Husnija Kamberović za Vijesti.ba
VIJESTI.BA. Prvi član Ustava BiH, Dejtonskog mirovnog sporazuma, eksplicitno govori da BiH time nastavlja svoje međunarodno pravno postojanje, modificirano tim Ustavom. Historijski gledano koliko Dejton predstavlja kontinuitet a koliko diskontinuitet kada je u pitanju državnost BiH?
KAMBEROVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum ni na jednom mjestu ne spori državnost Bosne i Hercegovine i njen međunarodni pravni status, pa se u tom smislu ne može uopće govoriti o tome da je Bosna i Hercegovina stvorena u Dejtonu ili da on predstavlja neku vrstu diskontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine. U Dejtonu je samo napravljen novi administrativni i teritorijalni ustroj Bosne i Hercegovine koja kao cjelina jedina zadržava atribute državnosti. Entiteti (Federacija BiH i RS) na koje je Bosna i Hercegovina teritorijalno organizirana prema Dejtonskom sporazumu, samo su dijelovi države Bosne i Hercegovine. Dejton nije stvorio Bosnu i Hercegovinu, jer je ona puno starija od tog sporazuma, ali jeste, osim uspostave mira, dao pravnu i političku podlogu postojanju Republike Srpske kao dijela Bosne i Hercegovine.
VIJESTI.BA: Potpisivanje Dejtona nije donijelo trajni mir. Živimo u stanju zamrznutog konflikta. To su neke od glavnih ocjena kada se u javnom prostoru govori o Dejtonskom mirovnom sporazumu. Govori se da živimo 21. godinu mira i 24. godinu rata. Koliko su takve tvrdnje tačne? Ili je riječ o olako izgovorenim frazama?
KAMBEROVIĆ: Rat je završen 1995. i to bi trebalo svima biti jasno. Dejton je uspostavio mir, kakav-takav. U svijetu u kojem živimo niko se ne može zakleti da će vladati trajni mir. Pogotovo je nesigurno govoriti o nekom trajnom miru na Balkanu, jer mogućnost konflikta uvijek postoji. Ali, ponavljam, vrijednost Dejtona je mir, stvarni mir u kojem živimo i kojeg treba njegovati; rat nikada nikome nije donio ništa dobro, čak ni onim političkim i poslovnim skupinama koje na rat gledaju kao na izvor ekonomske dobiti.
VIJESTI.BA: Odnos političkih elita u BiH prema Dejtonu poprilično je ambivalentan. Moglo bi se reći da se postdejtonska historija BiH djeli na doba do rasprave oko famoznog “Aprilskog paketa” i poslije. Kako gledate na promjenu kursa srpske politike koja je u prvoj fazi postdejtonske BiH bila izrazito rezervisana prema Dejtonskom uređenju a u novije vrijeme se izdaje za najvećeg zaštitnika dejtonskog poretka. Zbog čega je to tako?
KAMBEROVIĆ: Izgleda paradoksalno da RS i „srpska politika“, kako to Vi kažete, sada stoje na poziciji odbrane Dejtonskog sporazuma, premda su u početku bili dežurni kritičari Dejtona. Oni uzimaju od Dejtona jedino ono što im odgovara, a međunarodna zajednica im je to tolerirala. Nadmetanje između branitelja Dejtona („ustavobranitelja“) i onih koji se zalažu za reviziju Dejtona („ustavoreformatora“) traje već dugo vremena, ali ja mislim da je to jalovo natjecanje i da bi bilo puno bolje usmjeriti sve snage na pronalaženje što boljih rješenja za izlazak zemlje iz krize unutar pravnog okvira kojega već imamo.
VIJESTI.BA: U javnosti se do sada mnogo govorilo o Dejtonu 2. Posljednji, uslovno rečeno, ozbiljan pokušaj promjene ustavne strukture bio je Prudski sporazum iz 2008. godine, koji je propao. Danas je bivši Visoki predstavnik u BiH, Miroslav Lajčak, istakao da BiH mora dobiti bolji ustavni okvir. Da li se Vi slažete sa konstatacijama da je ovakvo ustavno uređenje kočničar napretka?
KAMBEROVIĆ: Nijedno ustavno rješenje nikada tokom povijesti samo po sebi nije bilo niti kočničar niti garancija napretka i uvjeren sam da i danas mnogi pričama o nemogućnosti napretka u ovakvom ustavnom uređenju samo traže opravdanje za vlastitu nesposobnost da izvedu zemlju iz krize. To je isti model odnosa prema političkim problemima koji je od sredine 1980-ih imala srpska politička elita koja je širila priče kako je Ustav 1974. „blokirao“ Jugoslaviju. Poznati njemački historičar Holm Zundhausen je u jednoj svojoj knjizi odlično primijetio kako je ustavna historija Jugoslavije pokazala da ustav funkcionira samo ukoliko postoji konsenzus političkih elita. On je navodio primjer Vidovdanskog ustava, koji je bio izrazito centraliziran, ali nije mogao spriječiti blokadu države tokom dvadesetih godina 20. stoljeća. Nasuprot tom centraliziranom Ustavu, Zundhausen je naveo primjer jugoslavenskog Ustava 1974, koji je bio izrazito konfederalistički, ali opet nije bio u stanju onemogućiti blokadu države. Opći zaključak s kojim se ja apsolutno slažem je da je saradnja političkih elita, bez obzira na ustavni okvir, prepostavka funkcioniranja države. I sada mislim da Dejtonski ustav pruža sasvim dovoljno prostora da zemlja može ići dalje, ukoliko to političke elite žele. Ukoliko to ne žele i ukoliko nema podrške iz vana da se malo te želje „potaknu“ – ni jedan novi Ustav sam po sebi neće omogućiti napredak ove napaćene zemlje.
VIJESTI.BA: Kako gledate na sve češće glasine o federalizaciji BiH, koje podrazumijevaju promjenu ustavne strukture. O čemu govorimo kada govorimo o federalizaciji? Da li se pod time ovdje jedino podrazumijeva etnička podjela a da je federalizacija samo zgodan eufemizam za nešto poput toga?
KAMBEROVIĆ: Priča o federalizaciji nije nova i oni koji zastupaju tu tezu uglavnom ne otkrivaju karte do kraja. Osobno smatram da je federalizacija dugoročno opasna po Bosnu i Hercegovinu, jer se ona uglavnom svodi na stvaranje tri isključivo etničke cjeline. Danas se najčešće, i to veoma uporno, nameće priča o tome kako je rješavanje hrvatskog pitanja i hrvatske „neravnopravnosti“ jedino moguće u federalizaciji BiH i stvaranju hrvatske federalne jedinice. Uopće ne smatram da su Hrvati neravnopravni u BiH, ali ukoliko oni imaju taj osjećaj – valja otvoriti ozbiljne razgovore o tome. Treba o tome otvoreno razgovarati i vidjeti šta je u osnovi tog njihovog osjećaja. Jedino što ne treba dozvoliti, ukoliko se želi očuvati Bosna i Hercegovina kao država, jeste – stvaranje tri etnički definirane federalne jedinice.
VIJESTI.BA: Za četiri dana BiH će proslaviti Dan državnosti, odnosno prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. Šta je u političkoj praksi danas teže izvodivo: Dejton 2 ili povratak principima ZAVNOBIH-a?
KAMBEROVIĆ: Ni jedno ni drugo nije moguće u postojećem političkom kontekstu. Dejton 2 nije moguć jer ne postoji konsenzus oko toga, a povratak principima ZAVNOBiH-a je teško izvodiv jer su se povijesni procesi pomjerili u odnosu na vrijeme kada se sudbina Bosne i Hercegovine rješavala na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Ipak, mislim da neke temeljne vrijednosti ZAVNOBiH-a valja revitalizirati. Tu prije svega mislim na ravnopravnost naroda i građana i na teritorijalnu nedjeljivost Bosne i Hercegovine. U dokumentima ZAVNOBIH-a stalno je naglašavana „ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina.“ Ovaj stav iz Deklaracije o pravima građana od 1. jula 1944. je sigurno jedan od najznačajnijih stavova koje je usvojio ZAVNOBiH, jer upravo ova Deklaracija, naslanjajući se na raniju Rezoluciju sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, definira nedjeljivost Bosne i Hercegovine. To naglašavanje nedjeljivosti je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake priče o Bosni i Hercegovini.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
