Kultura ima značajnu ulogu u opstanku čovjeka i egzistenciji svakog naroda pa i nas Bošnjaka. Šta je ustvari tijelo bez duše? A kultura čini ”dušu” ljudskih zajednica.
- Hikmet Hekić – Preporod.com
Nijedan narod ne može biti sretan, ni opstati na osnovu nekih političkih deklaracija ukoliko nema neke odgovarajuće kulturne vrijednosti u sebi. Kulturni sadržaji su postojani i teško ih može neko eliminisati.
Kultura može biti dimenzirajući faktor prosperiteta jednog naroda, pogotovo u vremenu koje dolazi. Sve više se miješaju ekonomija, tehnologija i kultura, bilo da se radi o zaživljavanju niza kulturnih sadržaja na tzv. tržišnim osnovama, u interdisciplinarnoj saradnji, u kojoj učestvuju i umjetnici (zajedno s tehnolozima, urbanistima), npr. u organiziranju različitih djelatnosti u slobodnom vremenu.
Faktor kulture ima svoje dodatno značenje u opstanku Bošnjaka – muslimana, kao pripadnika i islamskog civilizacijskog kruga. U Evropi je teško opstati bez jake kulturne rezistencije pogotovo kao nekršćanski element. Toga su bili svjesni neprijatelji Bošnjaka – muslimana jer su im nametane tuđe kulturne vrijednosti i sadržaji, kao što su i minimizirane i prikrivanje one koje su sami baštinili.
Bošnjaci – muslimani se zaista nemaju čega stidjeti u kulturi i tradiciji kojoj pripadaju. Nikad nisu činili genocide, provodili inkvizicije i sl. stvari, iako su ih doživljavali od drugih. Kreirali su na bosanskohercegovačkim prostorima respektabilnu kulturu. Historijski je poznato da su Bošnjaci – muslimani još prije austro – ugarske okupacije posjedovali sibjan-mektebe (dječije škole), medrese, ruždije, dar-ul-mualimine, administrativnopravna škole (mekteb hukuk), javne radionice (islahane) itd.
Nevjerovatno je da je jedan narod iznjedrio Bašeskiju, Prušćaka, Ćatića, Bajezidagića i stotine drugih, znanih i neznanih kreatora, koji ne samo da su bili ravni najboljima, nego su prednjačili u odnosu na njih, jednako uspješno kreirajući na stranim jezicima, kao i na svom, maternjem – bosanskom jeziku. Kad bi se zaboravili na velikane naše kulture time se ne bi samo presjekao korijen kome pripadamo, već bi upravo učinili ono što neprijatelj Bošnjaka – muslimana želi.
Kultura je prepoznatljiv znak među ljudima, ne samo na individualnom planu, nego i na nivou ljudskih skupina.
Zbog učestalih pogrešnih artikulacija,razumijevanja i shvatanja naše kulture, kulture Bošnjaka – muslimana neophodno je navesti misao Tarika Ramadana: Islam nije kultura. Primarno islam je religija a ne kultura, ali religija ne može naći izraz izvan kulture i obratno, kultura se uvijek oblikuje prema vrijednostima i vjerskoj praksi koja se artikuliše u socijalnoj grupi koja tu kulturu kreira. Ne postoji religijski neutralna kultura, niti religija bez kulture. Svaka se religija interpretira unutar određene kulture, a zauzvrat religija konstantno baštini i oblikuje kulturu društvene zajednice koja tu kulturu živi i misli. Pod kulturom podrazumjevamo skup svih onih procesa, promjena koje su nastale kao posljedica i duhovne intervencije i ljudskog društva.
Kako je kultura bitno obilježje čovjekovo, to je svaki razgovor o čovjeku i konkretnim ljudskim zajednicama istovremeno i slovo o kulturi, i obratno. Često su kulturni sadržaji, kao takvi, gotovo sasvim dovoljno slovo o ljudima. Kultura čovjeka održava njegovu sredinu (fizičku i društvenu) i uobličuje je. Čovjek formira svoje društvo i reformiše ga prema svojoj zamisli kulture. Količina svega što jedna osoba prima od svoje kulture toliko je velika da se čini na prvi pogled kao da je on ništa drugo do pojedinačni primjerak svoje kulture.
Kao cjelokupno ljudsko naslijeđe kultura je značajna po tome što se sastoji od određenog niza postupaka u rješavanju problema članova društva. Neki od tih problema su socijalne vrste, svojstveni članovima datog društva. Drugi problemi su univerzalni, zajednički svim ljudskim bićima – takvi kao zadovoljavanje bioloških potreba članova, obrazovanje mladih, vođenje brige o bolesnim. Postoje, prirodno, mnogi različiti mogući načini za rješavanje tih problema. Iz tih mogućih načina jedno društvo prihvata jedne, a drugo drugačije. To je dokaz da ne postoje dvije identične kulture. Posebna vrsta kulturnih rješenja koje je prihvatilo jedno društvo pod uticajem je faktora fizičke sredine ( klima, topografija, prirodni izvori itd.). Narod koji živi na neplodnoj zemlji, gajenjem ovaca i drugih životinja za ishranu, težit će da cjelokupnu kulturu razvije u skladu sa nomadskim životom; narod koji živi na plodnoj zemlji težit će da vodi ustaljen život, obrađujući zemljište, gajeći žitarice i druge usjeve i razvit će cjelovitu kulturu svojstvenu takvom životu. Međutim, čovjek nije pasivna žrtva svoje fizičke sredine, jer u granicama on može da djeluje na nju i da je preobrazi onako kako odgovara prema njegovim potrebama. Drugim riječima, kultura društva nije određena ”datom” fizičkom sredinom.
Osnovni smisao kulture sastoji se u tome da olakša održanje, produženje i napredak ljudskog društva i zbog toga Bošnjaci – muslimani treba da njeguju i baštine svoju kulturu, svoje običaje jer je ona bitna sastavnica, bitan element našeg bošnjačkog identiteta i tradicije.
