Usporedba RS i FBiH je kao dilema – umrijeti od raka pluća ili leukemije!

Teško je procijeniti šta je gore u Bosni i Hercegovini – politička ili ekonomska situacija. „Takmičenja“ političara da svoju nesposobnost opravdaju prikazujući stanje u drugom entitetu gorim izazivaju mučninu u stomaku.

Ekonomist Damir Miljević u razgovoru za „Dnevni avaz“ ocjenjuje da je ekonomska situacija iz dana u dan sve gora ako je poredimo sa 2008. godinom, kada je počela svjetska ekonomska kriza.

Najniža penzija

– Iako je u prvom polugodištu ove godine zabilježen rast industrijske proizvodnje i izvoza, moramo konstatirati da se tu u prvom redu radi o preorijentaciji ono malo privrede što je u zemlji ostalo za izvoz, s obzirom na to da je evidentan pad potrošnje stanovništva, s jedne strane, i sve gore stanje po osnovu međusobnih plaćanja u privredi, s druge. Uz gluhu i slijepu politiku koja se bavi sama sobom, umjesto poboljšanjem privrednog ambijenta i zapošljavanja, privrednicima nije ništa drugo ostalo nego da se okrenu izvozu. Koliko će to trajati, vidjet ćemo – navodi on.

Ističe da se najveći problemi zemlje mogu svesti na tri ključna elementa – enormna nezaposlenost koja iznosi čak 44,7 posto ukupno radnosposobnog stanovništva, prezaduženost javnog i privatnog sektora i najlošiji privredni ambijent u Evropi.

Sve ovo za posljedicu ima ekonomsku i socijalnu tragediju koja pogađa stanovništvo, od kojega svaki peti stanovnik gladan ide na spavanje. Nije ni čudo da se u takvoj situaciji najvećim uspjehom smatra odlazak iz zemlje, pa makar i privremeno.

– Iako ne volim da poredim ekonomsku situaciju u dva entiteta, jer mi to liči na odgovaranje na pitanje da li je bolje umrijeti od raka pluća ili od leukemije, s obzirom na to da je među našim političarima to popularno kao dokaz da je onom drugom lošije, činjenica je da je najniža penzija u RS 160 KM, a u Federaciji 309 maraka, da je prosječna penzija u Federaciji 340 KM, a u RS 300 maraka, te da je prosječna neto plata isplaćena za juli ove godine u Federaciji 841 KM, a u RS 820 maraka.

Ni jedna ni druga prosječna plaća ne pokriva ni 60 posto osnovnih troškova života prosječne četveročlane porodice. Kada se ovome još doda podatak da je ukupan javni dug RS na kraju prošle godine iznosio 4,7 milijardi KM, a Federacije 4,3 milijarde maraka, što znači da je javni dug po glavi stanovnika u RS dva puta veći nego u Federaciji, čitaoci sami mogu zaključiti gdje se to „bolje“ živi – kaže Miljević.

On upozorava i da „u RS nije više ništa ostalo da se privatizira osim državne zemlje i elektroprivrede, a i to se ubrzano privatizira kroz davanje koncesija pod nekonkurentnim uslovima osobama koje su bliske režimu“.

Revizija privatizacije

Ocjenjuje i da je novac od privatizacije „Telekoma RS“ uglavnom „uludo potrošen u neproizvodne investicije kojima su se kupovali glasovi na izborima i preko kojih su tajkuni bliski režimu omastili brk ili su iz tih sredstava davani krediti istim tim tajkunima koji ih sada ne vraćaju“.

– Jedina svijetla tačka, prema meni, jeste dio novca koji je otišao za stambene kredite mladim bračnim parovima. Od gromoglasno najavljivane revizije privatizacije nije bilo ništa, a poslovanje Investiciono-razvojne banke RS, preko koje vlast usmjerava novac ka džepovima njima podobnih, nije ni pod kakvom kontrolom ni eksterne revizije ni Agencije za bankarstvo – navodi dalje Miljević.

On upozorava i na preopterećenost privrede fiskalnim i parafiskalnim nametima, političkim i drugim reketima.

– Iako privrednici već godinama „vrište“ zbog stanja u zemlji i privrednog ambijenta, vlasti ne poduzimaju ama baš ništa da  riješe situaciju, nego se zabavljaju sami sobom i to od JMBG-a, preko presude „Sejdić-Finci“, do popisa stanovništva i toga ko je šta rekao i kakvu zastavu je nosio na utakmici.

Stiče se utisak da je ova zemlja podijeljena u dvije dimenzije. U jednoj dimenziji žive građani i privreda, a u drugoj vlasti i parlamentarci i da je jedina veza između te dvije dimenzije tok novca koji ide od građana i privrede prema njima, a oni ga troše onako kako im padne na pamet. Uz sve to i međunarodne finansijske institucije im nesmiljeno odobravaju novac da mogu tako da nastave da se ponašaju valjda čekajući situaciju da se budzašto domognu ovo malo resursa koji su u zemlji još ostali – smatra Miljević.

Analizirajući političku situaciju o oba entiteta, Momir Dejanović iz dobojskog Centra za humanu politiku ističe da nezadovoljni građani, nezaposlenost, siromaštvo, nepravda, nepovjerenje, podjele, netolerantnost, beznadežnost, visok nivo organiziranog kriminala i korupcije, oktroiran partokratski sistem, neodgovorne i neuspješne vladajuće strukture, nepostojanje kredibilne partijske alternative, međunarodno pokroviteljstvo i drugi problemi su konstanta i surova realnost u RS i ostalom dijelu BiH.

– Odnosi između SNSD-a i SDS-a vrlo su slični odnosima između SDP-a i SDA u ovom izbornom ciklusu. Radi se o relevantnim srpskim i bošnjačkim političkim partijama koje se bore za dominaciju u jednonacionalnom biračkom tijelu i koje su iz faze neprirodnog stanja ili bluda prešle u fazu normalnog predizbornog pozicioniranja. Nije bila prirodna koalicija SNSD-SDS na državnom i lokalnom nivou, a posebno SDP-SDA, uz napomenu da se može imati razumijevanja za postojanje saradnje i usaglašenih stavova o najznačajnijim državnim i nacionalnim pitanjima relevantnih političkih partija s istim jednonacionalnim biračkim tijelom – smatra Dejanović.

Izborna kazna

On se osvrće i na predstojeće izbore i najavu iz SNSD-a da će „satrati“ opoziciju.

– U to ne vjeruje ni SNSD, koga čeka izborna kazna i samo je pitanje kolika će ona biti i koliko će tu kaznu umanjiti započeta predizborna kampanja obračuna s opozicionim partijama u RS i očekivana kampanja zaštite RS od političkih partija koje imaju nesrpsko biračko tijelo. SNSD je nesiguran i nervozan zbog toga što su mu rezultati katastrofalni, što nije ispunio očekivanja građana i većinu izbornih obećanja, što je ogromna većina građana nezadovoljna njegovom osmogodišnjom vlašću i što je potrošio sve laži kojima je varao birače, a SDS i druge opozicione partije u RS imaju problem zbog toga što su već viđeni kao neuspješni u vlasti, što se nisu promijenili i što su slični onima u vlasti, što im većina građana ne vjeruje, što imaju dio odgovornosti za postojeće stanje u RS, što su nekonkurentni SNSD-u u zastupanju nacionalnih i entitetskih interesa, što imaju problem širokog koalicionog djelovanja i što nemaju plan i kapacitet za potrebne promjene  – kaže Dejanović.

Građani biraju manje zlo

– Ključni problem građana u RS i BiH na narednim izborima je kako izabrati odgovorniju i uspješniju vladajuću partijsku strukturu. Za građane u RS najbolje bi bilo da se SNSD i druge vladajuće partije samokazne, tako što bi odstupile s vlasti i ne bi učestvovale na narednim izborima, a SDS i druge opozicione partije da javno poruče da nemaju kapacitet da zastupaju javni interes i da preporuče neku novu političku partiju ili snagu koja bi pokušala biti bolji zastupnik interesa naroda. Nažalost, ovo se neće desiti i građani će biti prinuđeni da biraju manje zlo. Kada imate ovakvo stanje na partijskoj sceni, onda građani odgovorni prema sebi i zajednici ne biraju nikoga i ne izlaze na izbore – smatra Dejanović.

Trebaju nam bar tri Vučića

– Sav ovaj nered i propadanje zemlje moguće je zaustaviti u roku od 12 do 15 mjeseci i onda u narednih dvije do tri godine zemlju staviti na put prosperiteta. U ekonomiji su bar svi recepti za ovakve situacije poznati i već stotinama puta primjenjivani u svijetu i ovdje, prema meni, nije pitanje kako se to radi, nego da li iko ima volje da to radi i ko je taj koji je spreman da radi.

Da pojednostavim, Srbija je u ekonomskom smislu slična BiH, kako po onome što se dešavalo u ekonomiji i privatizaciji tako i po bahatom odnosu prema javnim finansijama, pa evo čini mi se da je ova vlast u Srbiji okrenula novi list uhvativši se prvo u borbu s kriminalom i korupcijom, a sad već i sa ekonomijom i javnim dugom. To je jedan od primjera koje možemo slijediti. Znači, prvo se mora stati ukraj lopovluku, mahinacijama i gledanju kroz prste, tj. mora se obezbijediti vladavina prava. Nakon toga trebaju nam ekonomske reforme koje će ići u pravcu rasterećenja privrede i smanjenja poreskog opterećenja po osnovu rada kako bi se obezbijedilo novo zapošljavanje te uvođenje reda u javne finansije i javne nabavke.

No, bez vladavine prava i obnove morala sve su reforme samo iluzija i niko normalan neće investirati u zemlju u kojoj pred zakonom nisu svi isti. Pitanje je samo da li mi ovdje u zemlji imamo bar tri Vučića spremna da rade u korist građana, koji će da zamijene ove obijesne, lajave i nezasitne spodobe koje nas već godinama vode – naglašava Miljević.

 

EKONOMSKE ČINJENICE

 

NAJNIŽA PENZIJA

 

160 KM U RS

309 KM U FBIH

 

PROSJEČNA PENZIJA

 

300 KM U RS

340 KM U FBIH

 

PROSJEČNA NETO PLAĆA

 

820 KM U RS

841 KM U FBIH

 

JAVNI DUG

 

4,7 MILIJARDI KM RS

4,3 MILIJARDE KM FBIH

avaz

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close