VIJESTI.BA: Protekla dva dana Sarajevo je bilo domaćin regionalnog samita šefova država koji se održava kroz proces “Brdo-Brioni”. Regionalni lideri saglasni su da EU neće biti potpuna bez integracije Jugoistočne Evrope, te da zemlje regije moraju graditi međusobno povjerenje i razumijevanje putem dijaloga. Istovremeno, svjedoci smo brojnih regionalnih problema, čije rješavanje, između ostalog, zavisi i od iskrenosti lidera. Na osnovu dosadašnjih iskustava, možemo li im vjerovati kada govore o iskrenom i otvorenom političkom dijalogu?
BAJTAL: Nama iskustvo govori da mi nemamo iskustva sa njihovom iskrenošću. To je ključna stavka od koje moramo poći. Druga stvar je to što su stvari sazrele u tom pravcu da se mora razgovarati o putu u EU. Politički lideri deklarativno prihvataju taj put, ali da im on praktično ne odgovara. Zašto im ne odgovara? Upravo zato što taj put podrazumijeva odgovornost od koje oni bježe, odnosno polaganje računa za stanje u zemljama ovog regionu.
To stanje govori o sveopštem siromaštvu, prevarama, zloupotrebama, o svemu osim o nečemu normalnom. U potpuno smo ispali iz svega onoga što danas važi za civilizacijske vrijednosti u modernom demokratskom svijetu. Za to vlasti moraju položiti račun onima kojima su u predizbornim kampanjama obećavali poboljšanje stanja, a to se nije dogodilo.
S druge strane, oni polažu račun evropskoj zajednici koja vrši pritisak, time što deklarativno pristaju na sve ono što ona od njih traži. Dakle, imamo klaćenje između deklarativnog “da” i praktičnog “ne”. Cijenu za razliku između to dvoje plaćamo mi građani, a plaćamo je teško. BiH je je najskuplja zemlja u Evropi, a stanje nije mnogo bolje ni u drugim državama regiona. Imamo najmanju kupovnu moć i to je naša realnost.
VIJESTI.BA: Može li se politička neodgovornost smatrati jednom od glavnih uzoraka regionalne nestabilnosti? Šta je, prema Vašem mišljenju, glavni uzrok tome?
BAJTAL: Mnoštvo je neriješenih pitanja. Činjenica je da ove naše zemlje ili zemljice nisu nastale normalnim putem, nego su nastale krvavim raspadom, ratom koji je završen bez pobjednika. Kada rat završi bez pobjednika, svako ima svoju propagandu i priču. Tasmo gdje nema pobjednika – svi su pobjednici, tamo gdje su svi pobjednici – niko nije odgovoran. Dobili smo države, ali ništa ljudsko nismo dobili, ni dobar ni uljudan život, ni pravne ni socijalne države. Sada plaćamo tome ceh. Svi su pobjednici, niko nije odgovoran, a narod jedva spaja kraj sa krajem.
Kako da se dogovore oni koji su iza sebe ostavili jednu krvavu bajku, kada se prije te bajke nisu mogli dogovoriti? Kako sada da se dogovore oni koji su bili protiv BiH i napadali je sa onima koji su bili za BiH i branili je? Kako nakon krvi, ako nisu mogli prije krvi? To su istovremeno i logička i moralna pitanja.
VIJESTI.BA: Ambicije regionalnih čelnika su i saradnja sa EU uz podršku Hrvatske i Slovenije kao punopravnih članica. No, kod predsjednika ovih država postoji bojazan da će se EU u narednom periodu više baviti sama sobom, nego pitanjem proširenja. Istovremeno, vodeći domaći političari očekuju kandidatski status BiH do 2017. godine.
BAJTAL: Postoji objektivna i imperativna potreba EU da konačno i ovaj prostor pridruži sebi, da ga time umiri i pravno reguliše, kako bi ovdje stvari došle na svoje mjesto, a to znači mjesto 21. vijeka koje ima izgrađen sistem vrijednosti i odnosa, potpunu pacifikaciju stvari, barem u idealnom smislu te riječi. S jedne strane, Evropa to mora činiti.
S druge strane, ona ima objektivne poteškoće slične vrste. Vidimo da se Evropa ujedinjuje na istim principima koje je mirno posmatrala kako se ruše u slučaju rušenja Jugoslavije. Na istim principima se izgrađuje, a gledala je kako BiH krvari četiri godine upravo pucajući u te principe. Pucalo se u principe multinacionalnosti, multikonfesionalnosti, onoga što se zvalo bratstvo i jedinstvo, odnosno normalni ljudski odnosi.
Sada Evropa traži od nas da mi nešto učinimo. Kaže nam “dogovorite se, pa ćete doći kod nas”. Ja tražim da Evropa dođe ovdje! Neka se vrati ovdje, jer smo mi prije Evrope bili Evropa. To je puka činjenica. Evropa se izgrađuje na principima koje smo mi imali u životu, živjeli smo po njima. I sada mi trebamo ići njima?! Ne, Evropa se treba vratiti ovdje.
Ako je mirno gledala kako se ovo ruši, a neko je rušio silom, onda neka nađe načina da mirno vrati cijeli taj sistem vrijednosti koji je ovdje istjeran ili neka silom umiri silnike i zavede red. Time ćemo mi ponovo biti ono što smo bili. Mirna Bosna, a u kontekstu ovog razgovora, mirna i Evropa.
VIJESTI.BA: Kako tumačite dolazak predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u Sarajevo? On je, između ostalog, ocijenio da je između BiH i Srbije sve u redu, ali da će se Srbije uvijek brinuti za interese RS. Najavio je takođe da će na jesen doputovati u službenu posjetu BiH.
BAJTAL: U tome se vidi sva smušenost njegove priče. Ako prizna BiH, onda je sve ostalo u vezi sa BiH njeno unutrašnje pitanje. Tu više nema priče ni Srbije ni bilo koga drugog. Srbija nije garant Dejtonskog sporazuma, kako se to često ističe, ona je potpisnik kao saučesnik svega što se ovdje neljudski i anticivilizacijski dešavalo. Krivac, dakle okrivljena strana, što je pokazao i Hag svojim presudama.
Nikolić koji je zastupnik i protagonista radikalizma, koji je ovdje ispoljio svu svoju bestijalnost, može pričati da se njemu rado dolazi u Sarajevo i da nema problema sa tim. Naravno, nema problema, jer je Sarajevo otvoreno i za njega i za sve druge. Neka u Sarajevo dođe svako, sasvim slobodno. No, neka se svako onaj ko odluči da dođe u Sarajevo malo otvori da Sarajevo uđe u njega. Krvavo Sarajevo, Sarajevo sa svojim ranama i bolom četvorogodišnjeg bestijalnog bombardovanja, ubijanja djece, građana u redovima za vodu i hljeb. Neka se malo otvore našim ranama i oslušnu naš bol, neka se malo prisjete naših jauka. Onda ćemo ih pitati da li baš tako ravnodušno dolaze u Sarajevo.
U Sarajevo se mora dolaziti sa unutrašnjim neiskazanim kajanjem. Dakle, bez formulacija, bez cinizma, bez licemerja. Treba doći sa ćutnjom, sa osjećajem da se u prošlosti griješilo i sa potrebom da se te greške isprave, bez velikih obećanja, nego praktično i na djelu. Neka pokažu dobru volju prema BiH, prema Sarajevu, prema svim građanima BiH.
VIJESTI.BA: Bakir Izetbegović, predsjedavjaući Predsjedništva BiH, kazao je kako je svima jasno da proces pomirenja, normalizacije odnosa i saradnje ide u pravom smjeru, ali da ne ide dovoljno brzo. Slažete li se sa ovom konstatacijom? Šta je ključno u procesu pomirenja?
BAJTAL: Postoji ključni osnov pomirenja, ali ga političari nikada ne pominju, niti će ikada pomenuti, jer vode svoje politike, umjesto da vode zajedničku politiku koje će voditi pomirenju, odnosno da nađu zajedničke principe koji će voditi ka tome. Ključna su dva principa. Prvo – prestati sa uzajamnim kritikama, jer se uzajamno kritikuju već 20 godina. Time se sve više udaljavaju jedni od drugih.
Umjesto kritike, treba preći na princip samokritike, koja je prvi korak ka pomirenju. Dakle, reći šta sam loše uradio onom drugom ili onima drugima. Neko je počeo sve to, ali ne postoje čisti. Ne postoje oni koji nisu učestvovali, odgovarali su na ovaj ili onaj način, bili prinuđeni, ali su neki prelazili granicu nužne odbrane. Nema čistih, nema istih.
Samokritika poziva i drugu stranu da se tako postavi. Dok se usljed uzajamnih kritika branimo, samokritika nas poziva da sami priznamo ono u čemu smo bili loši. Samokritika poziva onog drugog da isto to uradi, a to onda otvara vrata povjerenju.
Povjerenje vodi pomirenju, a pomirenje vodi istini. Nepomireni ne možemo doći do istine. Nepomireni svako brani svoju istinu. Istina, samo istina, donosi stabilni mir kojeg mi još nemamo. Stabilnog mira nema sa istinom gurnutom pod tepih.
Razgovarala: Nevena Šarenac
(Vijesti.ba)
