Umjesto investicija i radnih mjesta od Turske dobijamo političke skupove i TV serije!

Saradnja sa Turskom Srbiji je donijela fabrike od Vladičinog Hana do Prokuplja. Turska kompanija “Tai group” kupila je kraljevački “Autotransport” gde će zaposliti više od dvije i po hiljade ljudi.

“Uskoro će otvoriti fabriku u Malom Zvorniku. Prvi put poslije 40 godina jedan pogon, sa oko 300 zaposlenih”,slavodobitno je o investicijama iz Turske u posljednje vrijeme saopštavao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

MNOGO OBEĆANJA, MALO REALIZOVANOG

Robna razmjena Srbije i Turske za prva dva mjeseca ove je za 50 % veća od prošlogodišnjeg istog perioda. Srbija ubrzano (pre)stiže donedavni zaostatak spram BiH u visini investicija iz Turske. Da nije upornog i poslu predanog angažmana ministra vanjske trgovine BiH Mirka Šarovića, koji je otvorio put bh izvoznicima spram Turske, statistika bi bila poraznija po BiH.

„Prema veličini ulaganja, Rumunija je sa 6 milijardi dolara na prvom mjestu. Zatim Albanija sa 1.6 milijardi dolara, Makedonija sa 1.2 milijarde, Kosovo sa 1.1 milijardu dolara te Bugarska sa 1 milijardom dolara. Turski privatni sektor trenutno u Grčkoj ima investicije vrijedne 500 miliona dolara, u Hrvatskoj 430 miliona, u Bosni i Hercegovini 145, Srbiji 113 miliona dolara,“ izjavio je prije tri godine predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan uoči posjete BiH.

Kada je shvatio da su brojke razočarale ovdašnju javnost, nije ih želio ponoviti tokom boravka u Sarajevu.

Pozitivni primjeri maglajskog Natrona i fabrike SODA-So Lukavac koje su privatizovali biznismeni iz Turske, suviše su usamljeni da bi potvrdili toliko proklamovanu ekonomsku saradnju dvije zemlje, a o otvaranju radnih mjesta nema ni govora. Veći je još broj negativnih primjera, poput drvne industrije Sana ili BH Airlinesa, koje su dokrajčili poslovni partneri iz Turske. Posao izgradnje dionice autoputa koju je radila turska firma “Cengiz Insaat” nije bio investicija, nego dodatno isisavanje novca naknadno poskupljenih radova.

Istina, kada ih već uzimamo za poređenje, Vučić ili bilo koji srbijanski političar mogu sebi dozvoliti ponekada i snihodljivost dok prizivaju turske investitore i uspostavljaju ekonomsku saradnju, jer su lišeni bilo kakvih ideoloških i vjerskih primjesa ili ličnih relacija sa aktuelnim neprikosnovenim vladarom Turske Erdoganom.

POMOĆ ILI INDOKTRINACIJA

Postoji još jedan upliv novca iz Turske, a koji ne ulazi u zvaničnu ekonomsku statistiku, a to su projekti koji se realizuju putem Turske agencije za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) iz koje navode da su do sada u BiH investirali 300 miliona dolara. No, to su više projekti pomoći, poput restauracija mosta Mehmed paše u Višegradu, džamije Ferhadija u Banjaluci i još nekih drugih, a ne investicije koje obezbjeđuju dugoročna radna mjesta.

Tu je i fondacija BIGMEV osnovane sa namjerom ekonomskog povezivanja BiH i Turske. Osnivač je Erdoganov prijatelj, turski biznismen Muzafer Čilek. Čilek inače počasni konzul BiH postaće savjetnik u kabinetu Bakira Izetbegovića. Iako tvrde da su transparentni i aktivni u djelovanju, malo se o stvarnim efektima djelovanja BIGMEV-a zna. Direktor ove samozatajne Fondacije je bivši ministar odbrane Selmo Cikotić, još jedan savjetnik Bakira Izetbegovića.

Jedan od najvećih projekata u BiH jeste onaj Instituta“Yunus Emre”, nazvan “Moj izbor je turski”. Projekat je u stvari predstavljao lobiranje za uvođenjem turskog jezika u školski sistem. Od 2011. godine broj djece koja u školama uče turski jezik uvećan je za 8 puta, i sada prema nekim procjenama bliži se brojci od deset hiljada u oko 150 škola. Nadležna ministarstva i škole pristajale su nauštrb obnove jedne učionice ili dijela škole te podjele tableta i računara na ovaj angažman.

Dodamo li tome i veliki broj privatnih preškolskih ustanova, potom osnovnih, srednjih te visokoškolskih ustanova koje otvaraju “investitori” iz Turske, može se uočiti svojevrsna indoktrinacija djece i omladine turskom kulturom i običajima.

Tu je i niz drugih manjih organizacija koje organizuju posjete Turskoj, u okviru posebnih kurseva turskog jezika ili drugih poput kursa turskog streličatstva!?

BIH SLAVI TURSKE VOJNE AKCIJE

Naravno, sve treba biti u skladu sa ovovremenim naputcima turskog predsjednika i proklamovane politike koja svim silama nastoji eliminisati neistomšljenike i izvan granica Turske. Bosna i Hercegovina je tako pod pravom diplomatskom i svakom drugom presijom da zabrani rad obrazovnih institucija koje finansira zaklada Fethullaha Gulena, državnog neprijatelja br 1. u Turskoj.

Podanički odnos ovdašnjih SDA političara rezultirao je, podsjetimo ukidanjem dodjele priznanja učenicima ovih škola, potom je profesoru Aliju Lafcioglu oduzeto priznanje “Plaketa Sarajeva”. Blamaža je nastavljena dodjelom pa oduzimanjem titule počasnog građanina Sarajeva nobelovcu Orhanu Pamuku, čiji je krimen istovjetan – nije Erdoganov poklonik.

Vrhunac je predstavljalo i svojevrsno obilježavanje godišnjice vojnog udara u Turskoj, kada je Vijećnica osvjetljena bojama turske zastave, nije izostala ni podrška pojedinaca vojnoj akcije protiv Kurda početkom godine nazvane “Maslinova grana.” Produciran je video spot u kojem ovdašnji “uglednici” poput Šerifa Patkovića, potom urednice Stava, mujezina Begove džamije i niz drugih (uključujući i jedno dijete) dijele ushićenost ovom akcijom. Spot je na svom you-tube kanalu objavila Unija evropsko-turskih demokrata (UETD), ista ona koja se javlja kao organizator predizbornog skupa AK partije i predsjednika Erdogana 20. maja u Sarajevu. Sama najava skupa rezultirala je doslovnom polarizacijom, nazovimo ga tako, unutar bošnjačkog korpusa. Iako je u međuvremenu sve predstavljeno kao radna posjeta Erdogana BiH, šteta je već počinjena. Žučne su rasprave o tome čiji je Erdogan u stvari predsjednik.

ERDOGAN JE NAŠ PREDSJEDNIK

Ono što bi BiH ili barem nekim njenim dijelovima trebala biti prednost su gotovo familijarni odnosi koje proklamuju turski lider i predsjednik SDA Bakir Izetbegović. No tu se očito stvara problem. Izetbegović je u konačnici zanemarivao i državničku, dijelom i nacionalnu pa i stranačku poziciju, spram promocije lične odanosti liku i djelu Recepa Tayyipa Erdogana, kojeg, postalo je to pravilo, naziva NAŠ predsjednik.

„Mi smo muslimani, mi obožavamo samo boga jednoga. I mi smo u BiH nosili tu zastavu islama. El hamdulila, odbranili smo zemlju onako kako ste vi odbranili Šanliurfu. Danas naš predsjednik Taip Erdogan nosi tu zastavu islama, na pravi način afirmišući i potvrđujući proncipe islama na pravi način…”, izgovorio je Bakir Izetbegović oktobra prošle godine tokom posjete poglavarstvu turskog grada Šanliurfa.

“Vlada treba prestati smatrati muslimanska društva na Balkanu agentima turskog utjecaja, jer to oni nisu. Umjesto toga, treba ih prihvatiti kao ravnopravne partnere, a ne podanike, i s njima konstruktivno raditi u interesu obostranog državnog razvoja. Islamistička vanjska politika ne samo da šteti Turskoj već ne donosi ništa dobro nikome drugome,” uzalud je upozoravao turski intelektualac prof. dr.Ilhan Uzgel.

Želeći da nadmaši bivšeg reisa Mustafu ef. Cerića koji je svojevremeno izgovorio rečenicu “Turska je naša majka”, Izetbegović je Erdogana prije 6 godina prozvao liderom Bošnjaka.

„Sutra ću ako bog da posjetiti i premijera Erdogana. Poželjeću mu brz oporavak. Erdogan ne pripada samo Turcima. On je naš zajednički lider. Barem jedna milijarda ljudi, među njima i dva miliona Bošnjaka želi brz oporavak Erdoganu”.

Dan uoči predsjedničkih izbora u Turskoj 2014. godine, tokom stranačkog skupa Erdoganove Stranke pravde i razvoja u Konji, video linkom je u ime Bošnjaka Bakir Izetbegović podržao Erdoganovu kandidaturu.

„Zato dignite visoko zastave u Konji za našeg lidera Tajiba Erdoana, za našeg predsjednika. On nosi našu zastavu. On nosi naš ponos. On nosi naš imanet. On nosi zastavu koju je nosio rahmetli Alija Iztbegović u krvavom bosanskom ratu. Pobjedit ćeš sutra akobogda. Nastavi pobjeđivati do konačne pobjede.“

Erdogan je pobijedio i nastavio slijediti smjernice koje je bivši turski premijer Ahmet Davutoglu zacrtao u knjizi “Strateška dubina”, koja je u stvari plan ponovnog ovladavanje Turske Balkanom.

U Bosnu i Hercegovinu Erdogan dolazi u vrijeme kada više on treba Bakiru Izetbegoviću, kada se SDA urušava sa svih strana i kada treba ponovo “zbijanje Bošnjaka” uoči izbora u BiH. Naravno da će dati podršku i njegovoj supruzi Sebiji, jer turske klinike samo čekaju signal da uz njenu pomoć ovladaju javno-privatnim modelom zdravstva. Ostalima preostaje da putem tastatura i mobitela komentarišu na facebook stranicama “ZA” ili “PROTIV” protiv predizbornog skupa Erdogana u Sarajevu.

Možda će sve jasnije biti u septembru, kada iz Turske pristigne još jedna investicija za BiH, tv serija “Amanet” o životu i djelu Alije Izetbegovića.

(zurnal.info)