Sve pametne zemlje na svijetu, dok govore o slobodnom tržištu, nizom mjera štite svoja tržišta. I ne samo da ih štite nego daju još i značajne podsticaje i subvencije lokalnim proizvođačima. A mi hoćemo da izvozimo naše proizvode kod njih i da nam to bude osnova razvoja, pri čemu njihove proizvođače nismo uspjeli tržišno “nadigrati” ni na domaćem tržištu!
(PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ – Oslobođenje)
U posljednje vrijeme kod nas se mnogo govori o tome kako bi BiH trebala napustiti politiku kupujmo domaće i uvesti politiku izvozimo domaće. Navodno, rast izvoza je jedini mogući put napretka za našu zemlju. Teoretski, to lijepo zvuči, ali praktično to je veoma teško provesti. Gotovo nemoguće. Pomenuta tvrdnja ima i jednu pogrešnu premisu – da BiH aktivno provodi politiku kupujmo domaće – što zapravo nije tačno. U BiH doduše postoje određene aktivnosti tog tipa, ali su uglavnom vođene od strane nevladinog sektora. Ali osmišljene državne politike kupujmo domaće nema. Tome, uostalom, u prilog svjedoče i podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH sa svijetom u posljednjih desetak godina. Naša zemlja svake godine napravi oko sedam milijardi KM minusa, što je za ovako malu zemlju i ekonomiju jako puno.
Osim toga, gotovo je nemoguće napraviti značajniji rast izvoza naših kompanija ako one prevashodno nisu u stanju da se nose s konkurencijom na domaćem tržištu. A tu im je država davno trebala pomoći, omogućiti im da ojačaju i da se razviju prvo na lokalnom tržištu, pa tek onda da se upuste u tržišnu bitku na svjetskom. Tako su uostalom radile sve velike svjetske ekonomske sile. U historiji ekonomije još nije zabilježen nijedan slučaj da je neka nacionalna ekonomija “zanemarila” domaće tržište i razvila se na stranom.
Tvrdnja da se izvozom može razvijati neka nacionalna ekonomija temelji se na ključnoj dogmi neoliberalne doktrine – na konceptu slobodnog tržišta. Slobodno tržište je, prema definiciji, tržište na kojem nema državne ekonomske intervencije i regulacije, osim u slučajevima kada se žele spriječiti nezakonite radnje. S druge strane, slobodno tržište podrazumijeva i slobodno trgovanje među zemljama u svijetu, bez carina, kvota i drugih dažbina, dakle bez bilo kakve državne intervencije i u trgovini.
Međutim, to je teorija. Slobodno tržište u praksi ne postoji. Ono je poput ljepote – nalazi se samo u oku promatrača, kaže Ha-Joon Chang, profesor ekonomije na Cambridgeu i autor sjajne knjige “23 stvari koje vam neće reći o kapitalizmu”. Koncept slobodnog tržišta posljednjih decenija u svijetu nameću ekonomski najrazvijenije zemlje – poput SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke i Japana – jer taj koncept pogoduje izvozu njihovih kompanija. Tržišta zemalja širom svijeta se otvaraju za proizvode njihovih kompanija bez ikakvih carina ili kvota, dok, s druge strane, njihova tržišta kao po pravilu u većini slučajeva ostaju potpuno zaključana. Evo primjera. Deklarativno, SAD i Evropska unija (EU) se zaklinju u slobodno tržište. Ali probajte nešto izvesti na ta tržišta. Dočekat će vas pregršt propisa, kontingenata, carina, dažbina, vancarinskih barijera i slično, što će u potpunosti obeshrabriti i samu ideju da izvozite nešto tamo, osim u slučajevima ako vaši proizvodi nisu neophodno potrebni tim zemljama. Pri tome će kompanije iz SAD-a i EU slobodno moći izvoziti svoje proizvode u vašu zemlju, bez ikakvih ograničenja i opterećenja.
Profesor Ha-Joon Chang lijepo objašnjava. Najveći zagovornici slobodnog tržišta su SAD i Velika Britanija. A te su zemlje, prema Changu, stekle svoje današnje bogatstvo radeći sve suprotno od onoga što propisuje teorija slobodnog tržišta i općenito neoliberalne ekonomske doktrine. On u svojoj knjizi citira Ulyssesa S. Granta, američkog političara i predsjednika SAD-a, koji je još daleke 1872. godine proročanski rekao da će “SAD prihvatiti slobodnu trgovinu tek nakon što iz protekcionizma izvuče sve što može… dakle, za nekih 200 godina”. I bio je u pravu. SAD ni do danas nisu u potpunosti prihvatile slobodnu trgovinu, baš kao što ni danas ne provode doktrinu neoliberalne ekonomije koju nameću širom svijeta. Odsustvo državne intervencije u ekonomiji se veoma teško može uklopiti u preuzimanje General Motorsa od strane države, saniranje privatnih banaka novcem poreskih obveznika i tako dalje.
Dakle, najrazvijenije zemlje u svijetu nameću ekonomske dogme koje same ne provode. Paul Samuelson, američki profesor i autor knjige-udžbenika Ekonomija iz koje američki studenti već decenijama crpe svoje znanje, kaže da je slobodno tržište sjajna stvar, ali tek nakon što privreda neke zemlje dovoljno ojača da se može nositi s konkurencijom na svjetskom tržištu. On tome u prilog navodi činjenice da su sve visokorazvijene zemlje, poput SAD-a, Njemačke i Japana, u početku nizom mjera veoma snažno štitile svoja tržišta, a tek kada su njihove kompanije dovoljno ojačale, počele su da propagiraju i hvale politiku slobodnog tržišta.
I sada se vraćamo ponovo do BiH, uvoza i izvoza, politike kupujmo domaće i izvozimo domaće. Od Daytona do danas sve ključne ekonomske zakone u BiH napravili su predstavnici međunarodne zajednice. Doslovno sve zakone. Oni su pri tome išli isključivo u smjeru neoliberalne ekonomske doktrine. A to znači da su granice naše zemlje, u trgovinskom smislu, širom otvorili za sve robe i usluge iz inostranstva. Posljedica toga je propadanje i gotovo potpuno uništenje domaće proizvodnje, jer se bh. kompanije, znatno oslabljene ratnim razaranjima, jednostavno ne mogu nositi sa stranom konkurencijom i to na domaćem tržištu. To se veoma jasno može uočiti u statističkim podacima o obimu vanjske trgovine BiH sa svijetom. Sedam milijardi KM deficita svake godine je i više nego ilustrativan pokazatelj. To je 70 milijardi KM minusa za samo deset godina!
Ovaj podatak također ukazuje i na činjenicu da BiH od Daytona do danas nije provodila nikakve mjere protekcionizma (politika zaštite domaće proizvodnje od inostrane konkurencije), što pak znači i da nije bilo ni bilo kakve osmišljene državne politike kupujmo domaće (uostalom, kupujmo domaće je tek samo jedna, i to veoma slaba, mjera protekcionizma). Naprotiv. Posljednjih dvadesetak godina BiH je išla isključivo u smjeru razvoja slobodnog tržišta, što je rezultiralo stanjem kakvo trenutno imamo u lokalnoj ekonomiji. I da ne bude zabune. Ne radi se tu o nekakvoj tragičnoj sudbini, usudu, karmi, lošoj sreći i tako dalje. Riječ je o rezultatima koji se i mogu očekivati kada se provodi ekonomska politika kakvu je BiH provodila. Pojednostavljeno rečeno, što su nam posijali, to danas i žanjemo. U takvoj situaciji krenuti s politikom izvozimo domaće praktično je nemoguće. Zašto? Zato što sve pametne zemlje na svijetu, dok govore o slobodnom tržištu nizom mjera štite svoja tržišta. I ne samo da ih štite nego daju još i značajne podsticaje i subvencije lokalnim proizvođačima. A mi hoćemo da izvozimo naše proizvode kod njih i da nam to bude osnova razvoja, pri čemu njihove proizvođače nismo uspjeli tržišno “nadigrati” ni na domaćem tržištu! Kolika je to utopija, možda najbolje objašnjavaju riječi Vladimira Usorca, predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS-a. “Zamislite nas na otvorenom tržištu, gdje kompanije iz EU imaju ogromne subvencije. Recimo, za svinjsko meso u Austriji njihov farmer dobije jedan euro subvencije na proizvodnju i jedan euro subvencije za izvoz. To su dakle dva eura. A cijena svinjetine u BiH je četiri konvertibilne marke, to jeste dva eura. A i ko je proda u BiH za četiri KM može biti sretan. Mi njima ne možemo biti konkurencija u ovoj situaciji”, kaže on.
I na kraju zaključimo. Razvoj baziran na izvozu je sjajna stvar. Ali neka ekonomija može bazirati svoj razvoj na izvozu tek nakon što se njene kompanije ojačaju na veoma zaštićenom domaćem tržištu, baš onako kako je to opisao profesor Samuelson. Odnosno, baš onako kako su se razvijale ekonomije SAD-a, Njemačke, Japana i drugih zemalja. Drugim riječima, kupujmo (i zaštitimo) domaće je ekonomska doktrina koja je prevashodno potrebna BiH, jer bez nje neće biti ni doktrine izvozimo domaće. Jer, ako to nije pošlo za rukom jednoj Americi, Njemačkoj ili Japanu, teško je povjerovati da će baš poći za rukom BiH, zar ne?
