Godinama unazad imamo stalne nasrtaje s onu stranu Drine ili s onu stranu Save, o prijetnji islamskog terorizma, islamskog radikalizma i kakvih sve ne “islamskih izama”.
Naravno, riječ je o propagandnom psihološkom ratu koji za cilj ima dvije stvari:
Prva, oprati vlastitu savjest. Da se Beograd, Zagreb ili Banja Luka osjećaju mirnije zbog svih zločina i genocida koji su počinili ’90-ih godina tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegivinu. “Ne bismo mi to radili, ali morali smo da zaštitimo i sebe i Evropu od radikalnih islamista i džihadista.”
Druga, predstaviti Bošnjake kao prijetnju Evropi, tako da promiskuitetna gospođa Evropa prvo bude zastrašena “islamskim izmima”, s krajnjim ciljem da pomiluje agresore i koljače. Iako ih je već pomilovala, jer je nastavak agresije iz rovova samo premjestila u političku arenu.
A to što su ubijali, silovali, palili, genocid počinili, nema veze, odbranili su nas od “islamskog terorizma, radikalizma i ostalih izama”.
Upravo, to i jeste bio ultimativni cilj antibošnjačke i antimuslimanske propagande ’90-ih, satanizirati i dehumanizirati bosanske muslimane, jer se samo na taj način može krenuti ka njihovom etničkom čišćenju i zatiranju bez snošenja nekih većih posljedica.
Bošnjaci, narod bez glave, lidera i bilo kakve vizije iz godine u godinu postaje stranac u svojoj zemlji. Narod koji se osjeća sve tješnje u Bosni, unatoč stalnom odlivu stanovništva.
A to i jeste cilj propagandne mašinerije Beograda i Zagreba, koji ni dvadeset i pet godina nakon agresije nisu odustali od svojih velikosrpskih i velikohrvatskih aspiracija — Bošnjake smjestiti u geto.
Velikobošljački nacionalisti u službi Beograda i Zagreba
Bošnjački odgovor na nacionalizam s onu stranu entitetske ili državne granice mora da budu patriotizam, a na kriminal — poštenje, na beskičmenjaštvo — časnost, na poltronstvo — dostojanstvenost, na podobnost — sposobnost, na laži — istina. Nažalost, velikobošljački nacionalisti koji su sve glasniji (ne)svjesno su postali instrument antibošnjačke i antibosanske politike.
Vojske botova defiluju društvenim mrežama šireći najprizemnije forme stranačko-poltronske propagande, tješeći se i lažno umirujući savjest da time botovi s desetinama lažnih profila brane Bosnu i bošnjaštvo. Međutim, zaboravili su da Bosnu i bošnjaštvo nisu nikad (od)branili bezimeni botovi, već heroji s imenom i prezimenom.
U nemogućnosti da se smisleno odgovori na političke i društvene izazove, stranačka glasila spremna su svrstati se na stranu velikosrpske i velikohrvatske politike, kako bi se diskreditirala politička i bilo kakva druga konkurencija, pa čak i po cijenu da vlastiti narod svjesno lažno optuže za radikalizam. Ali, kad to napiše nego iz Beograda — to je onda islamofobija.
Dakle, beogradska/zagrebačka antibošnjačka politika došla je do tog stadija propagandno-psihološkog rata i podrivanja Bosne i Bošnjaka da je, doslovno, SDA-ovo stranačko glasilo Stav stavila u službu svoje propagandne mašinerije. U današnjoj, malo je reći skandaloznoj (22. mart 2021, link objave) objavi Stava, autor Damir Hadžić bošnjačke legitimne predstavnike optužuje za islamski radikalizam i veze s radikalnim grupama, dok Bošnjaka Muamera Zukorlića iz Novog Pazara naziva “srpskim političarem”, na taj način, valjda, najprizemnijim ad hominem nasrtajima, pokušava da kompenzira društvenu i političku dubiozu stranačke ruke koja ga hrani.
I tako, stranačko glasilo koje je, navodno, osnovano da brani interese Bošnjaka i Bosne, vlastiti narod cijelome svijetu prezentira u svjetlu veza s “islamskim terorizmom i radikalizmom”, ali će već sutra, ista stranačka piskarala, licemjerno kmečati i pjeniti kad s onu stranu granice čuju povike da u Bosni živi 10.000 islamskih terorista, da je Bosna propala zemlja, da je leglo terorista, da se Evropa u Bosni branila od džihadista, i šta sve ne. Gospodo, vi ste to sami rekli.
Licemjerni stranački poltroni, treba da znaju, da takvim jeftinim piskaranjima ne brane Bosnu već Beograd. I na tome su im oni u Beogradu neizmjerno zahvalni. Svjesni ili ne, postali su dio antibošnjačke i antibosanske propagandne mašinerije. Ali, šta drugo od vojske botova očekivati?!
Piše: Resul Mehmedović (Dialogos)
