Piše : Rasim Belko
Bosnu i Hercegovinu može uništiti jedino bošnjački nacionalizam. Svi ostali nacionalizmi mogu učiniti život u mojoj otadžbini teškim, neizdrživim, usporiti bilo koji eventualni proces poboljšanja društvene i ekonomske situacije, ali je ne mogu satrti u temelju.
Ovako je govorio jučer preminuli Svetozar Pudarić u intervjuu beogradskim Novostima iz jula 2017. godine.
Bošnjački nacionalizam jeste opasan po ovu državu ako sagledamo parametre poput brojnosti, geografskog položaja i činjenicu da su Bošnjaci u većoj mjeri tokom rata uspijevali izbjeći etničko čišćenje na račun drugih i održati kakvu takvu multietničnost.
Taj bošnjački nacionalizam ni danas nije ispario, treba ga držati na oku i zaustaviti čim se počne buditi, ali je daleko blaži od različitih formi “izama” u BiH, njenom komšiluku i Evropi.
Danas je drugo vrijeme. Danas je od bošnjačkog nacionalizma daleko opasnija bošnjačka nacionalna politika.
A najopasnija bošnjačka nacionalna politika je politika smještena u bugarskom vozu korupcije, nepotizma i neobrazovanosti.
“Ne može politika biti poštena prema vlastitom narodu, a vladati korumpiranim metodama, uživati sve privilegije i pričati o pravdi i poštenju. Čemu zavaravanje. Javna je tajna da stranački moćnici već decenijama trguju svojom političkom moći. Čak i prodaju radna mjesta. Kao na pijaci. Kad su se počeli otvarati seoski fakulteti naravno da su se u sljedećim nastavcima prodavale diplome. I najviše ih se može naći u politici. Zato pošten čovjek neće u politiku, a djeci ne da na seoske fakultete. Politika je postala teren za intelektualno ograničene, za mediokritete”, napisa nedavno Sead Omeragić u tekstu “Tajna bugarskog voza: Bošnjačka nacionalna p(r)olitika”.
S obzirom na sve čemu svjedočimo i čemu smo u protekle tri decenije demokratije u BiH svjedočili, sa sigurnošću možemo reći da Bosnu i Hercegovinu u temelju razara veliki zeleni crv.
S vremenom je zeleni crv rastao, a Bosna i Hercegovine bilo sve manje. Zapravo, Bosne i Hercegovine bilo je sve manje u Bosni i Hercegovini. A najmanje tamo gdje žive oni koji su je branili do posljednje kapi krvi.
Od sna o jedinstvenoj i suverenoj državi Bošnjaka, Srba i Hrvata stvorena je trokružna interesna zona. Bošnjačka, srpska i hrvatska.
Rovarenje zelenog crva u ostvarivanju svojih interesa pocijepalo je ovu zemlju, a njene zdrave plodove pretvorilo u trulež. Prvo je stradala privreda. U postratnom periodu taj crv opustošio je sve što je radnička muka u prethodnih sto godina stvorila. Firme razarane, radnici ostavljeni bez egzistencije, a ono što je vrijedilo prodato ahbabima po kvalitetnoj cijeni od jedne KM.
Ubrzo je crv uništio i obrazovanje. Stvorili su sistem u kojoj će svoju djecu i djecu svojih ahbaba školovati po principu kafa i diploma. Takva djeca danas su vodeći stručnjaci, a oni koji se četiri godine bore i nešto nauče ili bježe ili čame i čekaju.
A narod koji kaže Allahimanet svojoj pameti neće dočekati da kaže Selam boljoj budućnosti. Zato su današnja bošnjačka djeca dive intelektualno inferiornim karikaturama. Kakvo onda dobro mogu donijeti ta djeca.
Zbog toga je zeleni crv u sistemu gori od trojanaca i svih drugih crva u virtualnom i stvarnom prostoru.
Nakon razaranja privrede i obrazovanja, odlučio je zeleni crv sebi osigurati vječnu dunjalučku fotelju. Smislili su sistem u kojem u kojem je najbolji loš birač. Takav birač preživljava četiri godine od 50 KM i euforično brani svoj izbor, dok ostale nazivaju neprijateljima BiH i Bošnjaka.
Divide et impera. A nije teško zavaditi polupismen svijet s onima koji misle svojom glavom. Svjestan je zeleni crv takve činjenice, pa se zbog toga i odrekao ovih što misle.
Jer, šta ti imaš da misliš. Nemaš potrebe, za tebe misle organi zelenog crva. Oni brane tvoj nacionalni interes.
Kriminalni zeleni crv imao je još jedan problem. Puno kriminalnih larvi, a tu i tamo nađe se neki čudan sudija pa sudi po dokazima i osudi ahbabe iz prvog ešalona zelenog crva.
Nije mnogo trebalo zelenom crvu da ovlada čekićem koji pravdu znači. A kad se čekić ucrva ni pravda ne može ostati zdrava.
Ko će se nakon navedenog, a to je samo djelić ucrvalog sistema, sjetiti izjave s početka da je bošnjački nacionalizam opasan po opstanak Bosne i Hercegovine.
Doduše, na mala vrata zeleni crv je iz mrtvih vratio davno prežaljenog Bošnjaka s predznakom nacionalizma po imenu Mustafa Busuladžić.
Ali, siguran sam da bi i najveći antifašisti među nama bili spremni na dunjaluk vratiti Busuladžića u zamjenu za politički ahiret velikog zelenog crva.
Patria
