Veza Čovića i Džaferovića: Kako su otkupljivani krediti firme Soko od Razvojne banke

Premda je odavno završena istraga Finansijske policije u Razvojnoj banci Federacije, a predmet predat  Tužilaštvu Kantona Sarajevo, nije bilo nikakvih reakcija. Nakon obećanja bivše tužiteljice Nives Kanevčev, da će taj slučaj izvaditi iz ladica, u toku njenog mandata banka se nije dirala, piše novinska agencija Patria.

Ramiz Džaferović, dugogodišnji direktor ove državne banke ostao je netaknut. Pravna država je ostala nemoćna, jer su sve mreže ispletene i sve halke uvezane, od Sarajeva do Mostara. Ako se pogledaju sazivi Nadzornog odbora ove institucije, bit će jasno da su bankom godinama vladale HDZ-ove strukture i ljudi bliski Draganu Čoviću.

Uostalom, sam Džaferović je važio kao Čovićev blizak prijatelj. To su javno priznavali iz struktura SDA.

Otkupi kredita preko veze

Kada je polovinom 2006. godine Džaferović određen da bude na čelu ove banke, paralelno je formiran i tadašnji Nadzorni odbor. Za predsjednicu Nadzornog odbora izabrana je Ankica Kolobarić, dok je član bila Mila Gadžić. I Gadžić i Kolobarić su dugo vremena na finansijskim funkcijama, zahvaljujući povjerenju koje je prema njima imao lider HDZ-a Dragan Čović.

Kasnije će se ispostaviti da je utjecaj ovog sokolskog kruga presudan u radu Razvojne banke. Kada je Finansijska policija na gotovo 300 stranica završila istragu poslovanja Razvojne banke za vrijeme liderstva Džaferovića, obratili su se ponajviše na sukob interesa. Naime, oni koji su dobijali kredite odmah bi naručili reviziju u Džaferovićevoj revizorskoj kući.

Odmah nakon dolaska u banku Džaferović je odradio jednu zanimljivu finansijsku akrobaciju. Naime, interni revizor je, u svom izvještaju za period juni – seprtembar 2007., potvrdio da je banka preuzela kredit „Soko Aira“ koji je ovaj imao u Hercegovačkoj banci. Obezbjeđenje kredita bio je poslovni objekat u Rodoču kod Mostara.

U svim medijima je objavljeno kako je Soko Air privatiziran, zajedno sa još 18 firmi Sokola, te da je privatizacija završena davne 2003. godine. Dakle, ključno pitanje je zašto bi državna banka otkupljivala dug privatizirane firme?

Akrobacije se nastavljaju, pa je kreditni odbor banke, na čijem je čelu Džaferović, svojom je Odlukom 8596-II/07 od 27. jula 2007. ustupio/prodao potraživanja od društva Soko Air doo Mostar društvu „Mostarski sajam“ doo Mostar, u iznosu od 511.174 bosanskih maraka.

Vjerovatno će se neki bankari zamisliti nad još jednim finansijskim paradoksom: Na toj sjednici Kreditnog odbora Džaferović odobrava diskont na ovaj kredit u visini od 30 posto i onda ukupnu sumu od 730.248,67 KM smanjuje za 219.074,67 KM. Dakle, prvo je kredit privatne firme otkupljen, a onda ustupljen povoljno drugoj privatnoj firmi – „Mostarskom sajmu“.

Mostarski sajam je preuzeo na sebe dug Soko Aira, a banka se obavezala da u sudskom postupku ostaje tražilac izvršenja dok se ne uplati tražena suma. Međutim, prema predviđenom nije išlo ni plaćanje ove sume. Na sjednici Kreditnog odbora održanoj 3. oktobra, dakle, dva mjeseca kasnije, donesena je Odluka o produženju roka važenja  Odluke Kreditnog odbora 8596-II/07, donesene na 377. sjednici o podaji potraživanja društvu Mostarski sajam u iznosu od 511.174 KM sa rokom plaćanja do 30. septembra 2007. Novi rok će biti 30.oktobar 2007.

Kreditne akrobacije za gubljenje traga

Mostarski sajam je, navodno, uplatio 28. septembra 2007. godine 100 hiljada maraka ovog duga.

Donesena je još jedna odluka da se uplata Mostarskog sajma u iznosu od 100 hiljada maraka, treba „oprihodovati“, što je u najmanju ruku bio neobičan ishod, jer je teret mogućih sudskih troškova odlukom prebačen na „Mostarski sajam“.

Nemoguće je saznati kako se ovaj kredit poslije vraćao, jer se njime nadalje nisu bavili ni Kreditni odbor ni Interna revizija, a od Finansijske policije se, tokom pretresa, krila dokumentacija. Kredit ostaje primjer kako se vrtilo u krug finansijskim akrobacijama, dok se ne zamuti trag.

Zbog mnogo činjenica Razvojnu banku zovu bankom za sukob interesa.

Ankica Kolobarić, inače Čovićeva kuma, mnogo prije ovog slučaja bila je koordinator na poslovima internog revizora u Hercegovačkoj banci. U 2007., kao predsjednica NO Razvojne banke, odobrava ove gotovo donatorske poteze menadžementa banke prema Soko Airu i prema Mostarskom sajmu.

Njen suprug Branko je bio direktor firme Soko Vita, a nešto kasnije i zamjenik glavnog revizora Federacije. Mila Gadžić je bila na čelu Agencije za privatizaciju kad je za simbolične pare privatiziran Soko i kad je njen pokojni brat Dragan postao jedan od vlasnika privatiziranog Sokola. U vrijeme ovog akrobatskog Džaferovićevog kredita Mila Gadžić je bila član Nadzornog odbora Federalne banke. Intersi djeluju harmnično, jer je bivši prvi čovjek Sokola i praktični vođa svih ovih kadrova Dragan Čović, lider HDZ-a.

Bilo bi zanimljivo analizirati i druge kredite za grupaciju Soko, koje je Džaferović jednako akrobatski plasirao. Banka danas ima vrlo malo plasmana. Iako to niko ne priznaje, situacija je kritična, a na upozorenja o takvom stanju niko iz vladajuće SDA ne želi reagirati. Sadašnji direktor Salko Selaman ne uvodi ni reviziju ni finansijsku policiju, niti govori o radu banke, premda mu je smjena već pripremljena. Izvještaj Finansijske policije je još u ladicama i nakon gotovo sedam godina otkako je Izvještaj predat u Tužilaštvo.