Halid Bešlić za “Avaz”: Koncert života na Koševu

Halida poznajem dugo. Treba li naglašaviti Bešlića, jer – Halid je jedan. Mnogo intervjua sam uradila s njim. Nema teme o kojoj nismo razgovarali. Ali, dugo ga nisam doživjela tako raspoloženog, ispunjenog i punog pozitivne energije kao što je to bilo neposredno nakon što je objelodanio datum svog velikog koncerta na sarajevskom stadionu Koševo. Subota, 22. juni, ako Bog da, bit će dan kada će Halid ispuniti svoj veliki san.

(Autor: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ -avaz)

– Dobio sam ja tu atmosferu kod sebe, što je vrlo bitno. I tim, na čelu s Nedimom Srnjom, radit će dalje. Potpisali smo ugovor, imat ćemo vrhunsku produkciju… Sve mora biti sami vrh, da se pamti – rekao je Bešlić na početku intervjua za “Dnevni avaz”.

Vrijeme je

Često smo razgovarali o Koševu. Evo, sada imamo datum.

– To si dobro rekla. Znam da si mi stalno kvocala – kad ćemo Koševo. Hvala Bogu, složile su se kockice, vrijeme je da se to odradi.

Eto, 22. aprila pobijedili smo Grčku, 22. juna Vi ste na Koševu. Neki sretan broj.

– Ako je tako, neka je. Nadam se da je 22 sretan broj. Tako se potrefilo i zbog termina na stadionu. Mi smo htjeli koncert malo kasnije, možda 5. ili 6. juli, ali nismo mogli zbog utakmica. Ipak, kada smo sagledali stvari, možda je 22. juni i najbolji termin.

U pripremi intervjua kazali ste mi da je to koncert života i da se Koševo samo jednom radi.

– Ovo će biti moj jedini koncert na Koševu. Ja to neću ponavljati. To se ne ponavlja.

Čekali ste pravi trenutak za Koševo. Nedavno je objavljen Vaš novi album “Romanija”. Je li samo zbog toga sada pravo vrijeme za Koševo ili postoje još neki faktori?

– Prvi je album. Jer, nove pjesme daju svježinu priči. Osjetim ja kada mi je ploča friška, a kada mi je na zalasku. To se najbolje osjeti po posjetama, atmosferi, po svemu…

Vaš album “Romanija” pobrao je sjajne kritike.

– Imao sam dosta albuma, ali je malo koji u startu imao toliko dobru reakciju publike. Vidim ja i po prodaji CD-ova. Ona ide veoma dobro s obzirom na to da se danas pjesme mogu skinuti s interneta. No, hoće ljudi da imaju CD kao suvenir. Nije neskromno ako kažem da mi je album hit, a ne samo jedna pjesma. Sada sam, što se novih pjesama tiče, miran dvije-tri godine. S tim da se svaka tri mjeseca snima spot. Jer, pjesma koja dobije spot, dobije i na težini, publika je bolje prihvati. Ljudi danas žive brzim tempom i nemaju vremena da nešto do kraja saslušaju, a kada vide spot, i pjesme bolje prođu. “Dvadesete” nije bila hit dok nisam snimio spot, a onda se sve okrenulo naglavačke. Drago mi je kada kvalitetna pjesma ispliva na površinu.

Govorili ste: “Neću izdati album dok ne budem imao prave pjesme.”

– Četiri godine sam sakupljao pjesme. Svakog dana kontam: “Bože, kako mogu više slušati ovaj album, koliko sam ga puta preslušao?” Nisam nijedan toliko slušao kao ovaj. Ali, zadovoljan sam. Jer, ne čujem ga jedno sedam dana pa ga opet pustim. I ni sada mi nije dosadio.

Kako je to kada pjevač sluša svoj album?

– Isto kao i tuđi. Kada mi neka moja pjesma dosadi, otvorim prozor i bacim CD. Govorim o demosnimcima. Vjerujem svom osjećaju. Prvi sam ja u lancu odlučivanja o pjesmi. Sve slušam, ali se na kraju ja pitam.

Drugi sam čovjek

Je li Vam “Romanija” najdraža pjesma na albumu?

– Sada je najdraža. “Romanija” je posebna, jer sam želio da snimim lijepu pjesmu o rodnom kraju. Što bi se reklo, da bude malo skuplja pjesma.

Kako je to kad Vas ljudi doživljavaju kao muzičku legendu?

– Naučio sam da me raja zovu legendom. Sarajevo je takav grad, kao kafanskog pjevača zvali su me legendom. To je običaj sarajevske ulice, ako te gotive, da ti kažu: “Vozdra, legendo.” Ta mi je riječ tako prešla u naviku pa, kada me zovu, meni to dođe normalno. Legenda je priznanje s ulice, iz raje, i dobro paše.

Ali, kada kažu muzička legenda, to je nešto drugo.

– To je karijera od 35 godina. Dobio sam sve nagrade koje se mogu dobiti, odradio sam sve što se moglo odraditi, prodao sam milione ploča… To je taj rezultat koji sam kaže – to je legenda. Malo i godine svoje kažu. Platinirana priča. Koševo ima simboliku. Punim 60 godina života i 35 godina karijere. Karijeru smatram od onog momenta kada sam počeo zarađivati od pjevanja. I kafanski pjevač je profesionalac.

Kafana je ranije stvarno bila prava pjevačka škola.

– U mojoj generaciji jeste. Prije toga su ljudi išli na Radio Sarajevo i školovali glas. Pjevali su isključivo starogradske kompozicije i sevdalinke. Danas ljudi pjevaju sevdalinke, ali se ne drže parametara. Tako da zvuče polovno. Ipak je škola škola.

Je li sevdalinka danas pojeftinjena? Svi je pjevaju.

– Što se tiče pjevanja, jeste. Što se tiče aranžmana, volim što se kopka. To su sve probe, ali ostaje ono glavno što je otpjevano. Amira Medunjanin veoma lijepo pjeva. Njen glas je vrhunski, čist kao suza. Plus aranžmani su art, prilagođeni uhu stranog slušaoca. Ona radi najbolje. “Mostar Sevdah Reunion” dao je akcent na aranžmane, prilagođavaju se raji koja sluša rok muziku. Damir Imamović je kombinacija sevdaha i džeza.

Kafana više nije škola za pjevača?

– Nije. U današnje vrijeme dovoljno je da u kafani pjevaš 30 pjesama i završena priča. Ja sam u kafani imao hiljadu pjesama. U moje vrijeme pjevač je pjevao zabavne, narodne, starogradske, romanse i sevdalinke. Sviđaju mi se klubovi u kojima se svira pop, rok i džez. A kada je narodna muzika u pitanju, to je uništeno. Nema razvoja mladih pjevača, u kafani danas nemaju šta naučiti.

U diskotekama se pušta najgore od narodne muzike. DJ-evi, kao i urednici na radiostanicama, potcjenjuju publiku. Podilaze njihovim željama, a one su nikakve. Bude me sramota kada slušam način komunikacije na radiju i šta puštaju. Kontam: “Bože, gdje ja živim?” Meni je drago što je RSG prva stanica u BiH, a ne pušta narodnu muziku. Ponekada puste Hanku, Tomu, mene… Oni su pokazali da kod nas ima urbanog svijeta.

U novembru ćete napuniti 60 godina. Razmišljate li o starosti?

– Šest banki je šest banki. Ja se osjećam dosta mlado. Možda izgledam kao petobanka. Ali, znam da ću pjevati dok sam živ. Do sada sam nešto mislio o penziji. Sad više ne.

Ranije ste govorili kako ćete se povući, da ste zasićeni, da ste sve dostigli, pravili ste odstupnicu… Kakva se promjena desila u Vama?

– Slušaj, da ti otvorim srce, prestao sam pušiti. Kada sam pušio, vazda sam bio umoran, mada mi je cigara bila najbolja drugarica. Od kada sam prestao pušiti, ja sam kao nov čovjek. Samo što imam viška kilograma i sad ću i njih riješiti. Drugi sam čovjek.

Kada razmišljam – dobio na mostu, na ćupriji izgubio. Imao sam pluća totalno zakržljala. I moja koma nakon saobraćajne nesreće bila je zato što sam imao loš imunitet. I kada su mi doktori spašavali život, očistili su mi pluća. Kod mene su pluća sada kao kod dječaka. Ja to osjetim kad udahnem. Oko sam izgubio, ali sam dobio nešto drugo. To me i psihički održalo totalno normalnim. Jer, izgubiti oko nije baš mala stvar. A dobio sam pluća.

Raditi se mora

U karijeri ste postigli sve. Šta Vas inspirira da idete dalje?

– Ne znam šta bih radio ovdje. Sedam dana i meni je već u Sarajevu dosadno. Mada mi zna i mjesece biti fino. Poželim i ova brda, potočiće… A već nakon mjesec postaje dosadno. Jedan putić do Berlina, malo promjene, odmah je druga priča. Ne znam šta bih da ne putujem, da li bih uvenuo.

Da li bi Vaša supruga voljela da malo usporite tempo?

– Obaveze su velike, raditi se mora. Ali, dobro je. Zadovoljan sam.

Nikoga nisam srela da je o Vama rekao ijednu lošu riječ. Možda je to teže postići nego napuniti Koševo.

– Ima ona poslovica: “Vrijediš onoliko koliko drugi o tebi kažu.”

Gljiva snima situaciju

Gledate li Nazifa Gljivu u “Farmi”?

– Malo sam gledao. On sada snima situaciju, dok ne eksplodira.

Mojih 200 pjesama

Vaša najdraža pjesma?

– “U meni jesen je”. Ona je možda i najkvalitetnija moja pjesma. U određenom momentu okrenula mi je karijeru u neku drugu priču. Vječiti je moj hit.

Postoje li pjesme koje ne volite što ste ih snimili?

– Postoje, ali ne bih ih nabrajao. A i ne pjevam ih. Dosta sam snimao pa ne može ni sve biti dobro.

Koliko ste pjesama snimili?

– S ovim albumom, otprilike 200 pjesama. A na Koševu će se pjevati samo hitovi!

Šta je govorio Safet

– Narodna muzika je kada sjedi 500 ljudi i sa mnom pjeva. Niko ne skače po stolu. Sjećam se rahmetli Safeta, on je tu bio zeznut. Kada bi on pjevao pa počnu igrati pred njim, govorio je: “Sjedaj! Nije to naš običaj. To su tuđi običaji.”

Moglo bi se otići u Brazil

Hoćete li, ako se naša nogometna reprezentacija plasira, ići u Brazil na Svjetsko prvenstvo iduće godine?

– Nisam o tome razmišljao, ali moglo bi se. O tom, potom.

Jeste li bili u Zenici?

– Nisam. Ja, inače, ne idem na stadione. Ne volim galamu. Utakmicu najviše volim gledati na televiziji. Iz Zenice sam imao informacije preko mog sine Dine. On je lud za nogometom. Putuje s njima, već se spremaju za Rigu.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close