeli Sigma, kao konsultantska firma, i OCD u toku analize zakonodavstva. Naime, međunarodni standardi zahtijevaju efikasan pravni lijek, neovisnu instituciju koja će razmatrati i ne samo baviti se žalbama za slobodu pristupa informacijama, već i provoditi proaktivne mjere, uključujući i transparentnost itd. Predloženo rješenje od Vijeća ministara, odnosno od Ministarstva pravde koje je radilo taj zakon, ne oslikava stvarne potrebe i ide unazad u odnosu na postojeća zakonska rješenja. Zabrinutost je dodatno u činjenici da se kao organ koji će razmatrati žalbe postavlja žalbeno vijeće kojeg imenuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde. Dakle, ne možemo govoriti o neovisnom organu, već se radi o organu uprave. Druga zabrinutost je činjenica da će sada doći do asimetričnih rješenja u odnosu na entitete, jer mi imamo i entitetske zakone o slobodi pristupa informacijama. Imamo očito propuštanje da Ministarstvo pravde u skladu sa Zakonom o ministarstvima vrši koordinaciju u procesu donošenja zakona i njihove koordinacije s međunarodnim standardima i ovo rezultira time da će građani u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini biti različito tretirani”, upozorila je Džumhur.
No, Vijeće ministara BiH se nije previše obaziralo na upozorenja Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, ali ni na prijedloge 20 organizacija civilnog društva koje su zajedno uputile komentare na Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama, a koji je upućen na dnevni red sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, zakazane za srijedu (5.7.2023. godine).
Buka
