Većina ovisnika u ZDK ne pristaje na terapije metadonom

Danas u svojoj bazi ima 260 evidentiranih ovisnika koji putem metadonske terapije otklanjaju znake apstinencijalne krize, a sve se to većinom obavlja pod nadzorom medicinskog osoblja. Ipak, veliki problem predstavlja činjenica da većina ovisnika ne pristaje na ove terapije.

Od osnivanja do danas kroz Zavod je prošlo oko 700 pacijenata, ali brojka danas stagnira. Ekipa Klix.baportala posjetila je Zavod u Zenici gdje je razgovarala sa direktorom Zavoda Jasminom Softićem, koji nam je objasnio proceduru ulaska u proces liječenja, ali i trenutno stanje sa brojem ovisnika i terapijama koje se provode.

Prema Softićevim riječima, procedura u odnosu na prošlu, gdje se tražila ovisnost od pet godina, je odbačena, a za ulazak u proces liječenje danas je potrebna samo medicinska dijagnoza i lična karta. Sa oko 260 evidentiranih u Zeničko-dobojskom kantonu dnevno radi veliki medicinski tim koji sačinjavaju jedan doktor nauka, pet magistara, četiri doktoranta, tri neuropsihijatra, tri psihologa, socijalni radnici i pedagozi, što je ukupno 36 uposlenih u čitavom ZDK.

“U svakoj općini se terapije daju u domovima zdravlja i to u tri grada na jugu Breza, Visoko i Kakanj i na sjeveru Maglaj, Doboj-jug i Tešanj. U Zenici imamo punkt na detoksu u Kantonalnoj bolnici u Zenici i zatvore u Zenici i Busovači, što je ukupno deset punktova”, izjavio je Softić.

Klijenti Zavoda za bolesti ovisnosti dobijaju terapije metadona i suboksona koji se dobavljaju preko Globalnog fonda UNDP-a, na čemu Zavod uštedi veliku količinu novca.

Metadon predstavlja sintetski opioid, snažan analgetik koji je još u Drugom svjetskom ratu sintetisan za potrebe vojne medicine i hirurgije i korišten kao sredstvo za uklanjanje bolova svih vrsta, a slično djelovanje ima i subokson.

Broj ovisnika godinama stagnira

Softić je kazao da je broj ovisnika u početku rada Zavoda rastao s obzirom na obuhvat, te da dotadašnji način rada domova zdravlja nije bio efikasan.

“Prvih godina broj ovisnika je rastao zbog obuhvata jer smo počeli skoro pa sa početka. Domovi zdravlja su obavljali naš današnji posao, ali to nije bilo toliko efikasno i bilo je naporno. Zahvaljujući formiranju ustanove, lijek se dijeli supervizirano i nakon nekog vremena uslijedila je stagnacija broja ovisnika. Ove godine imamo maksimalan broj od oko 260 pacijenata. Prije je slučaj bio da ih gubimo kada odu u zatvore, a sada ih ne gubimo, već i sa njima radimo prilikom posjeta naših mobilnih timova”, izjavio je Softić te dodao da je broj stabilan, od čega je 200 pacijenata na terapiji metadonom, dok ih je 60 na terapiji suboksonom.

Veliki problem u Zavodu nastaje kada UNDP u svojim donacijama dostavi drugačija supstituciona sredstva u odnosu na prošle, nakon čega dolaze pritužbe pacijenata da su terapije slabije ili jače.

“Kada UNDP promijeni sredstvo, vrstu boca, metadona, onda nekoliko pacijenata uvijek ima pritužbe kako je terapija drugačija, slabija ili jača, a oni koji misle da im to ne djeluje dovoljno slobodni su da dobiju veću dozu, ali to traje veoma kratko”, dodao je Softić.

Veliki broj pacijenata uz supstitucionalne terapije koristi i alkohol, marihuanu, lijekove za smirenje, što je širok spektar ljudi na raznim supstancama. Međutim, uprkos tome, korištenje heroina je smanjeno na najmanju moguću mjeru, kao i posljedice koje idu uz to.

“Postigli smo da se korištenje heroina smanji na najmanju moguću mjeru, kao i posljedice koje idu sa tim. Pacijente usmjerimo i infektolozima kako bi se liječili od hepatitisa C, a procent oboljelih je oko 35 posto. Računajte da je u BiH u prosjeku 50 posto oboljelih, tako da je to relativno manji procent”, izjavio je Softić za Klix.ba.

Uspješnost terapija metadonom i suboksonom

“Za veoma kratko vrijeme terapijama sa metadonom i suboksonom postigli smo dobre rezultate gdje od neuređenog, teško bolesnog, slabo komunikativnog čovjeka, koji je stalno između krize, stagniranja i omamljenosti brzo postaje komunikativan i počinje rješavati svoje probleme. Omogućili smo im da u program liječenja uđu sa ličnom kartom jer smo svjesni težine bolesti i ne možemo očekivati sve uredne dokumente i onda im kasnije pomažemo da urede cijeli svoj život, što nama predstavlja veliki uspjeh”, kazao je Softić.

Međutim, nakon uspješnosti i skidanja sa terapija veliki broj bivših ovisnika se teško vraća u Zavod gdje bi govorili o svojim iskustvima i procesu liječenja.

“Vrlo je teško okupiti ljude koji su bili ovdje, oni ne žele biti dio grupe koja ovdje dolazi i vrlo je teško ostvariti saradnju. Imali smo grupe asistenata, ali su se brzo razišle. U mome doktorskom radu zapazio sam da pacijenti nakon skidanja sa terapije u 60 posto slučajeva održavaju apstinenciju alkoholom. Od jedne ilegalne ovisnosti, prešli su na legalnu, ali su manje depresivni i uspijevaju da vode svoj život. Mnogi od njih nakon terapije pronađu posao i budu uspješni, a veliki uspjeh za nas je da danas imamo desetine pacijenata koji su na terapiji, ali su zaposleni u ustanovama, privatnim firmama i fabrikama”, dodaje naš sagovornik.

Svakodnevne verbalne prijetnje, povremeni fizički napadi

Sistem uključivanja u proces terapija je pojednostavljen, a pacijenti svakodnevno dolaze pred medicinskog tehničara gdje pod nadzorom uzimaju terapiju. Nakon uzimanja terapije, pacijent potpisuje da je popio lijek, nakon čega tehničar upisuje količinu koju je izdao i ubacuje u elektronsku bazu i knjigu narkotika koja pod šifrom ide prema UNDP-u. Godišnje u Zavod za bolesti ovisnosti ZDK pristigne 380 litara metadona, što je dovoljno za 60.000 doza, ali ne prolazi uvijek sve bez problema.

Prema riječima direktora Zavoda, verbalne prijetnje i psovke su svakodnevnica u Zavodu, ali intervencija policije je veoma rijetka s obzirom da je stručno osoblje upoznato sa stanjem svojih pacijenata.

“Bude dosta konflikata gdje se često pred zavodom nekoliko pacijenata dogovara da nešto naprave, ali mi za te slučajeve ne zovemo policiju jer smo svjesni da se to dešava. Verbalni napadi su česti, ovisno kako ko reaguje, ali nekad pretjeraju i nekad se dešava da se neko fokusira na nas i tada se dešavaju ružne stvari”, izjavio je Softić.

Prije petnaest dana u Zavodu je ovisnik sa nožem u ruci napao tehničara te je tom prilikom tražio drukčiji tretman. Nedugo nakon toga je savladan i predan policiji, a Softić nije htio posebno komentarisati taj događaj.

“Dugo je kod nas bilo mirno i najteži pacijenti su se smirili, izašli smo mnogima u susret jer znaju koliko dobra mi učinimo za njih, ali ne možete svima valjati i ispuniti njihove zahtjeve. Kada bi se oni pitali odnijeli bi sve odjednom jer to je bolest ovisnosti i to morate da razumijete. Mi za ovih godina nismo imali težih napada, da je bilo oštećenja imovine ili fizičkih povreda. Dosta stvari pacijenti nose radi sebe, zbog drugih strahova i ovisnika. Mnogi dođu u Zavod, pregleda ih obezbjeđenje, predaju oružje, noževe ili šta imaju uz sebe, popiju lijek i odu svojim putem”, dodaje Softić.

Na kraju razgovora Softić je kazao da je Zavod za devet godina stekao zavidnu reputaciju i mnoge stvari koje ne prolaze u drugim sredinama kod njih su normalne.

“Ja stalno naglašavam da je liječenje ovisnika postalo skoro kao redovna medicina i to je najveći uspjeh i ono zbog čega je formirana ustanova, da se medicinski pristupi ovisnosti i mi smo sretni da imamo dobre rezultate u našem radu”, zaključio je Softić za Klix.ba