MIŠLJENJE STRUČNJAKA
Bosna i Hercegovina je dobila status kandidata za članstvo u EU u decembru 2022. godine, a kako bi uspješno otvorila pregovore za pristupanje, potrebno je ispuniti 14 prioriteta Evropske komisije. Oni koji žele razgraditi državu to pokušavaju okrenuti u svoju korist.
Jedan od prioriteta se odnosi na reformu pravosudnog sistema koja, između ostalog, uključuje reformu Ustavnog suda BiH i upravo je ona u fokusu javnosti, ali i političara u proteklom periodu.
Reforma Ustavnog suda uključuje i rješavanje pitanja međunarodnih sudaca, osiguranje provođenja odluka Suda, ali i uspostavljanje pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno da osigura dosljedno tumačenje prava u cijeloj BiH.
Međutim, sudeći prema izjavama lidera vladajuće koalicije na državnom nivou ni približnog dogovora još nema.
Lider SNSD-a Milorad Dodik rekao je da ima pripremljen novi zakon o Ustavnom sudu te je naglasio da insistira na izbacivanju stranih sudija. Zatim predlaže da se odluke Ustavnog suda ne mogu usvojiti ukoliko za njih ne glasa jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bošnjak, čime bi bio uveden etnički princip glasanja koji BiH, zapravo, udaljava od EU.
Neprihvatljive opcije
U jeku govora o izmjenama ovog zakona Dodik je, kao predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Ukazom suspendovao provođenje odluka Ustavnog suda BiH na području ovog entiteta.
S druge strane, prema riječima lidera stranaka Trojke koju čine SDP, Narod i Pravda i Naša stranka, oni neće pristati na ucjene i uvođenje etničkog glasanja, kao ni izbacivanje stranih sudija, jer se trenutno za to nisu stekli uslovi.
O načinu na koji misle da bi reformi trebalo pristupiti detaljnije u javnosti nisu govorili.
Ustavni sud, podsjetimo, čini devet sudija, od kojih šest biraju parlamenti entiteta, od toga četiri bira Predstavnički dom FBiH, a Narodna skupština Republike Srpske bira dva. Preostalu trojicu sudija bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
Dodik je, također, pozvao na povlačenje sudija iz entiteta RS iz Ustavnog suda.
Lider HDZ-a Dragan Čović rekao je prošlog mjeseca, nakon sastanka lidera u Konjicu da apsolutno podržava izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda.
Biranje stručnjaka
Govoreći o reformi Ustavnog suda BiH sudija Evropskog suda za ljudska prava Faris Vehabović kaže za Klix.ba da ima puno rješenja koja su u skladu sa tekovinama EU, ali nijedno rješenje koje je predmet rasprava u BiH nije ni na tragu tih principa.
“Prvo, Ustavni sud mora biti popunjen istinskim stručnjacima za ustavno i ljudska prava. Drugo, sudije Ustavnog suda ne smiju biti politički prepoznatljivi i moraju biti neovisni i nepristrasni. Treće, sastav Ustavnog suda ne smije biti etnički određen tj. mora biti nediskriminatoran. Konačno, proces imenovanja mora biti maksimalno transparentan. Da pojasnim, izbor sudija Ustavnog suda nije izbor za miss pa da se unaprijed određuju pitanja (vjerovatno unaprijed dostavljena podobnim kandidatima) na koja onda kandidati daju očekivane odgovore već to mora biti razgovor koji će dati uvid u znanje, ali i stajališta kandidata o pojedinim pitanjima”, kaže Vehabović.
Nije, dodaje, svejedno da li je kandidat liberalan ili konzervativan po svojim stavovima o određenim pitanjima koja su od značaja za društvo i državu.
“Logično, liberalna vlast preferira liberalne kandidate dok konzervativna preferira ove druge. I to je ono što je bitno. Kod nas je izgleda najvažnije koja je etnička odrednica kandidata uz potpuno zanemarivanje stručnih i profesionalnih kvaliteta. To je put u etničko sudovanje i logčcan sljedeći zahtjev onih koji to podržavaju – unaprijed određeni etnički sastav i glasanje u Ustavnom sudu. Onda to ne bi bio sud već vijeće naroda”, objašnjava Vehabović.
Dodaje da bi kandidati koji su favoriti za sudije Ustavnog suda trebali biti ljudi koji su, kako to i Ustav zahtijeva, vrhunski pravnici visokih moralnih kvaliteta.
“Kako odrediti ko je vrhunski pravnik? Pa onaj ko se dokazao ili kao pravnik praktičar ili kao univerzitetski profesor. Drugim riječima, ne možete biti vrhunski pravnik, a da na dva mjesta niste dokazali svoje kvalitete, ili u sudnici kao advokat, sudija i sl. ili kao profesor u učionici. Nema trećeg načina za dokazivanje u pravu. Referent u nekoj firmi ili općini nikada neće postati ‘vrhunski pravnik’ koji može postati i sudija Ustavnog suda. To jednostavno ne ide tako. Vijeće Evrope to tumači na način da samo oni koji mogu vršiti najviše sudske funkcije u svojim državama mogu postati sudije Evropskog suda za ljudska prava. Ne vidim niti jedan razlog da ne primijenimo iste kriterije”, ističe Vehabović.
Kaže i da bi razgovori sa kandidatima trebali biti javno dostupni svakome jer se svakoga tiču te razgovori iza zatvorenih vrata automatski povlače sumnju u cijeli proces.
Najbolji u regiji
Uz sve svoje mane Ustavni sud je najvažnija državna institucija, a kako Vehabović kaže i najbolji ustavni sud u regiji.
Najbolji pokazatelj jeste broj presuda Evropskog suda za ljudska prava u kojima su odluke ustavnih sudova u regiji “oborene” od strane tog suda.
Razlog tome je prisustvo međunarodnih sudija koji su već više od 25 godina prisutne u Ustavnom sudu i koji su prenijeli dio svog iskustva i znanja i unijeli ga u Ustavni sud BiH.
“Upravo oni su razlog zasto je Ustavni sud tako uspješan. Ne zanemarujem ja ulogu domaćih sudija već kao neko ko je sedam godina proveo kao registrar tog suda i svjedočio značaju njihovog djelovanja. Ko je 1997. godine, kada je Ustavni sud po Dejtonskom ustavu počeo da djeluje, od domaćih sudija bio upoznat sa praksom Evropskog suda za ljudska prava? Niko. Niti jedan domćci sudija nije govorio nijedan strani jezik, a nas Ustav, Anex 4 je na originalnom engleskom jeziku. I šta mislite ko je bio pozvaniji da ga kao takvog tumači, domaće ili međunarodne sudije? To je samo jedan apsurdan primjer, ali činjenica je da bez međunarodnih sudija, Ustavni sud ne bi bio ono što je danas. E, možda upravo to nekima i smeta pa se u fokus cijele diskusije o Ustavnom sudu, kao osnovni problem postavlja postojanje međunarodnih sudija u sastavu Suda. Pa se nude rješenja u vidu zakona”, stava je Vehabović.
Naglašava da ukoliko se namjeravaju izbaciti međunarodne sudije, mora se promijeniti i Ustav jer u Ustavu doslovno pise da PSBiH može donijeti zakon kojim će regulisati drugaciji nacin izbora sudija koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
“Što se tiče raznoraznih prijedloga koji se povlače po uredima PSBiH vise od 15 godina, a koji su i prije 15 godina uključivali iste elemente, eliminaciju međunarodnih sudija, etnički sastav i etničko odlučivanje, to su neozbiljni prijedlozi kojima cilj nije poboljšati rad Ustavnog suda već način kako ga uništiti”, naglašava Vehabović.
Prema tome se, kaže nam, i da zaključiti da svi oni koji podržavaju takva rješenja, nemaju na umu ništa dobro niti za Ustavni sud niti za državu.
“Jer, Ustavni sud jeste posljednja prepreka koja stoji na putu onima koji žele postepeno razgraditi državu i polako skuhati žabu, a da ona ne iskoči iz već ključale vode. Nema etničke pravde, već samo jedna, univerzalna pravda koja se mora temeljiti na Ustavu i zakonima jedne zemlje. Sve drugo je promašaj, ali promašaj koji može za cijenu imati državu, a Ustavni sud mora štititi Ustav, a time i državu i ono najbolje što ona jeste”, zaključuje Vehabović.
Izmjena Ustava
Istog je stava i pravni stručnjak Enver Išerić koji u razgovoru za Klix.ba naglašava da se u vidu moraju imati odredbe Ustava i da se od njih ne smije odstupati.
Ukoliko bi reformom bio postignut konsenzus o eliminisanju međunarodnih sudija iz Ustavnog suda prvo bi se trebalo pristupiti izmjeni Ustava BiH.
“Ustav je tu vrlo jasan, strane sudije bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom. Postoji i jedna odredba u istom članu Ustava koja kaže da nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. To znači da Skupština može predvidjeti drugačiji način izbora na način da se konsultacije obavljaju sa nekim drugim organom u BiH umjesto sa Predsjedništvom, ali nikako ne znači da Skupština zakonom može eliminisati ova tri člana”, objašnjava Išerić.
Ukoliko bi bio prihvaćen prijedlog, na kojem insistira RS, o izbacivanju stranih sudija Išerić kaže da bi najbolje rješenje bilo da sudije bira Predstavnički dom BiH.
“To bi trebalo predvidjeti izmjenom Ustava i bilo bi najbolje rješenje da sudije bira Predstavnički dom BiH, a ne entiteti i da kao i do sada jedini uslov bude stručnost i moralnost kandidata za obavljanje te odgovorne i časne funkcije sa koje se štiti ustavnost u BiH”, stava je Išerić.
Bez odstupanja
Ukazuje i na to da se prilikom reforme ne smije dozvoliti ustrojstvo Ustavnog suda po paritetnom sastavu u odnosu na konstitutivne narode.
“Ovdje se želi po nastojanjima određenih politika eliminisati strane sudije kako bi se uveo nacionalni princip glasanja što je nedopustivo i da se Ustavni sud ustroji po paritetnom sastavu u odnosu na konstitutivne narode”, ističe Išerić.
Dodaje da ni postojeće odredbe Ustava ne govore o paritetu, kao ni odnosu sastava Ustavnog suda kada su u pitanju konstitutivni narodi.
“Ako neko želi da se igra sa nacionalnim sastavom Ustavnog suda ili nacionalnim konsenzusom onda je on na putu da uruši jednu od najznačajnijih institucija koja je čuvar ustavnosti i zakonitosti. Ako neko ipak misli da se treba igrati sa nacionalom pripadošću onda se kao kriterij mora uzeti popis stanovništva u BiH, a po pitanju donošenja odluka ne smije se odstupiti od dosadašnjeg načina donošenja odluka, odnosno većinom glasova”, zaključuje Išerić.
Klix
