BiHPolitika

Božo Prelević za Buku: Optuživati aktiviste za državni udar je glup potez vlasti

Sa Božom Prelevićem, beogradskim advokatom i nekadašnjim ministrom policije, razgovarali smo na temu – ima li državnog udara u RS.

Nakon što su pripadnici MUP-a Republike Srpske pri dvije večeri priveli narodnog poslanika Draška Stanivukovića, pojedini mediji su objavili da će Stanivuković i još troje organizatora protesta biti obrađivani i zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo — priprema državnog udara. 


Danas se, koristeći sličnu terminologiju, oglasio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, rekavši da je grupa Pravda za Davida, “praveći nerede po Banjaluci, zloupotrebila protest koji su im državni organi odobrili 30. decembra, a da su sada nestali oni koji bi trebalo da zbog toga snose određene posljedice”.
Neki od njih su organizovali tajne sastanke, za koje smo tek saznali od njihovih učesnika, na kojima su planirali kako da se zauzmu institucije Republike Srpske i da, po njihovoj terminologiji, izvrše državni udar i pokušaju da preuzmu vlast”, istakao je Dodik.


Tim povodom kontaktirali smo Božu Prelevića, beogradskog advokata i nekadašnjeg ministra policije, kako bi nam sa stručne strane rekao ima li državnog udara u RS.
Na samom početku razgovora, objasnio je šta karakteriše jedan državni udar: ”Državni udar se različito definiše u različitim zakonima, ali u suštini radi se o nasilnom spriječavanju državnih institucija da sprovode ustavom i zakonom određene aktivnosti.  Nema državnog udara bez oružja, nasilnih sredstva i metoda i teško da možete naći državni udar bez dijelova vojske i policije koji su se, da tako kažem, priklonili pobunjenicima.  To je jedno od teških krivičnih djela, sa velikom zapriječenom kaznom i ono što vaši čitaoci treba da znaju jeste da se to može uraditi samo sa umišljajem, i da iza takvih akcija moraju stajati nekakvi fanovi, aktivnosti, akcije, oružje”.


Pratite situaciju u Banjaluci posljednjih mjeseci sa Pravdom za Davida, pratili ste i posljednja dešavanja,  ima li po vama ovdje elemenata državnog udara?


Pravo da vam kažem, ja mislim da u Bosni ima državnog udara i da je to čist državni udar. Jer kada vi do te mjere privatizujete institucije da opstruirate njihov rad, institucija kojima je u zakonskim ovlaštenjima  pronalazak izvršilaca krivičnih djela, kada obesmislite pravosudni sistem, kada vežete ruke tužiocima ili onom boljem dijelu policije, tu postoji takvo urušavanje institucija, koje u samoj suštini nije državni udar, ali ima razmjere preuzimanja ingerencija koje vama po zakonu ne pripadaju i to ima ekstremno štetne posljedice.  Svaki autoktrata koji potpuno obesmisli rad institucija samim tim je obesmislio i sam zakon.


A stajanje na trgu ili protestna šetnja, imaju li oni elemente državnog udara?


Državni udar se ne može izvršiti ako od institucija tražite da rade svoj posao ili stajanjem, hodanjem, šetanjem, govorenjem. Ove aktivnosti  garantuju najviši pravni akti – konvencije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, Savjet Evrope, zakoni koji propisuju pravo na govor i mirno okupljanje, pravo na izražavanje ličnih stavova, to su sve zagarantovane slobode i prava koje pripadaju svakom građaninu. U tom smislu, ja ne vidim da se time može izazvati državni udar.
Prvo ste imali tu prethodnu fazu da su institucije, pod pritiskom privatnih interesa, prestale da rade ono što je u njihovom opisu posla.  U tom smislu, ako je to tačno,  i ukoliko tu nema oružja, nema planova, nema ozbiljnih aktivnosti koje bi mogle da dovedu u pitanje napad na državne institucije, a pri tome su privedena nečija djeca, onda pravo da vam kažem, pokazuje se da vladavina prava u tom entitetu ili u toj državi ne funkcioniše.


Da li je pominjanje državnog udara, na neki način, pokušaj  vlasti da se stane u kraj ovim skupovima i protestima?


To je dosta glup način da se to prekine. To se uradilo u Crnoj Gori, pa sada imaju suđenje koje prati toliko mnogo nevjerovatnih detalja. Tako da bi i u ovom slučaju tokom suđenja, ako bi bilo otvoreno za javnost, vidjeli svu glupost jedne takve optužbe. Naravno, sve pod uslovom da nema oružja, planova za zauzimanje institucija, za nasilje nad najvišim predstavnicima institucija državne vlasti itd. Ja nemam u punoj mjeri činjenice nad kojim bi neko mogao da izađe sa takvom optužbom. Jer ako je ta optužba neosnovana i neutemeljena činjenicama, ona će se vratiti kao bumerang vlastima. Ona će se vratiti na način, ne da je bio državni udar, nego da ste o tome lagali. Dakle, to je ozbiljno urušavanje institucija ukoliko bi se tako nešto pokazalo kao manipulacija, a ne istina. Zato ja ipak apelujem na moje kolege u RS da  dobro razmisle gdje vode njihovi koraci. Ja mislim da je njima najednostavnije da utvrde šta se zaista desilo sa Davidom Dragičevićem, bez obzira čije je dijete u ovome učestvovalo.


Možete li nam na kraju ovog razgovora prokomentarisati i poziv koji je upravo pristigao iz policije Davidovoj majci, Suzani Radanović, da se sutra javi na ispitivanje zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila krivično djelo “neovlašteno prisluškivanje i tonsko snimanje”?


Ukoliko ste snimali, slikali bilo šta, možete reći da je riječ o neovlaštenom snimanju. Ali to nije dovoljno za krivično djelo. Vi neovlašteno snimate i rođendan sopstvenog djeteta, ako biste tako glupavo primjenjivali zakon. Ako se radi o neovlaštenom snimanju vojnih i policijskih arsenala, onda je to neka druga stvar, a ja pravo da vam kažem nisam siguran da je ovdje o tome riječ.
Vjerujem da je to pokušaj da se protest ubije, ali čini mi se da se ljudi koji to rade, ako rade na ovaj način  bez dokaza, jako neozbiljni. Jer neće biti ovo problem samo za Dragičevića, majku i ostale. Problem će prije svega nastati za građane RS, jer ako oni ne vjeruju u institucije sopstvene države, čemu onda da vjeruju.

BIOGRAFIJA

Poslije završenog Pravnog fakulteta u Beogradu, Božo Prelević profesionalnu karijeru započinje kao novinar radija Studio B. Zatim postaje sudski pripravnik, a potom prelazi na mesto sudije Petog opštinskog suda u Beogradu. Godine 1999. protivzakonito je razrešen dužnosti, a 5. oktobra 2000. postaje ministar Unutrašnjih poslova u Vladi Srbije. Bio je i predsednik Državne komisije za ispitivanje okolnosti pogibije vojnika u kasarni Topčider. Trenutno je u advokaturi, sa iskustvom u velikim krivičnim postupcima, među kojima je i onaj osumnjičenim za ubistvo Zorana Đinđića. Takođe je i izvršni direktor nevladine organizacije Liga eksperata – LEX.

TATJANA ČALIĆ /

BUKA

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close