Papa Franjo ide dalje, a muslimani?
Osvrt s američke verande
Papa Franjo ide dalje, a muslimani?
Kakav je to komunista u Vatikanu, pitali su se ne tako davno globalni mediji, posebno ovdje, u Americi, osluškujući svaku riječ pape Franje. No, još su interesantne te reakcije na njegovu kritiku kapitalizma koji Sveti Otac katkad naziva “tiranijom” ili, jednostavno, “krađom od siromašnih”.
Veliko je zato zanimanje za njegov boravak u Americi od 22. do 27. septembra te za sastanke koje će imati u Ujedinjenim narodima, u Njujorku, 25. ovog mjeseca. Šta li će nam reći o klimatskim promjenama, je li ih prouzrokovao čovjek ili su bogomdane? A šta o izbjeglicama?
Fetišizam novca
Njegovo “Apostolsko pismo” s kraja 2013., ubrzo nakon što je 13. marta te godine izabran za Papu, izazvalo je istinsku srdžbu među religijskim konzervativcima, ali on se nije puno osvrtao. Objavio je i slovo u kojem generalno upozorava čovječanstvo da su opet “stvorena nova (lažna) božanstva” i kako se “klanjamo novom zlatnom teletu”. Poručio nam je i da svijetom vlada “fetišizam novca u diktaturi ekonomije bez lica i bez nekog stvarnog ljudskog, humanog cilja”.
Iako to izgleda kao kritika na račun svjetskih moćnika, na noge papi Franji potrčali su svi najvažniji lideri zapadnog i istočnog svijeta: Barak Obama (Barack) i Vladimir Putin, Fransoa Oland (Francoise Hollande) i Angela Merkel, Benjamin Netanjahu i Mahmud Abaz (Mahmoud Abbas), engleska kraljica Elizabeta i mnogi drugi.
Doduše, kada je riječ o kapitalizmu kao “krađi od siromašnih”, teološki kritičari (Rainer Hank) su već podsjetili Papu da su to riječi mistika iz četvrtog stoljeća naše ere, svetog Ivana Zlatoustog, koji je živio u Antakiji kada to nije bila Turska. Kroz povijest se, tvrde oni, “uvijek iznova pojavljuje ta ideja kršćanskog komunizma”, gdje “jedini put spasa vodi kroz siromaštvo i bijedu”.
Papa Franjo u Ford Focusu u Sarajevu: Postao noćna mora i američkih predsjedničkih kandidata
A Papi koji je ultrabogaćenje proglasio jednim od smrtnih grijeha – takve su primjedbe dobrodošle. On je postao noćna mora i američkih predsjedničkih kandidata, poput trenutačnog favorita među republikancima Donalda Trampa (Trump). Upravo Tramp u biti osiono propagira da treba postati novi šef Bijele kuće jer je superbogat i ima višak od nekoliko milijardi!? Ali Tramp nije sam kad govorimo o moći novca u ovdašnjoj politici!
Hilari (Hillary) i Bil Klinton (Bill Clinton) odavno spadaju u one koje bi Papa mogao svrstati u ohole kapitaliste. Klintonovima se spočitavaju stotine miliona dolara i prilično hitro stečeno bogatstvo, raskošne kuće, uključujući i “novac sumnjivog porijekla” kroz netransparentne donacije Klintonovoj fondaciji u Njujorku.
Bavi se uzrocima
Ne znam za Bajdena (Joe Biden), koji, kao i predsjednik Obama, spada u dolarski skromnije američke političare, ali znam da su svi ostali pučki inferiorni u odnosu na ovog Papu. Niko od njih ne može skupiti milion ljudi, koliko ih se očekuje prilikom Papine posjete Filadelfiji 26. i 27. septembra. To je zato što se ovaj Papa u svojim obraćanjima narodu bavi uzrocima, a ne, kao prepametni političari – samo posljedicama krize.
Papina je posjeta Sjevernoj Americi, čini se, plodno tlo za njegove južnoameričke “socijalističke” ideje. Jer znamo to – protestanti i Luterani koji su u Americi svoje vjerovanje i temelje na kritikama prvobitnog katoličkog raskoša; otuda su njihove kamene crkve – odgovor pozlaćenim katedralama i konceptu monetarnog otkupa grijeha.
Danas je za papu Franju posebno neprihvatljiv tretman sirijskih i drugih izbjeglica s Bliskog istoka – od “evropske” Mađarske do “bratskih” muslimanskih zemalja – prebogatih Emirata, Kuvajta, Katara i drugih država sazdanih od kupola od zlata.
U više navrata ovaj Papa je posjetio Lampeduzu, italijanski otok preko kojeg u Evropu dotiče rijeka arapskih izbjeglica, kao najveći egzil jednog naroda od Drugog svjetskog rata. Te ratne izbjeglice ovaj Papa ne naziva “migrantima”, već kako i dolikuje – ratnim stradalnicima.
Meni ovaj Papin put u Ameriku opet aktuelizira to pitanje: zašto se muslimani ne reformiraju i, zašto, prvo ne krenu na promjenu samih sebe. To je korisnije od blamiranja Zapada za sve i svašta!
Zašto muslimanski vladari grade palače s hiljadu soba i zlatne kapije na svojim ograđenim imanjima dok potopljenu mrtvu djecu njihove “braće” kao njihov “otpad” izbacuju valovi mediteranskog mora? Plaše li se oni Boga?
To je, valjda, zato što se njihovi glavni imami još vozikaju u blindiranim Mercedesima od 350.000 eura, dok se Papa, vidjeli smo to u Sarajevu, vozi u barem 20 puta jeftinijem Ford Focusu. I valjda zato što Papa ne učestvuje u efemernim debatama o “nužnosti” javnih i kolektivnih rituala u ispoljavanju vlastite vjere, o načinu oblačenja (kratkim ili drugim rukavima, o načinu vezivanja šamije i sl.) i još o stotinu manje važnih stvari.
On ide dalje zato što ne vjeruje u unaprijed napisane govore i zato što ne robuje politici, kao oni religijski poglavari koji savjetuju vjernike za koga da glasaju na narednim izborima.
Autor: Erol AVDOVIĆ – avaz.ba
