Naveli su da je riječ o dokazivanju da je riječ o prometu tečnog naftnog plina koji nije namijenjen za pogon motornih vozila, a da proizvođač ili uvoznik može pribaviti izjavu kupca (punionice ili distributera) da isti nabavlja isključivo radi prodaje krajnjim korisnicima, a koji nije namijenjen za pogon motornih vozila.
Za prometovane količine plina proizvođač ili uvoznik vodi evidenciju o prometu izvršenom punionicama i distributerima tečnog naftnog plina koji nije namijenjen za pogon motornih vozila.
– Distributerom, u vezi sa prometovanjem tečnog naftnog plina koji nije namijenjen za pogon motornih vozila, smatra se pravno lice koje kupi plin od proizviođača ili uvoznika i isti prometuje isključivo do krajnjeg korisnika.
– Punionicom, u vezi sa prometovanjem tečnog naftnog plina koji nije namijenjen za pogon motornih vozila, smatra se pravno lice koje posjeduje dozvole za djelatnost punjenja plina u boce izdate u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju oblast nafte i naftnih derivata, te ispunjavaju minimalne tehničke uslove za obavljanje te djelatnosti.
– Distributerom plina u bocama, u vezi sa prometovanjem tečnog naftnog plina koji nije namijenjen za pogon motornih vozila, smatra se pravno lice koje kupi plin od punionice i isti prometuje isključivo do krajnjeg korisnika.
“Svi obveznici (uvoznik, proizvođač, punionica, distributer i distributer plina u bocama), koji krajnjim korisnicima vrše promet tečnog naftnog plina u svrhe koje isključuju pogon motornih vozila vode evidenciju o tako prometovanim količinama u elektronskom ili pisanom obliku (na web stranici UIO). Na prometovane količine tečnog naftnog plina za koje se kontrolom utvrdi da ne postoji ili je nevjerodostojna evidencija kojom se dokazuje da tečni naftni plin nije prometovan za pogon motornih vozila izvršiće se obračun i plaćanje putarine”, stoji u saopćenju.