SMIJU LI PRED KAMERE
Piše: R. Belko
Predsjednička kampanja, u mnogim zemljama razvijenih demokratskih principa, događaj koji se iščekuje s posebnom pažnjom jer u tih 60 ili 90 minuta kandidati iznose sve ono na što će biti fokusirani budu li izabrani. U nekim zemljama te debate znaju biti i prilično jasna vaga koja pomaže biračima da odvagaju ko im je bliži, ko će bolje zastupati njihove stavove i slično. To su vrlo gledani događaji, a primjerice predsjedničku debatu između Hillary Clinton i Donalda Trumpa gledalo je 84 miliona ljudi.
U Bosni i Hercegovini već prilično dugo birači nemaju tu “privilegiju” da kandidate za Predsjedništvo gledaju u direktnom televizijskom okršaju. S obzirom na količinu konkretnosti u tim programima rekli bismo da je to možda i dobro, ali ipak otkriva ono što već prilično janso vidimo, da smo daleko od najjednostavnijih oblika i principa demokratije i demokratskog funkcionisanja.
Primjerice, pred izbore 2018. godine svi kandidati za člana Predsjedništva su bili pozvani u televizijsku emisiju, ali se pojavio samo jedan. Je li ih strah zbog kritično lošeg vokabulara, inferiornost političkih ideja i programa ili nešto posve treće ne znam, ali jedno je sigurno, naši politički predstavnici, posebice oni na čelu ne smiju zajedno pred kamere.
U međuvremenu će nam se smiješiti dobro ušminkani na plakatima sa svakog ugla, a na predizbornim skupovima izigravati Fidela Kastra dugim i nadasve nesuvislim govorima, koji često bivaju razrađeni kroz novinarske tekstove kao posebna tema gdje je naša politička misao u ovom trenutku. Na tim skupovima javnost su u najvećoj mjeri, ako ne i 99 posto oni koji bespogovorno slušaju, još poslušnije aplaudiraju i kliču, bez da ih i najmanje zanima ono što govore.
S druge strane televizijsku debatu gleda nerijetko i milionski auditorij, koji jasno može cijeniti i procijeniti ko šta nudi i ko šta zna.
A i ponuda je da budemo iskreni tanka i neubjedljiva. Tako se kandidati za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine najčešće bave pitanjima s kojima stopostotno neće imati nikakvog dodira uđu li u Predsjedništvo. Tako nam poručuju da će smanjiti kriminal i korupciju, kao da su kandidati za glavne inspektore ili kakve sudije, a ne za političku ulogu koja nema nikakve veze s pravosuđem. Osim u zoni nelegalnog utjecaja kada treba čuvati partijske ljude.
Nude nam kandidati za Predsjedništvo i priču da će zaustaviti odlazak mladih i povećati broj zaposlenih, a budu li izabrani neće biti ni premijeri ni ministri. Niti im Ustav i zakoni ove zemlje daju i najmanju mogućnost da nešto učine po pitanju zapošljavanja, osim u slučaju popunjavanja kabineta i slično.
Tu su naravno i priče o zaštiti rijeka, gradnji puteva i ko zna šta sve ne. I iz dana u dan kandidati za Predsjedništvo iznose monodrame i nizove obećanja za koja unaprijed znamo da su lažna, a masa im kliče bez da i trenutak promisli šta od toga može biti izvodivo s pozicije člana tročlanog kolektivnog organa. Zato i imamo kandidate s razvijenom fobijom od tv debate i ulaska u studio. Jer, tamo bi ih na svako lažno obećanje neko pitao kako ćete to izvesti kada to ne spada u domen vaših nadležnosti.
S druge strane rijetko ko se bavi onim što će suštinski biti njegov posao u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. A to je prije svega domen vanjske politike koja je iz godine u godinu sve slabija, sve nevidljivija i nemoćnija u zaštiti države na međunarodnom planu, pa se zahvaljujući njoj separatistički lideri i nadaju situaciji u kojoj će moći proglasiti nezavisnost. Još gore je pitanje uređenja diplomatsko – konzularne mreže, gdje često vidimo da ambasadori koji bi trebalo da nas predstavljaju de facto rade protiv BiH. To je domen Predsjedništva i to bi zanimalo gledateljstvo da čuje odgovor u TV debati.
Dok nude borbu protiv korupcije, koju provesti neće, kandidati ili većina njih ne nude ni slova o tome kako nas primaći NATO-u, da se spasimo od konstantne prijetnje ratom i ruskim utjecajem.
Sudeći po onom što smo vidjeli u prvih pet dana kampanje, televizijskih debata predsjedničkih kandidata neće biti ni ovog puta. Jer, ma koliko politički nepismeno bilo biračko tijelo ono će ipak biti u stanju prokužiti koliko su politički i faktički polupismeni oni koji ih žele predvoditi. Maglu je puno lakše prodati kada si okružen podanicima nego kritičarima, novinarima i kada te gledaju široke narodne mase.
patria
